sevilja
Iskusan
- Poruka
- 6.145
Каже мој пријатељ:
Na današnji dan, prije devet godina, oči svjetske i političke javnosti bile su uperene prema našoj zemlji. NATO alijansa je toga dana počela agresiju na Jugoslaviju bez odluke SB UN, pogazivši međunarodno pravo i Povelju Ujedinjenih Nacija, a što je važnije bez ikakvog povoda i razloga.
Taj zlokobni 24. mart i kasnije punih 78 dana sigurno su najteži trenuci u istoriji naroda Srbije i Savezne Republike Jugoslavije. Jugoslavija je bila izložena najbrutalnijem medijskom i vojnom nasilju. "Demokratski" Zapad je u ime "humanosti" u potpunosti bacio pod noge civilizacijske tekovine i sve druge vrijednosti.
Demokratija, ljudska prava i slobode ne ostvaruju se nasiljem a posebno ne bombardovanjem. Ovaj rat je sraman i više nego kobna greška čitavog Zapada. To je sunovrat čitave moderne civilizacije u koju spadaju i 11. septembar, Avganistan, Irak, priznavanje Kosova, kao i nove pretnje pojedinim zemljama kojima se sada otvoreno prijeti.
Svjetski moćnici imali su tada a na žalost i sada dvostruke aršine prema terorizmu i na taj način sami proizvode terorizam. Njihovi globalistički ciljevi i načini kako ih postižu proizvode žrtve i "kolateralnu štetu" kako je oni nazivaju. Njima smeta samo onaj terorizam koji ugrožava njihove interese.
Teroriste na Kosovu i Metohiji, Južnoj Srbiji i Makedoniji stavljaju u zaštitu a za uhapšene traže amnestiju, dok teroriste Al Kaide okovane lancima sprovode u Guantanamo, a srpske borce, heroje, koji su samo branili svoju otadžbinu, kidnapuju i love kao divlje zvijeri.
Čitav slobodoljubivi svijet odbranu srpskog naroda prihvatio je kao odbranu demokratije, prava na slobodu i suverenitet kao hrabru, dostojanstvenu i časnu. Prve bombe i rakete pale su upravo na našu Republiku. Agresorske mete bili su Obosnik, Crni Rt, Danilovgrad, Podgorica, potom Beograd i čitava teritorija SRJ.
Prva žrtva agresije bila je u Crnoj Gori. Napad je izvršen zato što SRJ kao suverena zemlja, slobodarskih tradicija nije htjela da prihvati ultimatum iz Rambujea i Pariza. Nije mogla dobrovoljno prihvatiti kapitulaciju i okupaciju naše zemlje.
Rambuje je zasnovan na obmani, propagandi i manipulacijama ljudskim pravima. Sramna je politika koja je uz pomoć takozvanih posmatrača i mirovnjaka na Kosovu i Metohiji imala zadatak stvaranja razloga za bombardovanje naše otadžbine. Ne zaboravimo Račak.
SAD i NATO stratezi očekivali su da će SRJ za 3-7 dana pasti na koljena i prihvatiti neprihvatljive uslove iz Rambujea. Moćnici Zapada nikada nisu htjeli da uvaže stradanje srpskog naroda i pravo na odbranu vjekovnih ognjišta i gole egzistencije.
NATO je potcijenio slobodarske tradicije, odlučnost, patriotizam, jedinstvo i moral našeg naroda.
Režim u Crnoj Gori stavio se na stranu agresora i uključio u najprljaviju propagandu protiv državnih institucija i vlasti u Republici Srbiji. Potkopavali su i omalovažavali odbrambenu sposobnost vojske Jugoslavije i naroda.
Stidimo se onih koji ni danas ne vide istinu. Sramno je ponašanje svih njih koji ni danas ne osjećaju zabludu i žrtvama agresije nisu spremni da zapale svijeću.
Nije bilo većeg cinizma i neljudskosti kad su tkz. "humanitarno" bombardovanje SRJ nazvali "milosrdni anđeo". Na našu otadžbinu agresor je izručio oko 25 miliona kilograma ekološki najprljavijih, ubojnih sredstava među kojima i osiromašeni uranijum, ili preko 2,5 kilograma po glavi stanovnika.
NATO je u 3381 napadu izvršio teško djelo protiv čovečanstva i međunarodnog prava - međunarodni zločin genocida. U 109 vazdušnih napada bacili su 37440 kasetnih bombi koje su po svim međunarodnim konvencijama zabranjene. Razarali su urbane centre, škole i bolnice, čitave stambene četvrti, televizijske objekte...
Uništavali su saobraćajnu infrastrukturu a posebna strast bili su im dunavski mostovi.
U NATO agresiji ubijeno je oko 2000 civila. Među njima 81 dijete. Na meti agresora bila su 82 mosta, od toga 21 željeznički. NATO je brutalno razarao objekte koji su međunarodnim pravom posebno zaštićeni. Petrohemijska postrojenja u Pančevu i Novom Sadu, hemijska industrija u Bariču.
Razaranje ovih objekata izazvalo je ekološku katastrofu sa nesagledivim posledicama u čitavom regionu.
Uništavanjem elektroenergetskih i vodoprivrednih postrojenja ugroženo je cjelokupno stanovništvo a posebno dvomilionski Beograd.
Sve skupa za agresore to nije prekomerna upotreba sile, čime su oni permanentno optuživali jugoslovensku stranu u borbi sa šiptarskim teroristima.
Naša vojska i policija hrabro i viteški se borila za slobodu, čast i dostojanstvo našeg naroda i otadžbine. Borili su se kao heroji dostojni svojih predaka. Oni koji pobjegoše od te svete obaveze svojim kukavičlukom obrukaše svoje pretke, a pojedinci među njima uključiše se kao aktivni pomagači agresora.
Našim narodima istorija i tradicija, vjera i kultura, opredjelila je častan zadatak odbrane otadžbine, slobode i dostojanstva. To je naša sveta obaveza preuzeta od slavnih predaka, koju moramo predati našim potomcima.
Na današnji dan, prije devet godina, oči svjetske i političke javnosti bile su uperene prema našoj zemlji. NATO alijansa je toga dana počela agresiju na Jugoslaviju bez odluke SB UN, pogazivši međunarodno pravo i Povelju Ujedinjenih Nacija, a što je važnije bez ikakvog povoda i razloga.
Taj zlokobni 24. mart i kasnije punih 78 dana sigurno su najteži trenuci u istoriji naroda Srbije i Savezne Republike Jugoslavije. Jugoslavija je bila izložena najbrutalnijem medijskom i vojnom nasilju. "Demokratski" Zapad je u ime "humanosti" u potpunosti bacio pod noge civilizacijske tekovine i sve druge vrijednosti.
Demokratija, ljudska prava i slobode ne ostvaruju se nasiljem a posebno ne bombardovanjem. Ovaj rat je sraman i više nego kobna greška čitavog Zapada. To je sunovrat čitave moderne civilizacije u koju spadaju i 11. septembar, Avganistan, Irak, priznavanje Kosova, kao i nove pretnje pojedinim zemljama kojima se sada otvoreno prijeti.
Svjetski moćnici imali su tada a na žalost i sada dvostruke aršine prema terorizmu i na taj način sami proizvode terorizam. Njihovi globalistički ciljevi i načini kako ih postižu proizvode žrtve i "kolateralnu štetu" kako je oni nazivaju. Njima smeta samo onaj terorizam koji ugrožava njihove interese.
Teroriste na Kosovu i Metohiji, Južnoj Srbiji i Makedoniji stavljaju u zaštitu a za uhapšene traže amnestiju, dok teroriste Al Kaide okovane lancima sprovode u Guantanamo, a srpske borce, heroje, koji su samo branili svoju otadžbinu, kidnapuju i love kao divlje zvijeri.
Čitav slobodoljubivi svijet odbranu srpskog naroda prihvatio je kao odbranu demokratije, prava na slobodu i suverenitet kao hrabru, dostojanstvenu i časnu. Prve bombe i rakete pale su upravo na našu Republiku. Agresorske mete bili su Obosnik, Crni Rt, Danilovgrad, Podgorica, potom Beograd i čitava teritorija SRJ.
Prva žrtva agresije bila je u Crnoj Gori. Napad je izvršen zato što SRJ kao suverena zemlja, slobodarskih tradicija nije htjela da prihvati ultimatum iz Rambujea i Pariza. Nije mogla dobrovoljno prihvatiti kapitulaciju i okupaciju naše zemlje.
Rambuje je zasnovan na obmani, propagandi i manipulacijama ljudskim pravima. Sramna je politika koja je uz pomoć takozvanih posmatrača i mirovnjaka na Kosovu i Metohiji imala zadatak stvaranja razloga za bombardovanje naše otadžbine. Ne zaboravimo Račak.
SAD i NATO stratezi očekivali su da će SRJ za 3-7 dana pasti na koljena i prihvatiti neprihvatljive uslove iz Rambujea. Moćnici Zapada nikada nisu htjeli da uvaže stradanje srpskog naroda i pravo na odbranu vjekovnih ognjišta i gole egzistencije.
NATO je potcijenio slobodarske tradicije, odlučnost, patriotizam, jedinstvo i moral našeg naroda.
Režim u Crnoj Gori stavio se na stranu agresora i uključio u najprljaviju propagandu protiv državnih institucija i vlasti u Republici Srbiji. Potkopavali su i omalovažavali odbrambenu sposobnost vojske Jugoslavije i naroda.
Stidimo se onih koji ni danas ne vide istinu. Sramno je ponašanje svih njih koji ni danas ne osjećaju zabludu i žrtvama agresije nisu spremni da zapale svijeću.
Nije bilo većeg cinizma i neljudskosti kad su tkz. "humanitarno" bombardovanje SRJ nazvali "milosrdni anđeo". Na našu otadžbinu agresor je izručio oko 25 miliona kilograma ekološki najprljavijih, ubojnih sredstava među kojima i osiromašeni uranijum, ili preko 2,5 kilograma po glavi stanovnika.
NATO je u 3381 napadu izvršio teško djelo protiv čovečanstva i međunarodnog prava - međunarodni zločin genocida. U 109 vazdušnih napada bacili su 37440 kasetnih bombi koje su po svim međunarodnim konvencijama zabranjene. Razarali su urbane centre, škole i bolnice, čitave stambene četvrti, televizijske objekte...
Uništavali su saobraćajnu infrastrukturu a posebna strast bili su im dunavski mostovi.
U NATO agresiji ubijeno je oko 2000 civila. Među njima 81 dijete. Na meti agresora bila su 82 mosta, od toga 21 željeznički. NATO je brutalno razarao objekte koji su međunarodnim pravom posebno zaštićeni. Petrohemijska postrojenja u Pančevu i Novom Sadu, hemijska industrija u Bariču.
Razaranje ovih objekata izazvalo je ekološku katastrofu sa nesagledivim posledicama u čitavom regionu.
Uništavanjem elektroenergetskih i vodoprivrednih postrojenja ugroženo je cjelokupno stanovništvo a posebno dvomilionski Beograd.
Sve skupa za agresore to nije prekomerna upotreba sile, čime su oni permanentno optuživali jugoslovensku stranu u borbi sa šiptarskim teroristima.
Naša vojska i policija hrabro i viteški se borila za slobodu, čast i dostojanstvo našeg naroda i otadžbine. Borili su se kao heroji dostojni svojih predaka. Oni koji pobjegoše od te svete obaveze svojim kukavičlukom obrukaše svoje pretke, a pojedinci među njima uključiše se kao aktivni pomagači agresora.
Našim narodima istorija i tradicija, vjera i kultura, opredjelila je častan zadatak odbrane otadžbine, slobode i dostojanstva. To je naša sveta obaveza preuzeta od slavnih predaka, koju moramo predati našim potomcima.
