Potreba za filozofijom

Da li je potreba za filozofijom obrnuto proporcionalna veličini ličnog m. bogatstva?

  • Da

  • Ne


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Za ovakvo istrazivanje potreban je valjan uzorak od 1000 debelih i 1000 mrsavih.
Nemamo taj luksuz pa filozofiramo:
Postoje dve vrste debelih; jedni su nasledili debljinu novcanika, ugojili se bez habanja mozga. Drugi su to postali uceci kontrolu, nad drugima i nad sobom. Kontrola nikada nije potpuna pa je ucenje neprekidan proces. Mozak radi i trazi best way to stay fat.
Postoje i dve vrste mrsavih; jedni su mrsavi jer su napravili iskorak ka istini, slabo jedu dok traze. Drugi su lelemudi koji na pitanje "jel sedis i razmisljas?" odgovaraju "jok, samo sedim".
Malo trapavo, nabrojao sam cetiri kategorije radno sposobnog stanovnistva (ovde se to zove glasacko telo). Od odnosa ove cetiri kategorije zavisi buducnost drustva, ali to nije ova tema.
Anketno pitanje treba da bude: sa koliko procenata je svaka grupa zastupljena u srbiji?
 
Nemamo taj luksuz pa filozofiramo

Зато имамо Буду, Исуса, и још гомилу античких филозофа (као што је Диоген) (као што се види - неки су и творци религија) који су били веома сиромашни.

С друге стране, ја нисам видео да је иједан богаташ постао филозоф. Чак напротив, једном богаташу Буди - је било потребно да остави све за собом да би кренуо путем просветљења...

Anketno pitanje treba da bude: sa koliko procenata je svaka grupa zastupljena u srbiji?

Мислим да машим тему и константно се хваташ политике тамо где јој није место. Ао си фрустриран због нечега, лечи ту фрустрацију на неком другом месту.
 
С друге стране, ја нисам видео да је иједан богаташ постао филозоф. Чак напротив, једном богаташу Буди - је било потребно да остави све за собом да би кренуо путем просветљења...

Мислим да машим тему и константно се хваташ политике тамо где јој није место. Ао си фрустриран због нечега, лечи ту фрустрацију на неком другом месту.

Nik Kejv je jedan od vrlo bogatih filozofa. Ivo Andric i Mesa Selimovic su dosegli vece visine nego sto vasi profesori naslucuju da postoje. Bespredmetno je nabrajati, bilo je i "mrsavih" i "debelih" sjajnih filozofa. Ajnstajn je bio bogat ali nije mario.
Samo duboko shvatanje i razumevanje stvorilo je debelog Baha. Nije on ni zanatlija ni klavirstimer.
Masenje teme nije zbog frustracije, trebalo je da umesto reci "srbija" stavim rec "svet". Tada bi bilo jasnije da ne posmatram lokalnu politicku scenu nego stanje svesti na planeti, globalno. Zao mi je ako je drugacije zvucalo.
 
С друге стране, ја нисам видео да је иједан богаташ постао филозоф. Чак напротив, једном богаташу Буди - је било потребно да остави све за собом да би кренуо путем просветљења...
Ali ostaje pitanje šta je uzrok, a šta je posledica.

Da li čovek može filozofski da razmišlja samo kada je "rasterećen od materijalnog" ili čovek ima potrebu da se rastereti jer je filozofiranjem došao do besmisla istog? Što nikako ne mora da bude neophodno da bi se u njemu održala, kako je nazvaše ovde, potreba za folozofijom.

Egzistencijalni problemi nekoga navode da razmišlja o smislu života, nekoga navode da razmišlja o... egzistancijalnim problemima. I tako opterećen, vremenski ograničen, (na neki način i rasterećen, u glavi) uglavnom svu svoju snagu usmerava na preživljavanje i posmatranje života kroz svoju ličnu nezgodu.

Istorija je pokazala baš suprotno, ali to bih uzela za posledicu izbacivanja u prvi plan jednog sloja društva.

Tako da je Patkov komentar ustvari sasvim na mestu.
 
A KO je filozof?
Oficijelni mislilac? … Pisac?... Slikar? Umetnički fotograf? Muzičar? Forumaš, sklon mentalnoj onaniji?

Biti filozof je prilično širok pojam. :)
Npr estetika, filozofska disciplina, “nauka o lepom”, i nauka o čulnoj spoznaji, postavlja čitav niz fundamentalnih pitanja koji, kao koordinate metafizičkog mišljenja o lepom i umetničkom, daju i neke druge odgovore – o čovekovom biću, udelu božanskog u njemu, nadahnuću, ideji, umetnosti kao mimezi, pojmu tragičnog i komičnog, lepoti…. Manje-više, o svemu onom o čemu su govorili i tzv. “čisti” filozofi. Među velike teoretičare estetike spadaju i umetnici kao što su Filostrat, Dante, Leonardo, Gete, Hogart, Bodler… Neki od njih su bili “punog stomaka”, neki nisu… Filozofija nije ničija privilegija - ni onih gladnih, ni onih sitih.
Čovek teži da materijalizuje svoje ideje (a ovde govorim o stvaraocu i kreativnom umu, jer nije svako zainteresovan da pronalazi smisao i u besmislenom) kroz reč ili delo… upravljajući se prema sopstvenoj, unutrašnjoj POTREBI da glasno ili vidljivo iskaže ono što misli… i to može činiti u alkoholičarskom delirijumu, kao Po, a da nam opet bude razumljiv… ili fizički hendikepiran, gladan i očajan, kao Lotrek… mentalno posrnuo poput Van Goga i Mopasana… ili jedan Artur Klark, vezan za invalidska kolica ali zato nesputanog i pokretnog genija. Može neko aristokratski grickati brie i piti najbolje vino iz sopstvenog vinskog podruma pa biti sklon razmišljanju o odnosima i zamršenostima biljke ili ljudskog bića, a može, poput klošara, živeti ispod mosta i čeprkati po kantama za smeće i biti praznog stomaka a glave pune filozofski koncipiranih misli o svrsishodnosti sopstvenog postojanja.
 
Nik Kejv je jedan od vrlo bogatih filozofa. Ivo Andric i Mesa Selimovic su dosegli vece visine nego sto vasi profesori naslucuju da postoje. Bespredmetno je nabrajati, bilo je i "mrsavih" i "debelih" sjajnih filozofa. Ajnstajn je bio bogat ali nije mario.
Samo duboko shvatanje i razumevanje stvorilo je debelog Baha. Nije on ni zanatlija ni klavirstimer.
Masenje teme nije zbog frustracije, trebalo je da umesto reci "srbija" stavim rec "svet". Tada bi bilo jasnije da ne posmatram lokalnu politicku scenu nego stanje svesti na planeti, globalno. Zao mi je ako je drugacije zvucalo.

Ја не бих сврстао Андрића и Селимовића у филозофе, а камоли Ајнштајна...

Ali ostaje pitanje šta je uzrok, a šta je posledica.

Da li čovek može filozofski da razmišlja samo kada je "rasterećen od materijalnog" ili čovek ima potrebu da se rastereti jer je filozofiranjem došao do besmisla istog?

Мислим да су та 2 у узрочно-последичној вези. Дух не може да се размахне док год је окружен материјом. Човеку који је схватио неке ствари материјално више не треба у толикој мери, па има потребу да се растерети да би напредовао на филозофском путу.
 
Kad se nema para nit izgleda da se zarade onda se bavi filozofijom... bježi se od stvarnosti...

Ključ Teme je u onome LIČNOG bogatstva... lično svog... jer eto znam dosta mladih čiji su roditelji relativno bogati... a ti isti mladi nemaju lično svojih ni 500 eura za koje ne moraju da polažu račune na šta su ih potrošili...

Naravno u čitavu priču se uvijek uvuku neki "eksperti" koji se nađu pametni da "objasne" da toj omladini ništa ne fali... da ti mladi izvršavaju samoubistva bez razloga iz čista mira ili zbog toga što su bili "zavedeni" ili iz hira... a ne zbog toga što im je stepen slobode diktiran od strane roditelja ravan nuli... nezaobilazna su naravno i mudrijašenja o sektama i drogama... i tu se neki eksperti nađu vješti da "objasne" kako je to sve takođe iz hira... kako da ne... što se ne utvrdi koliki ti "bludni sinovi" što tako iz "hira" srljaju u poroke imaju "džeparac"... i pod kolikim pritiskom se nalaze od strane dragih im roditelja...
 
Сад си, осим што си направио увертиру за своју другу тему (анкету) и опасно скренуо са теме... :)

Прво, не слажем се сад идејом да је филозофија бежање од стварности. Филозофија је приближавање ка стварности.

А друго, какве везе има омладина са проблематиком филозофије? :)

Шта хоћеш да кажеш, да је родитељска диктатура извор свих проблема? :)

Па то је најмањи проблем, после 18. а тек после завршене средње те нико не бије по ушима да дозвољаваш тај исти притисак. И још имаш дупли добитак - након "осамостаљења", окусиш живот у свом најсировијем облику;) Ја сам се убрзо после 18. одселио од оца, баш из тог разлога. И веруј ми да је свој динар најслађи ;)

На жалост, или на срећу, филозофско богатство није материјално... а ни ко је у свет филозофије ушао није се обогатио, према томе... ;)
 
Čak i da jeste to ništa ne mora da znači. Čak i ako pretpostavimo da bogatiji ljudi imaju manju potrebu za filozofijom to ne znači da nemaju potrebu za filozofijom. Potreba za filozofijom je potreba za menjanjem društva: što je društvo gore to je potreba da se nešto menja veća.
 

Back
Top