Did we land on the Moon ?

60 godina Nase

NASA JE OSNOVANA 29. jula 1958.

nasa-logo.jpg


Ništa ne može da se meri sa Nasom - ni jedna svemirska agencija nije joj dorasla. Pa čak ni sve zajedno. Nasa je entitet za sebe, kao Holivud ili Koka kola. U svemiru postoje Nasine, pa tek onda druge letelice. Samu Ameriku retko ko i pominje. Što se istraživanja svemira tiče Nasa je veća od Amerike. Već 50 godina Nasa je najveća svemirska sila. Posle nje dolazi Rusija (nekada SSSR), pa onda ostali. Kada se iz Bajkonura lansira neka raketa onda u novinskim izveštajima piše da su je Rusi lansirali, a kada raketa poleti sa Kejp Kenedija, onda je, kažu novinari, raketu lansirala Nasa.

Ni jedna svemirska agencija nije toliko otvorena za javnost kao Nasa. Kada Nasa nešto radi to onda znaju svi. Novinari nikad ne oskudevaju u informacijama, fotografijama, animacijama, simulacijama i brojnim drugim podacima kada pišu o Nasinim misijama, o Nasinim astronautima, o Nasinim planovima ili rezultatima istraživanja. Ili o Nasinim neuspesima. Nasa je velika i u svojim pobedama i u svojim porazima.
Nasini sajtovi imaju odeljke for kids, for teachers, for students, press release. Rezultati Nasinih misija se objavljuju na Internetu, po pravilu odmah, i tako postaju svojina čitavog sveta. Većinu podataka o Sunčevom sistemu dugujemo Nasi.

Brojni su uspesi Nase i ne mogu se svi nabrojati u jednom članku. Među najveće spadaju spuštanje čoveka na Mesec, izgradnja Međunarodne svemirske stanice (u zajednici sa Rusijom i još nekoliko zemalja), lansiranje brojnih svemirskih opservatorija, istraživanje čitavog Sunčevog sistema i iskorak u dubine univerzuma. Broj misija Nase nadmašuje broj misija svih drugih svemirskih agencija, zajedno. Preko 150 Nasinih misija imale su ljudsku posadu. Uspesi Nase počivaju na čvrstoj rešenosti Amerike da održi vodeću poziciju u svemirskim istraživanjima, a to ona temelji na dobroj organizaciji Nase i njenih brojnih centara i raznih odeljenja, na moćnoj privredi zemlje, na razvijenoj saradnji Nase sa univerzitetima i istraživačkim centrima i na visoko razvijenim stručnim kadrovima. Zbog toga Americi nije problem da izdvoji za Nasu ogromne svote novca. Budžet Nase premašuje budžet i nekih država. Prošle godine iznosio je 16,8 milijardi dolara, ove godine 17,3. To je duplo više nego što sve ostale zemlje zajedno izdvajaju za svoje nacionalne programe razvoja astronautike.

nasa-apollo.jpg


http://www.astronomija.org.rs/dogaaji/12455-60-godina-nase

:klap:
 
"Ništa ne može da se meri sa Nasom - ni jedna svemirska agencija nije joj dorasla. Pa čak ni sve zajedno. Nasa je entitet za sebe, kao Holivud ..."



Dakle - zašto "kao"?
Angažuju najbolje režisere u odredjenom vremenu - Kjubrika nekada za snimanje sletanja na Mesec, a sada Kamerona za sletanje na Mars.
Vrhunska produkcija, neograničen budžet, usavršena kompjuterska animacija,... pa šta više jedna svemirska agencija može da poželi?
 
Svemirska agencija se bavi istraživanjem svemira, a ne angažovanjem režisera. Sve ti se pomešalo u toj glavurdi.
Nađi neki hobi tipa domine, čoveče ne ljuti se i slično, umesto što stalno visiš na temi.
.



Sažaljevam slučaj - hobi mi je da postavljam nezgodna pitanja botovima NWO-a.
Dakle, Deki:
- Zašto je skok astronauta na Mesecu usporen?
- Kako su "milioni radio-amatera mogli jednostavnom metodom triangulacije" da odrede odakle dolazi signal?
- Kako se priručnom antenom hvata TV signal sa Meseca?
- Kako se, pri njihanju, kreće materijal zastave na Zemlji, a kako na Mesecu?
- Kako mogu da se dobiju jasne senke dva objekta - u različitim pravcima?
- Gde stoji ovaj astronaut - na ivici Meseca, ili pod reflektorom?


Evo i one čuvene, gde nije jasno samo jedno - da li dotični "astronaut" stoji -
1. pod reflektorom?
2. Na ivici Meseca?

obzirom da se nikakva površina, na više od dva metra od njega ne vidi.


 
Poslednja izmena:
Svejedno - odgovoriću im ovde.

Njihov tekst:
Zašto nisu otišli ponovo?

Kao što ste več videli u prethodnom delu teksta, Apolo 11 nije bio jedini na Mesecu. Na Mesec su sleteli i Apolo 12, 14, 15, 16 i 17. U svakoj od ovih misija ljudi su na Mesecu boravili:

Apollo 11 – 21 h 38 min
Apollo 12 – 31 h 31 min
Apollo 14 – 33 h 31 min
Apollo 15 – 66 h 54 min
Apollo 16 – 71 h 2 min
Apollo 17 – 75 h

Sve to ukupno iznosi 299 sati i 36 minuta. Svaka misija od poletanja do sletanja trajala je oko 8 dana. Tokom trajanja misija skoro uvek je održavana radio veza sa Zemljom. Sve to su slušali mnogi, tražili greške i snimali i analizirali. SSSR naročito, rekoh već – nisu našli ništa sumnjivo, a tako su želeli da to pronađu! Istraženo je oko 102 km površine našeg suseda i doneseno oko 400 kg kamenja i prašine. Sve to još uvek postoji i čuva se u različitim arhivama.

Pripadnici teorije zavere uvek analiziraju samo jedno – video snimak Nila Armstronga koji skakuće po površini našeg suseda i ništa više. Taj snimak je samo jedan, zanemarljiv deo, u gomili podataka koji su emitovani radio vezom ili doneti nazad na Zemlju. Najveći broj zastupnika teorije zavere nikad nije ni čuo za postojanje ostalih podataka.

Zašto odlasci nisu nastavljeni? Nije postojao razlog da se to uradi. Rusi su pobeđeni, gore nije imalo ničega što bi moglo da se iskoristi, a sve je mnogo koštalo. Apolo program je obustavljen.

Danas, više od 45 godina posle kraja Apolo programa deluje da razloga za povratak na Mesec ima mnogo. Jedini logičan sledeći korak je uspostavljanje stalne baze sa ljudskom posadom na površini. Mesec nije daleko, samo tri dana vožnje, međutim putovanje je mnogo skupo.

Možda će ovo delovati čudno, u poređenju sa troškovima iz 1960-70 godine, kada je Apolo program formiran i kada je funkcionisao, ali nije sve baš tako jednostavno. Trenutni budžet NASA-e za 2018. godinu iznosi oko 19,5 milijardi dolara, za sledeću 2019. godinu planirano je nešto više – 19,9 milijardi dolara. Iako ovo deluje kao puno para ovaj novac se danas troši za veliki broj različitih misija i programa (npr. James Webb Space Teleskope, Space Kaunch System, misije za istraživanje Sunca, Jupitera, Marsa, asteroidnog pojasa, Kuiperovog pojasa i mnoge druge). Poređenja radi vojni budžet SAD iznosi 600 milijardi dolara godišnje. Istovremeno, budžet NASA-e je značajno manji u poređenju sa vremenom Apolo programa. Godine 1965. za NASA-u je izdvajano 4% državnog budžeta, da bi tokom par decenija taj procena pao na 1%, dok tokom poslednjih 15 godina taj procenat ide ka 0,4%.

Bez dobre motivacije i političke volje biće potrebno još mnogo vremena za povratak na Mesec.




Ako je logika da nema razloga za današnji odlazak na Mesec, jer su ljudi tamo već bili, a košta mnogo - koja je logika za ulupavanje silnih milijardi dolara na treći, četvrti, peti i šesti odlazak?
Već je prvim odlaskom izneto da su Čmarikanci tamo bili, drugim potvrdjeno (za neverne Tome) - pa ćemu ulupavanje silnih milijardi dolara na naredne odlaske?
Da se donese kamenje?
To sonde mogu da urade mnogo jeftinije.
Da se istraži površina Meseca?
Onim "silnim" desetinama metara, koje su astronauti prepešačili?
Sve je to mašinama moglo mnogo jeftinije da se uradi - orbiteri da snime, a robotske sonde da izbuše i ispitaju.

A ako i nema razloga za odlazak ljudi - pa gde su mašine koje krstare po površini Meseca?
Danas (da se nastavilo sa programom osvajanja Meseca) bi makar trebalo da imamo samohodna vozila, koja možeš da iznajmiš na sat i da ih vozikaš po Mesecu, daljinskom kontrolom sa Zemlje (kao u video-igricama).
Gde su takvi uredjaji?
Gde su ikakvi uredjaji na površini Meseca?
 
Zastava ne može da se vijori!

Ova tvrdnja predstavlja tipičan primer zemaljskog razmišljanja bez poznavanja, ili uz ignorisanje, elementarne fizike (konkretno: I Njutnovog zakona). Tvrdnja da zastava ne može da se vijori zato što ne postoji vazduh, a samim tim i vetar, ne samo da je pogrešna već je i potpuno suprotna stvarnosti! Elementarna fizika kaže da je takvo ponašanje zastave upravo potvrda da su uslovi drugačiji od onih na Zemlji.

Naše svakodnvno iskustvo nam kaže da zastava koju postavimo stoji i ne mrda ako nema vetra, ali to važi u uslovima na Zemlji – prisustvo vazduha i gravitacija 6 puta veća od one na Mesecu. Taj vazduh, koji kako kaže naše svakodnevno iskustvo, tera zastavu da se vijori istovremeno stvara otpor koji usporava, tj. guši kretanje. Na Mesecu vazduha nema pa ne postoji ništa što bi usporavalo kretanje zastave. Istovremeno, tu je i I Njutnov zakon, zakon inercije – svako telo se kreće ravnomerno dok ga neko drugo telo ili sila ne primoraju da to stanje promeni. Videli smo da drugog tela, tj. vazduha nema pa nema šta da zaustavi to kretanje. U vakuumu se svako telo kreće mnogo lakše i brže nego na vazduhu. Setite se aerodinamike, oblika aviona i automobila – sve to sa ciljem da se smanji otpor vazduha. E, na Mesecu tog vazduha nema pa se svaki dodir zastave prenosi u veliko ljuljanje.

Setite se poznatog Aristotelovog učenja o padanju tela. Aristotel je išao upravo sličnom logikom i tvrdio da teža tela padaju brže od lakših. To mišljenje je vladalo vekovima, a onda je došao Galilej, “bacio” Aristotela i kugle sa krivog tornja u Pizi i pokazao da u vakuumu sva tela padaju sa istim ubrzanjem.

Čudan je taj vakuum, baš voli da zbunjuje ljude. A tek nedostatak gravitacije. Koliko bi se samo lakše i jeftinije kretali da je gravitacija na Zemlji šest puta slabija nego što jeste.




Da, zaista - zastava ne može da vijori.
Vijori.
Ako neko shvata šta znači "vijorenje" (Deki sigurno ne, jer ni posle toliko vremena ne odgovori na moje pitanje).
Vijorenje, talasanje materijala zastave.
Otkuda to talasanje?
Od postojanja vazduha, koji se pokreće kretanjem materijala zastave, pa se isti oslanja na njega.
Kretanje usled inercije nije sporno, ali kako treba da izgleda kretanje materijala zastave u vakuumu?
Kao da je taj materijal od kartona ili lima - nema vijorenja, odnosno talasanja.
Pogotovo ne kod zastave - koja je pričvršćena u tri tačke.
Ta se ne bi mnogo vijorila ni na Zemlji.

Baš kao u narednom snimku:

- - - - - - - - - -





Osim vijorenja, lepo se vidi i da je kretanje zastave usporeno.
Naročito kada je astronaut "odapne" (na 1:33).
 
Ugao senki pokazuje da su korišćeni veštački izvori svetlosti.

Da li ste znali da jedan dan na Mesecu traje mnogo duže nego na Zemlji, samo 28 zemaljskih dana! Kao i u prethodnom slučaju naše iskustvo nam ne dozvoljava da tumačimo izlazak i zalazak Sunca na Mesecu. Za nas dan traje 24 sata i tako tumačimo kretanje Sunca i senke. Na Mesecu je dan mnogo duži. Sva sletanja i celokupan boravak astronauta obavljen je u vreme kada je na Mesecu bilo jutro. Sunce je bilo nisko na horizontu, a senke izdužene i drugačije od onih koje susrećemo svaki dan. Apolo misije su ukupno snimile 32.000 fotografija. Neke fotografije koje kruže internetom su korišćene za spajanje i pravljenje panorama, a tu je već normalno da svelost pada pod različitim uglom. Ako to radite na Zemlji možda imate i iste ljude na dva mesta.





E, ovo je već klasično sviranje q...u - ono, kad napišeš da je primedba nešto što niko nije izneo, pa je onda odbaciš kao smešnu.
Nije problem u dužini senki - već u pojavi monosenki koje idu u različitim pravcima.
Da pojasnim izraz:
Jedna senka od svakog od dva astronauta - a prostiru se u različitim pravcima.
To nije moguće ako osvetljenje potiče od Sunca - jer su Sunčevi zraci skoro paralelni, zbog ogromne udaljenosti.
To je moguće samo ako je izvor svetlosti blizak, kao što je reflektor.
Jedan izvor svetlosti, koji je blizak.
 
Na fotografijama se ne vide zvezde

U čemu je problem? Normalno je da se zvezde ne vide. Ako očekujete zvezde na svakoj noćnoj fotografiji onda suviše često gledate (niskobužetne) američke filmove. Prilikom normalnog snimanja sjaj zvezda je suviše mali da ostavi trag na filmu. Isto se dešava i sa fotografijama snimljenim na Zemlji ili na orbitalnoj stanici. Ako želite zvezde na fotografiji morate da snimate na poseban način, a takve fotografije sa Meseca nisu bile potrebne.

Tu je, naravno i Sunce. Da li tokom dana vidite zvezde? Naravno da ne.





Naravno da ne -zato što na Zemlji postoji atmosfera.
Molekuli koji je čine su osvetljeni Sunčevom svetlošću i pošto su nam bliski - ta osvetljenost sprečava da vidimo slabu svetlost zvezda.
Da li vidimo zvezde tokom noći?
Naravno da da.

Ima tu jedan dodatni problem:
Astronauti su izjavili da nisu videli zvezde, jer je na Mesecu bio dan.
Baš me zanima - šta ih je sprečilo da ih vide?
Osvetljenost praznog prostora?

- - - - - - - - - -




Zvezde na nebu...



......
 
Visoke temerature bi oštetile film

Još jedna zemaljska zabluda. U svemiru nema vazduha pa ništa ne može da prenosi toplotu. Temperatura na sunčanoj strani je velika, ali temperatura u senci je višestruko manja. Par stotina stepeni ispod i iznad nule. Jedan od razloga za sletanje u vreme izlaska sunca je upravo taj – jutra su hladnija i na Zemlji i na Mesecu zato što zraci padaju pod malim uglom.

Takođe, temperatura je ista na Mesecu i bilo gde u orbiti oko Zemlje. Jednostavno, kamere moraju da se drže zaklonjene od Sunca.





Zraci padaju pod malim uglom?



Koliki je ugao - vidi se po osvetljenosti Zemlje.

"U svemiru nema vazduha pa ništa ne može da prenosi toplotu"
Treba li Sunčevoj svetlosti vazduh - da bi predala toplotu kameri?
Dalje - čega je temperatura na drugoj strani kamere par stotina stepeni ispod nule?
Vazduha?
Praznog prostora?
Čega?
Čemu kamera predaje svoju toplotu?

I na kraju:
Gde su filmovi?
 
Otisak stopala je lažan ili Zašto nema kratera nakon poletanja

Ova dva “dokaza” zasnovana su na istoj grešci. Nema smisla govoriti o tragovima u pesku (“zaverenici” do često rade) jer pesak nije odgovarajući opis za prašinu na Mesecu. Uz to zaboravlja se i ono što se nalazi ispod te prašine. Ako šetate plažom iza vas ostaju duboki otisci stopala. Nalazite se na Zemlji, gravitacija je 6 puta jača, sloj peska je debeo. Ako u toku šetnje naiđete na deo plaže gde se ispod peska nalazi stena otisci više nisu isti. Dubina otiska zavisi od debljine peska iznad stene. Analogna situacija je na Mesecu.

Ispod mesečeve prašine nalazi se čvrsta stena. Svaki otisak, stopala ili lnarnog modula može da prođe kroz prašinu, ali kroz stenu nikako. Površina Meseca je čudna po još nečemu. Tamo nema vetrova pa će jednom napravljen otisak ostati takav godinama, decenijama, vekovima, tačnije dok postoji Mesec ili ga ne povari neki meteorit.

Za izostanak plamena prilikom poletanja Lunarnog modula odgovoran je kiseonik, tj. nepostojanje istog. Za sagorevanje i plamen potreban je vazduh (kiseonik) kad njega nema – nema ni plamena, ali to ne znači da sagorevanja i potiska nema.




Ostadošmo uskraćeni za odgovor o nepostojanju kratera?
Koje je objašnjenje?
Prc.

"Za izostanak plamena prilikom poletanja Lunarnog modula odgovoran je kiseonik, tj. nepostojanje istog."
A čime je gorivo oksidisano (sagorelo)?
Bezkiseonično gorivo?

Svejedno - gde su izduvni gasovi?
Nije valjda da se u vakuumu ne vide?


Još jedna od stvari, koje su sporne je - polatanje modula sa Meseca.
Navodno se izduvni gasovi u vakuumu ne mogu da vide:

.....
 

Back
Top