Planiranje ili " desavanje "....?

Neva

Poznat
Poruka
7.358
Kojim putem ste osnovali svoju porodicu? Planiranjem ili slucajnim desavanjem...?

Zapravo, da li ste predhodno razgovarali sa svojim partnerom, suprugom o tome da bi bilo lepo da prosirite gnezdo, ili vam se desilo...? Pri tom, ne aludiram na varijante " udala se zato sto je zatrudnela..."

I sta znaci planirati? Sta znaci - desiti....? Jel treba cekati 2 ili 5 godina da bi vam se desilo dete, ...? :roll:
Mozda ja to bas najbolje ne razumem, ali desavanje mi nekako zvuci -" hajde da sacekamo, pa cemo videti sta cemo....? "

Kako vi vidite razliku i ima li je uopste....?:confused:
 
Ne razumem ovo "dešavanje mi nekako zvuči - "hajde da sačekamo, pa ćemo videti šta ćemo..." .

Planiranje je valjda kada ljudi žele dete, pa se ne štite, već rade na tome. A dešavanje je kada ne razmišljaju o detetu, a ni ne štite se.

To i ja tako kontam...ili kao " nije frka ako se desi " ....zar to nije bezveze?:-| Ustvari, jedan od njih nije siguran da li zeli ili ne...ja to bar tako gledam.
 
intezivno smo razgovarali o tome pre nego shto sam zatrudnela.
u tom periodu, po prvi put sam shvatila da ne bih abortirala, ako bih "sluchajno" zatrudnela.
to sam shvatila nakon shto sam malo razmislila, ali da ste me pitali pre nego sam razmislila, sigurno bih bila za abortus. :D al` sam ovo zakomplikovala.
a onda se negde desi da pomislish da bash zzelish dete...

i taman kad sam pomislila da cemo imati problema na tom polju...
voi-la! :D

u svakom sluchaju, mislim da je zajednjichki zzivot, kao i trudnoca, jedna od stvari na kojima treba raditi pre samog braka.
onda znash na chemu si. :D
 
Kod mene bilo sve po ps-u;)
On diplomiro',poceo da stazira,pa smo se vencali(nismo se doduse mnogo dogovarali niti planirali nego ajde...)pa sam ja diplomirala,pa sam ostala u drugom stanju planski najplanskije:roll:sve racunajuci plodne dane i sate...
Bilo nam je lepo dok smo se zabavljali,mislim bilo nam je zabavno u tom zabavljanju pa sam ja ( uvek pokretac akcije) rekla da mi je nesto glupo da zivimo zajedno-to da bi unapredili vezu,kao podigli je na visi nivo...-nego da se mi lepo vencamo...
Zivela sam vec sama pre toga i sa jednim deckom izvesno vreme pa sam prosto htela sad nesto novo...A inace nisam od onih sto pate od plemenitih metala i kamencica ,dodatnih prezimena i ugovora,nego..ne znam sta mi je bilo;)
 
Кад смо се верили, престала сам да користим контрацепцију иако нисмо још били ништа решили ни око посла, ни око стана...али тада смо решили да пустимо, па ако се ''деси'' - супер!
Пола године касније смо се венчали, али ја сам остала трудна тек две године после венчања...

Значи, све је било планирано и ''по реду''.
 
Kod mene ispada da smo se venčali zbog trudnoće, ali da li je tako bilo?
Imali smo svako svoj stan, dobre poslove, u suštini slične, viđali se svakodnevno, putovali i plus svako imao svoj svet...
Nije nam na pamet padalo da se venčamo i budemo non stop zajedno iako smo se baš baš voleli, a imali smo i podosta godina. Želeli smo da kada imamo 80 godina, šetamo svako sa svojim štapom i držeći se za ruke. Prema deci nismo imali nikakav odnos, čak je bilo gotovo izvesno da ja neću moći da ih imam. U sedmoj godini zabavljanja desila se, sasvim neočekivano, trudnoća... Bili smo frapirani, ali i znali da je to to. Onda smo se nakanili da se šatro zbog deteta venčamo, jer je praktičnije.
U braku smo 14 godina, sve je uvek bilo OK, volimo se mi i ne bismo ni živeli sa nekim drugim, ali mislim da se to moglo i bez tog papirića
 
jedino sto sam planirala je bila operacija, jer sam imala 7 dijagnoza da ne mogu da imam decu bez nje. posto ja nekako nisam verovala u to, pila sam za svaki slucaj pilule, tvrdoglavo...i ostala trudna uz njih. ginekolog nije verovao kad sam mu rekla
vencali smo se 3 meseca ranije, nismo razgovarali o deci jer sam znala da treba prvo na lecenje, bila mi je to bolna tacka. zateklo me nespremnu - ali je to bio najveci dzekpot koji sam u zivotu izvukla.
 
Iako me tri puta pre toga prosio na vrlo romantične načine ,tokom tri godine, pristala sam tek četvrti put kada sam položila poslednji ispit.Posle diplomskog živeli smo šest meseci zajedno, a nakon toga se i venčali. U međuvremenu rešili poslovno i stambeno pitanje, a onda prešli na suštinski zadatak-beba. I tako sve je išlo po planu i predviđenim rokovima, ali sada se stvar otela kontroli. Suočiš se sa činjenicom da je mnoge stvari u životu bolje ne planirati, nego pustiti da se dešavaju same.Ja sam tip osobe kod koje razum uvek pobedi srce, mada bi možda bilo bolje da nije tako.
 

Back
Top