prva beba posle 35-te?

Nemam iskustva ali mi se cini da cu se i ja upustiti u tu `avanturu` poslije 30- te :). To je danas normalno, drugacije se zivi,kasnije se zrene :wink: , vrijeme nije ni lagodno, pa je bolje i sacekati nego roditi bebu kojoj se ne moze pruziti sve sto treba...Sta tek da kazemo za one poslije 45-te,a ima ih, vjeruj..A Madonna :lol: ?
 
Sve sam sklonija uverenju da bebe ne nastaju zato sto mi to hocemo i onda kad hocemo... Medicina ima svoje metode, sasvim sigurno su na mestu, ali evo jednog "svezeg" slucaja iz mog bliskog okruzenja.
Prijateljica ima 41 godinu i iza sebe jedan brak i jos jedan pokusaj da zatrudni pride... Dakle, i ispitivanje i recenje, skupe hormonalne terapije x 2 sa dva razlicita muskarca u razmaku od 5-6 godina...
Kad smo se upoznale i zblizile, pricala mi o tome uz konstataciju da se pomirila sa tim i da su sad vec tu i godine, te da vise o detetu ni ne razmislja...
Nedavno (pre svega 5-6 meseci) je upoznala divnog coveka (50 godina) sa tragicnom pricom iza sebe i lepo su se nasli, zavoleli i poceli da zive zajedno...
Ni jedno od njih nije ni razmisljalo o trudnoci, ali beba je na putu, hvala Bogu, sve je u najboljem redu, rodice se negde na jesen...
Dakle, ne kazem da to ne treba uraditi "na vreme", ali priroda ima neka svoja pravila i zakone...
 
Boyana:
Nemam iskustva ali mi se cini da cu se i ja upustiti u tu `avanturu` poslije 30- te :). To je danas normalno, drugacije se zivi,kasnije se zrene :wink: , vrijeme nije ni lagodno, pa je bolje i sacekati nego roditi bebu kojoj se ne moze pruziti sve sto treba...Sta tek da kazemo za one poslije 45-te,a ima ih, vjeruj..A Madonna :lol: ?
Ma i ja to kazem, samo me okolina pobija i zabrinuto gleda.U 35-toj jos ne zelim decu i mislim da ih necu pozeleti jos 3-4 godine, ali se bojim dokle nije kasno.Nisam egoista, ali mi se desila prilika da u ovim godinama mogu da radim neke dosta interesantne stvari koje me sada okupiraju, i da imam malo prilike da prozivim ono sto nisam u 20-tim, tako da kada to izduvam naravno volela bih da ne ostanem bez dece...
 
Ma o cemu vi pricate? Redjanje dece u 40-toj? Imam jedno dete, drugo je na putu, 30 godina mi je. Inace sam filolog, sudski tumac, aktivno se bavim skijanjem i ronjenjem, jednom nedeljno idem u atelje, gde se bavim primenjenom umetnoscu kao hobista, idem na izlozbe, u pozorista, bioskope, bar jednom nedeljno izadjem sa muzem i drustvom, a jednom nedeljno sa drugaricama na zensko vece. Dete mi ideu muzicku skolu, u skoli je super, trenira jako zahtevan sport... Nista nisam zrtvovala sbog deteta i nikad me dete nije sprecilo da zivim onako kako ja zelim. Moj recept???
Samo dobra organizacija, umerenost u svemu, i sto manje sebicnosti. I vera. Ne razumem zene koje u tridesetima prozivljavaju ono sto nisu u dvadesetima, a radjaju u cetrdesetima, a kada dete ima 10, 15 god, ulaze u pubertet, mame su u klimaksu i nasta to lici? One su stare, umorne, iscrpljene, nervozne. Jeste da je nauka napredovala, ali da li znate da je rizik od daunovog sindroma zene u 25-toj 1:3000, 30-toj 1:1000, 35-toj 1:400, preko 40-te 1:100! Jednostavno, genetika i priroda govori protiv vase tvrdnje da treba radjati decu i u kasnim godinama. Zar to nije dovoljno? Da znate da je majcinstvo mnogo veca radost na svetu, promenile biste misljenje. DA znate koliko ima zena koje su mislile kao vi, a kad su konacno resile da imaju bebe, nisu vise mogle. Imam 2 poznanice koje nisu uspele ni pored svih dostignuca nauke. Abortirale su po nekoliko puta u mladosti, Jedna je dobila rak na grlicu materice u 35-tojm i nije mogla da ima dece, a drugoj su morali da izvade jajnike zbog ogromnih mioma. Obe su nesrecne i sada zale sto nisu radjale decu ranije, nego su mislile da uvek ima vremena.
Jos nesto, rak grlica materice, miomi, endometrijaza, vanmatericne trudnoce, razne degeneracije, sve to raste posle 30-te godine... a da ne govorim da plodnost samo ide nadole. Zato razmislite. Ja sam samo jedna mama koja zeli da vam pomogne da sagledate problem sa vise strana, pre nego sto se odlucite. Nadam se da me niko nije pogresno shvatio.I ovo vam ne govori jedna srpska klasicna domacica, vec svestrana i moderna zena.
 
jedna mama:
Ma o cemu vi pricate? Redjanje dece u 40-toj? Imam jedno dete, drugo je na putu, 30 godina mi je. Inace sam filolog, sudski tumac, aktivno se bavim skijanjem i ronjenjem, jednom nedeljno idem u atelje, gde se bavim primenjenom umetnoscu kao hobista, idem na izlozbe, u pozorista, bioskope, bar jednom nedeljno izadjem sa muzem i drustvom, a jednom nedeljno sa drugaricama na zensko vece. Dete mi ideu muzicku skolu, u skoli je super, trenira jako zahtevan sport... Nista nisam zrtvovala sbog deteta i nikad me dete nije sprecilo da zivim onako kako ja zelim. Moj recept???
Samo dobra organizacija, umerenost u svemu, i sto manje sebicnosti. I vera. Ne razumem zene koje u tridesetima prozivljavaju ono sto nisu u dvadesetima, a radjaju u cetrdesetima, a kada dete ima 10, 15 god, ulaze u pubertet, mame su u klimaksu i nasta to lici? One su stare, umorne, iscrpljene, nervozne. Jeste da je nauka napredovala, ali da li znate da je rizik od daunovog sindroma zene u 25-toj 1:3000, 30-toj 1:1000, 35-toj 1:400, preko 40-te 1:100! Jednostavno, genetika i priroda govori protiv vase tvrdnje da treba radjati decu i u kasnim godinama. Zar to nije dovoljno? Da znate da je majcinstvo mnogo veca radost na svetu, promenile biste misljenje. DA znate koliko ima zena koje su mislile kao vi, a kad su konacno resile da imaju bebe, nisu vise mogle. Imam 2 poznanice koje nisu uspele ni pored svih dostignuca nauke. Abortirale su po nekoliko puta u mladosti, Jedna je dobila rak na grlicu materice u 35-tojm i nije mogla da ima dece, a drugoj su morali da izvade jajnike zbog ogromnih mioma. Obe su nesrecne i sada zale sto nisu radjale decu ranije, nego su mislile da uvek ima vremena.
Jos nesto, rak grlica materice, miomi, endometrijaza, vanmatericne trudnoce, razne degeneracije, sve to raste posle 30-te godine... a da ne govorim da plodnost samo ide nadole. Zato razmislite. Ja sam samo jedna mama koja zeli da vam pomogne da sagledate problem sa vise strana, pre nego sto se odlucite. Nadam se da me niko nije pogresno shvatio.I ovo vam ne govori jedna srpska klasicna domacica, vec svestrana i moderna zena.

Da me shvatis pogresno - nisam te shvatila pogresno. :wink: I hvala na iskustvu i razmisljanjima. Postoji samo jedna ne tako zanemarljiva okolnost koje se, verovatno, nisi u trenutku setila ili je nisi uzela u obzir - nije uvek egoizam, okupiranost sobom i svojim ambicijama i (ne)realizcijom, komformizam ili puka kolebljivost uzrok kasnog radjanja. Ti si imala srece (da, kazem srece, jer je dovoljno da se okrenes oko sebe pa da shvatis koliko malo ljudi je realizovano na zadovoljavajuc nacin na privatnom planu, odnosno, prosto receno - koliko ih je srecno ili bar zadovoljno privatnim zivotom. Pri tom nisu svi neinteligentni, zapusteni duhovno i fizicki, inertni...itd.). Mnoge od nas jednostavno ne mogu da pronadju partnera ni za neobavezne izlaske, a kamoli za nesto sto podrazumeva odgovornost i obavezu. I sta nam onda preostaje kada okolnosti vec nisu i ne rade u nasu korist? Da ocajavamo? Tacna je medicinska statistika koju si navela, ali...? Stvari se dogadjaju u 'Bozije vreme' sto bi rekla moja baka. Ni pre ni kasnije. I nisu cesto stvar naseg izbora. Zato hrabro - za sve buduce mame koje nisu imale srecu i mogucnost da osnuju porodicu 'po knjizi i na vreme'!
 
Znam o cemu mi govoris, vecina mojih drugarica jos nisu nasle partnera. Ali veruj mi da imam gomilu drugova koji se takodje zale da ne mogu da nadju normalnu devojku. Muskarci se plase vezivanja u ovoj situaciji u drzavi, plase se da ne zakazu kao ocevi i muzevi, da ne mogu da izdrzavaju porodicu i zato beze od obaveza i vezivanja. Ako sagledamo problem sa te strane, u pravu si. Ja sam ovako reagovala zato sto niko nije pomijnao to kao problem, nego sam prosto shvatila da zene ne zele decu pre 35-te iz hira ili sebicluka. Izvini ako sam te uvredila i sve vas, devojke. Eto, moje drugarice imaju devizu da ako ne nedju pravog do 35-te, ima da rode dete sebi. Ne znam da li je to opravdano, ok ili je sebicno radjati dete bez oca, svako ima svoje vidjenje.
Pozdrav!
 
od autorke topica.Eto, to ja slusam od okoline - najbolje drugarice udate, sa decom, sve mogu da razumeju, ali to da ne zelim decu ne mogu...Ja nisam rekla da ih ne zelim uopste, vec ih ne zelim sada.Cini mi se da svi pricamo ovde iste stvari, samo na drugi nacin pa se ne razumemo bas dobro. Sledeci odgovor je da ne mozes lako da nadjes partnera - i u mom slucaju tacno.Iako sam stalno u vezi (vezama, ipak mi je 35-ta)i to dugotrajnim, nije mi se desilo da se i jedna zavrsi brakom i neposrednim planiranjem dece.I eto ta cinjenica je prvi uslov da ne mozes da ih pozelis, ako nemas sa kim da ih pravis.Drugo, okolnosti su razne, svako zivi bolje ili losije - neko nema materijalnih uslova, neko posao, stan...ne znam, razlicite su situacije. Ja se trenutno nalazim na strucnom usavrsavanju u inostranstvu, gde mi studije oduzimaju dosta vremena, zivim u iznajmljenom stanu, organizacija svakodnevnih obaveza je dosta teska jer nema porodice da pomogne (citaj u prevodu mame da skuva i opegla...)i tako to, a malo slobodnog vremena koje preostaje rado bih posvetila putovanjima da upoznam strane predela i druzenju. I eto sad u tim uslovima dete otpada....Kad se to zavrsi, zasto da ne, lepo je imati ih ali mislim da kada si postigao bar onaj minimum obaveza prema sebi i zivotu, najpre zato da bi celog sebe mogao da posvetis detetu, jer to i zasluzuje, da ne bi sutra izlarslo u nersrecnu i nevoljenu osobu.Sve ostale aktivnosti naravno ostaju, pa zivot ne staje sa rodjenjem deteta, ali su ipak podredjene njemu.
 
Ja potpuno razumem ljude koji zele da se posvete sebi iskljucivo, svom napretku i cenim kada neko kaze da ne zeli decu. To mi je iskrenije nego da sada sve radjamo decu zato sto to tako treba, pa da budemo isfrustrirane i nesrece. Svako ima svoju filosofiju. Ja mislim da se ta nadgradnja nikad ne zavrsava, sa decom ili bez njih.Znam neke jako dobre, produhovljene zene, koje nisu rodile decu. Posvetile su se nauci, putovanjima, nekim drugim idejama... Naravno da nije trebalo da rode decu, da ih ostave kod babe i dede. Ali mislim da je dodir bebinih prstica, njen miris i osmeh nesto neuporedivo divnije u savrsenije od bilo cega drugog za cim covek tezi. To cete da osetite tek kada budete rodile decu, ne vredi da vam ovako objasnjavam. Ustvari, nema reci za to uzviseno osecanje.
Sta sam ovim htela da kazem? Da u trci za zivotom, za iskustvom i novim vidicima, mozda na kraju necete imati priliku da postanete majke... a to je, za onu koja zeli da ima dete, jako tuzno. Jedna tuzna starost, usamljenost, bez ljubavi... kada ne mozete da vidite kako se cvet koji ste posadili rascvetao.
Naravno, ovo se ne odnosi na zene koje ne zele da budu majke. Njih totalno razumem i podrzavam u odluci.
Samo... razmislite i budite iskrene prema sebi. Da li je to produzavanje neprozivljene mladosti, da li pothranjujete dete u vama, da li odbijate da sazrite, ili se plasite obaveza... mozda... a mozda, kada se konacno odlucite da odrastete, izbora vise nece biti.
S najlepsim zeljama.
 
Od autorke - u dve reci.Ovo poslednje sto navodis stoji, ali sada nisam sprema i to je to.Zato i pitam do kada realno nije kasno, ako odlucim negde oko 38-9 godina da li je to suvise kasno za prvo dete?
 
Anonymous:
Od autorke - u dve reci.Ovo poslednje sto navodis stoji, ali sada nisam sprema i to je to.Zato i pitam do kada realno nije kasno, ako odlucim negde oko 38-9 godina da li je to suvise kasno za prvo dete?[/quot

Nije kasno do ulaska u klimaks, tj, dokle god imas redovne menstrualne cikluse, vecina zena ulaze u klimaks izmedju cetrdesete i pedesete, a neke vec oko 35-te. Morala bi da uradis posebne genetske analize, naravno, ako si presla 35-tu. To podrazumeva analizu plodove vode. Uvedu ti iglu kroz stomak i isisaju tecnost. Naravno, to uvek mozes da odbijes. Pozdrav.
 

Back
Top