Na pola koraka od SMRTI...

malla

Početnik
Poruka
4
Ja preziveh tesku saobracajku pre par dana, bez povreda i posledica, hvala Bogu. Ceo zivot mi se vratio i proleteo pred ocima u jednoj jedinoj sekundi... ko flesh ... Zivot... Sad jesi, tu si, dises, smejes se, places, psujes, nervozan si, nezadovoljan, sve ti nesto smeta, nikad ti nije dosta, a vec za 4 secunde moze da te nema...A tek tad shvatis kako je sve savrseno nevazno...


Da li ste ikada bili u slicnoj situaciji i sta vam je proslo kroz glavu?
 
ja sam uspela da vidim samo strah u očima lika kojem smo išli u susret s njegove strane(gde su vrata)... neverovatan osećaj... do nesreće nije došlo ali njegove oči su mi bile sasvim dovoljne... i tada sam zaključila da taj flash o kome pričaju, ceo život pred očima bar meni nije stigao da se desi..
 
Ma bolje i da vam u datom trenutku proleti ceo zivot kroz glavu, nego karburator kao princezi Dajani :lol:

Salu na stranu, meni nije proleteo zivot pred ocima nikad, jer samo jednom sam bio u situaciji drasticno opasnoj po moj zivot (saobracajka, po sablonu), ali sam toliko bio pijan da mi je sve bilo 'ravno do Kosova'...

No sto kazu, sreca prati hrabre, lude, i pijane ljude ;)

Hocu da umrem mirno i u snu, kao moj deda, a ne vristeci i u panici kao putnici u njegovom autobusu! :lol:
 
Svrha ovog uputstva: Izbeci smrt tj. Produziti ziFot

Ciljna grupa: Svako ko se nadje u vidokrugu Smrti

Hardverski zahteva:Bilo koje oruzje jace od kose

Uputstvo:Kada dodjete na pola koraka od Smrti, uperite oruzje u 'Kosaca' i viknite: Baci kosu i okreni se polako!

Zamerke: Nije testirano. Molim uspeshne da Pisu na adresu: gosp.Bogu na bog@gateway.bogunaistinu.org

PS.Neznam zasto sam ovo napisao 'al ne skodi..A kad ne skodi... :wink:
 
malla:
Ja preziveh tesku saobracajku pre par dana, bez povreda i posledica, hvala Bogu. Ceo zivot mi se vratio i proleteo pred ocima u jednoj jedinoj sekundi... ko flesh ... Zivot... Sad jesi, tu si, dises, smejes se, places, psujes, nervozan si, nezadovoljan, sve ti nesto smeta, nikad ti nije dosta, a vec za 4 secunde moze da te nema...A tek tad shvatis kako je sve savrseno nevazno...


Da li ste ikada bili u slicnoj situaciji i sta vam je proslo kroz glavu?


nisam bio tako blizu smrti da bi mi život proletio kao film pred očima ,ali bio sam ranjen i tom prilikom su mi prošle mnoge misli kroz glavu u nekoliko sekundi.interesantno je šta ti sve prođe kroz glavu u takvom trenutku ,a i kasnije dok ležiš u bolničkom krevetu!
 
Ja jesam.E ovako,pre 6 godina podjem ja napolje.Ja i moj drug trcali,a bila je zima i ogroman led.Ja sam se okliznula,pala i udarila glavom o zid.Onesvestila sam se,a dok sam bila u nesvesti cinilo mi se kao da sam kuci i sa porodicom gledam tv,svi mi zajedno tu,pa cak i oni koji vise nisu zivi.....Probudila sam se posle 20-ak minuta sa uzasnim bolom u ledjima.Isto je tako bilo kad sam se igrala dobacivanja,imala sam ok o4 godine.Ulica je bila strma,a meni je ispala lopta i otkotrljala se,a ja sam potrcala dole.Stvar je u tome sto mi je u susret isao ogroman kamion ,a ja sam se sapela i pala i udarila glavom.Kamion je nekako ukocio pre neko sto sam dosla pod tockove......nije mi prosao zivot pred ocima,ali zato sam osetila neopisiv strah......... :cry: :cry:
 
Prvi put kad sam procitao ovaj post, mislio sam da nemam nista interesantno da dodam. Medjutim, sada sam setio necega.

Jednog dana, vracajuci se iz pijancenja (sto inace ne radim, al' se desi neki put :oops: ) putem Knez Mihajlove, trga, pa prolazeci pored stanice 47 i STOP... E, bas tu. Bio sam sa ortakom koji je bio pijaniji od mene. On je krenuo preko pesackog. I ja da ga pratim, kad "Vrooom" proleti autobus bas na mesto na kome sam pre 2 sekunde stajao. Da nisam instiktivno skocio nekoliko koraka unazad, sada ne bi pisao ovo.

Da li mi je prosao zivot pred ocima, ne. Ali sam bukvalno bio tako srecan sto sam ostao ziv, i vidno sokiran. Stvarno mi se nikad nije tako nesto desilo...

Zamisli da te udari autobus u punom trku, mislim, katastrofa... :shock:
 
iluzionista:
Prvi put kad sam procitao ovaj post, mislio sam da nemam nista interesantno da dodam. Medjutim, sada sam setio necega.

Jednog dana, vracajuci se iz pijancenja (sto inace ne radim, al' se desi neki put :oops: ) putem Knez Mihajlove, trga, pa prolazeci pored stanice 47 i STOP... E, bas tu. Bio sam sa ortakom koji je bio pijaniji od mene. On je krenuo preko pesackog. I ja da ga pratim, kad "Vrooom" proleti autobus bas na mesto na kome sam pre 2 sekunde stajao. Da nisam instiktivno skocio nekoliko koraka unazad, sada ne bi pisao ovo.

Da li mi je prosao zivot pred ocima, ne. Ali sam bukvalno bio tako srecan sto sam ostao ziv, i vidno sokiran. Stvarno mi se nikad nije tako nesto desilo...

Zamisli da te udari autobus u punom trku, mislim, katastrofa... :shock:

Mogu da pretpostavim da si se odmah posle toga otreznio
 
Кулиража:
iluzionista:
Prvi put kad sam procitao ovaj post, mislio sam da nemam nista interesantno da dodam. Medjutim, sada sam setio necega.

Jednog dana, vracajuci se iz pijancenja (sto inace ne radim, al' se desi neki put :oops: ) putem Knez Mihajlove, trga, pa prolazeci pored stanice 47 i STOP... E, bas tu. Bio sam sa ortakom koji je bio pijaniji od mene. On je krenuo preko pesackog. I ja da ga pratim, kad "Vrooom" proleti autobus bas na mesto na kome sam pre 2 sekunde stajao. Da nisam instiktivno skocio nekoliko koraka unazad, sada ne bi pisao ovo.

Da li mi je prosao zivot pred ocima, ne. Ali sam bukvalno bio tako srecan sto sam ostao ziv, i vidno sokiran. Stvarno mi se nikad nije tako nesto desilo...

Zamisli da te udari autobus u punom trku, mislim, katastrofa... :shock:

Mogu da pretpostavim da si se odmah posle toga otreznio

Naravno... Jedina pozitivna stvar u celom dogadjaju. :wink:
 

Back
Top