e sad
Zainteresovan član
- Poruka
- 319
Zanima me sta mislite o ovoj pojavi? Pojedinci su vec osuli paljbu na mene na jednoj temi kada sam samo pomenula da je mozda pametno ici iz ove zemlje!!
A mozda se covek umori od svega sto se ovde izdesavalo poslednjih godina!
Kada bih nekom rekla koliko imam godina verovatno bi mi se smejao - od cega mogu da budem umorna - ali jednostavno je tako!
Vrlo rano sam pocela da se ukljucujem u politicka desavanja ne sto sam zelela vec zbog toga sto sam nesrecnim spletom okolnosti uvucena u to, otac mi je bio na ratistu u Bosni, stric takodje koji se uzgred receno nikada nije potpuno oporavio od svega, nikada nije pricao o tome i mislim da ga to i dan danas jede, otisao je u rat sa 22 godine.
Secam se perioda kada nisu imali da mi daju za kiflu u skoli dok smo sa druge strane gledali svu raskos pojedinih lopova koji su u to vreme ziveli sjajno i sve lepote turbo folka i svega sto nam je tada plasirano.
Onda dolazi bombardovanje ali dobro Srbi smo mi, sve nekako prezivljavamo.
Onda pomislis konacno nam krece na bolje.
Konacno odlazi ONAJ sa vlasti, dolaze bolji i pametniji ljudi i svi smo puni nade i iscekivanja. A opet se nista ne desava, znam sad ce mnogi reci ne moze sve preko noci ali vreme prolazi.
U medjuvremenu moja mama nako 25 godina rada u jednoj firmi ostaje bez posla, zatvorena firma.
Ne zelim da se ovo pretvori u moju zivotnu pricu ( a vidim krenulo je ) ali zaista gde je neki kraj. Ja zaista volim ovu zemlju. Ovde su svi ljudi koje volim i sa kojima zelim da budem, ali gde je granica? U svemu tome zavrsavam fakultet i zanima me sta me ceka? Sta ako za nekih godinu dana opet dodje na vlast neko ko ce ponovo da nas izoluje i onda sve ponovo? Iskreno mislim da nije zlocin ako zelis nesto bolje! Znam da nasi ljudi po inostranstvu rade svasta ali mislim da bar za razliku od nas zive mirno...
A mozda se covek umori od svega sto se ovde izdesavalo poslednjih godina!
Kada bih nekom rekla koliko imam godina verovatno bi mi se smejao - od cega mogu da budem umorna - ali jednostavno je tako!
Vrlo rano sam pocela da se ukljucujem u politicka desavanja ne sto sam zelela vec zbog toga sto sam nesrecnim spletom okolnosti uvucena u to, otac mi je bio na ratistu u Bosni, stric takodje koji se uzgred receno nikada nije potpuno oporavio od svega, nikada nije pricao o tome i mislim da ga to i dan danas jede, otisao je u rat sa 22 godine.
Secam se perioda kada nisu imali da mi daju za kiflu u skoli dok smo sa druge strane gledali svu raskos pojedinih lopova koji su u to vreme ziveli sjajno i sve lepote turbo folka i svega sto nam je tada plasirano.
Onda dolazi bombardovanje ali dobro Srbi smo mi, sve nekako prezivljavamo.
Onda pomislis konacno nam krece na bolje.
Konacno odlazi ONAJ sa vlasti, dolaze bolji i pametniji ljudi i svi smo puni nade i iscekivanja. A opet se nista ne desava, znam sad ce mnogi reci ne moze sve preko noci ali vreme prolazi.
U medjuvremenu moja mama nako 25 godina rada u jednoj firmi ostaje bez posla, zatvorena firma.
Ne zelim da se ovo pretvori u moju zivotnu pricu ( a vidim krenulo je ) ali zaista gde je neki kraj. Ja zaista volim ovu zemlju. Ovde su svi ljudi koje volim i sa kojima zelim da budem, ali gde je granica? U svemu tome zavrsavam fakultet i zanima me sta me ceka? Sta ako za nekih godinu dana opet dodje na vlast neko ko ce ponovo da nas izoluje i onda sve ponovo? Iskreno mislim da nije zlocin ako zelis nesto bolje! Znam da nasi ljudi po inostranstvu rade svasta ali mislim da bar za razliku od nas zive mirno...