David Work Griffith
Jedan od mojih favorita. U doba kada je teško bilo sklopiti traku za film od 45 minuta, on je počeo da pravi filmove i preko dva sata. I to ne bilo kakve, nego zaista sjajna scenografija, radnja, veštačenje pred kamerom svedeno na minimum.
Počeo je tako što je otišao Edvinu Porteru, sa gotovim scenariom, da mu ovaj proceni na šta to liči. Naravno, da ironija bude veća (kao što su i Lenonu rekli da je kasno da sa 17 godina uzme gitaru u ruke
) Porter mu je odbio sve to i dao mu neku sitnu ulogicu u svom filmu. Ali talenat kad-tad izlazi na videlo i Grifit se ustvari kroz glumu izborio za mesto režisera (najpre kratkih filmova, a osamostaljuje se oko 1915. godine).
Baš 1915. i izlazi njegov najbolji i najčuveniji film '
Birth of a nation' (Rodjenje jedne nacije). Maltene je Sizifov posao odradio što se tiče ovog filma (film traje više od 3 sata, iako su dotad najduža ostvarenja bila oko 50 minuta), i recimo da je neki stub u budućem razvoju filma. Na Grifitu je, praktično nastala osnova starog Holivuda. Naravno, kao i svaki genije, sputavan je (to tako ide, ne može drugačije). Optužili su ga da je rasista, jer se radnja filma odvija na robovlasničkom jugu, pre i posla gradjanskog rata. Jednostavno je prikazao to rasulo, ali je i činjenica da je broj članova KKK-a utrostručio posle prikazivanja ovog filma.
Upravo da dokaže da nema veze sa rasizmom, snima možda još cenjeniji film '
Intolerance: love's struggle throughout the ages' (1916) gde prikazuje kako se ništa u ljudskim odnosima suštinski ne menja od davnina do danas. Ovaj film je AFI (American film institute) svrstao u 50 najboljih svih vremena, a svima (maltene svima, uvek ima zadrtih) je zapušio usta što se tuče optužbi.
To su mu dva daleko najbitnija filma, iako ih on ima na pregršt.
1936. dobija oskara za životno delo.
Birth of a nation
Intolerance