U ljeto, 2002. godine, nakon što sam pročitao jedan članak u magazinu Esquire o tome šta Bijela Kuća nije voljela u vezi sa Karen Hughes, bivšim Bušovim šefom za komunikacije, imao sam sastanak s jednim višim savjetnikom predsjednika Buša. On mi je izrazio nezadovoljstvo Bijele Kuće, a onda mi je saopštio nešto što u to vrijeme nisam uspjeo potpuno shvatiti – ali što sada vjerujem da ide do same suštine Bušovog predsjenikovanja.

"Taj savjetnik mi je rekao da ljudi kao što sam ja pripadaju nečemu što mi nazivamo ‘zajednicom koja je bazirana na realnosti’, koju je on definisao kao ljude koji vjeruju da se rješenja pojavljuju us pomoć jednog razumnog proučavanja onog što je vidljivo u realnosti.

"To nije više ono kako svijet sada funkcioniše", nastavio je. "Mi smo sada jedna imperija, i kad mi dejstvujemo, mi stvaramo našu vlastitu realnost. A, dok vi proučavate tu realnost – pomno i razumno, - mi ćemo dejstvovati opet, stvarajući druge nove realnosti, koje vi možete takođe proučavati, i to je ono kako će se stvari rješavati. Mi smo igrači istorije… a vi, svi vi, vama će preostati samo da proučavate ono što mi činimo.'"
добро дошли у СТВАРНОСТ