Uopste ne znam kako da se ponasam prema muskarcu koji ima manjak samopouzdanja...iskreno govoreci dosadilo mi je u zivotu da izigravam tesiteljku i psihoterapeuta zbog toga sto je neka tamo njemu totalno poremetila zivot i usadila mu stepen nize vrednosti...kao po pravilu kad se oporave zaborave sve sto smo cinile i onda se bacaju na osvajanje drugih puni sigurnosti u uspeh...e mnogo sam ja takvih utesila pre nego sam shvatila da to redovno ide tako kako ide...i taman kazem dosta je a ono opet na zalost jedan primerak kome sam dozvolila da menja raspolozenja kad god hoce i da mi ljubomorise kad hoce i da me nervira takodje pa zaboravim nekad koliko je recimo ok covek s jedne druge strane...sve bi dakle bilo idealno da nema te nesigurnosti...Ja sam drustvena osoba a on ne bas...volim da se vidim sa prijateljima koje on nije bas prihvatio i tu uvek nastane problem...ne shvata da zena moze imati drugara nego ako se s nekim malo zapricam odmah je to aha muvanje i dogovaranje da se sa njim dok on siroti umire na poslu negde "povatam"... Sinoc sam ponovo pukla i evo danas sam stvarno ko izduvani balon...ni da prekinem ni da ostavim muka mi je vise od ubedjivanja da dok sam u vezi niko me ne zanima i da treba da se druzi a ne izoluje naoruzava negativnim mislima i bude uvek u poziciji da me optuzuje...Nista gore nego kad obori nos kad negde krenem na kafu pa mi sve to presedne i dodje mi da ne idem nigde...Kako vas dragi moji koji ste slicni u ponasanju uzdignuti i povratiti vam samopouzdanje? Zasto je zena u vasim ocima zbog sopstvene nesigurnosti uvek vrednovana kao "jeftina"...ako neko ume i zna nek mi odgovori...:-(