Kosovska Vecera -besede Srbskih Junaka 2008-

kalama

Aktivan član
Poruka
1.558
KOSOVSKA VECERA
Srbijom kruzi epska pesma nepoznatog autora u kojoj su Koštunica, Tadic,
Nikolic, Delic i ostali smesteni za trpezu kosovske vecere.

Zima stegla glas kosovskih ptica,
pehar dize Vojo Koštunica:
„Zdravo, braco i gospodo moja,
zdravo, snage Kosovskoga boja.
Srbiju je opkolila zmija,
ime joj Evropska unija.
Ovu casu ja podizem svijem,
s vama mislim zmiju da ubijem.”

Odgovara Boris Pivljanine:
„S tude, Vojo, govoris visine,
Lazareva stolica je moja,
Ja sam glava Kosovskoga boja.
Unija je, znaš li, puna para,
Cujmo raport našeg Bozidara,
Zavodnika bijeloga lica,
On je novi Milane Toplica,
Harac kupi bez sablje i noza,
On je srpski Boza Derikoza.
Kad je nuzda da se krupno laže,
Tu Jeremic ima šta da kaže,
Može zborit cio dan bijeli,
Da ga ništa ne bi razumjeli.''

Skoci Bozo, bi rek'o polece,
Dize casu, al' je ispit neće:
”Boris care od srpskijeh glava,
Jedan vitez carstvo ne spasava,
Pa te molim, gospodara svoga,
Izbaci me iz boja ovoga,
Ja sam vitez za kupoprodaju
I da derem sirotinju raju.
Od Pariza pa do Amsterdama
Imam svojih deset apartmana,
Sa Unijom sklapam ugovore,
Propadnucu ako se obore.''

Progovori Jeremicu bane,
Novi srpski Kosancic Ivane:
„Car Borise i ti, Vojo kneze,
Ne znam šta je lakse, a šta teze,
Svoju ljubu nemam kad da ljubim,
Po svijetu skitam i dangubim,
Jednu pjesmu guslam u Parizu,
Sasvim drugu kad sam Moskvi blizu,
Varam Brisel, varam Kondolizu,
Da nekako izbjegnemo krizu.
U Evropu mi želimo stici,
Bez Kosova ne smijemo ići.
Sto nemamo nikome ne damo,
Samo tako, pa nek propadamo.
Ovo svuda besjedim i zborim,
Patriotski i mudro se borim,
Rog prodajem svakom za svijecu,
Ne znam jadan šta hoću, šta neću,
Al' boljega nemate od mene,
Kako god se sudbina okrene.
NATO vojska, Amerika silna,
Gromada je grdna i mobilna,
Da budemo njima saveznici,
Ili njima ljuti protivnici,
Ja sam za ta obadva rjesenja,
Ako treceg i glupljega nema.”

Knez Vojislav javi se ponovo:
„Svaka ti je ko crveno slovo,
Ni sam ne znam šta si predlozio,
Zato bih se sa tobom slozio.
Jeremicu, meni zvuci fino,
Da budemo ni voda ni vino,
Da budemo ni tamo ni amo,
Da ne damo ono sto nemamo.”

Na to planu Tomo Nikolicu,
Cvili ljuto, a nije pri picu:
„Vojislave, od Srbije kneze,
Tvoja riječ drijesi i veze.
Ne znaš kud će Boris sve da ode,
I zednog te prevede pro vode.
Ne budite srpske izdajice,
Poslusajte suznja iz tamnice,
Sto prkosi nepravdi i vragu
U dusmanskom zatvoru u Hagu.
Srbija je sada u prilici
Da udari snažno po gubici
Naše stare srpske krvopije,
Svima redom da zavrne sije.
Unija je gora od Murata,
Kad pomislim, groznica me hvata,
Na Uniju Svaba i Hrvata,
Na britanske pederaste guze,
Na Vatikan i mrske Francuze.
Amerika i sve NATO trupe
Mogu da nas poljube u dupe.
Sav taj olos joste od davnina,
Od zla oca i još goreg sina,
Samo radi Srbima o glavi,
Prilika je da se zlo ustavi,
Da nam dode srpsko vaskrsenje
I sa ruskom bracom sjedinjenje.
Slavni suzanj trazi iz tamnice
Da istocno sirimo granice,
Od Jadrana pa sve do Japana,
Da Kozaci u Srbiju dodu,
Da Srbija nade ruskog vodu,
Da nas brusi i da nas izbrusi,
Da budemo pravi mali Rusi,
Da punimo srpske kazamate,
Da psujemo papu i Hrvate,
Uvedemo prinudne radove
Za potrebe državne obnove,
Sirotinji dajemo bonove.
Postavicu bodljikave zice
Kod Merdara i kod Mitrovice,
A svi Srbi sto s Kosova dodu
Slobodno će klicat Karadordu.
Formiracu izbjeglicku vladu,
Izbjeglice zvati na paradu,
Hranicu ih mrznjom i kletvama,
Uciti ih strasnim zakletvama,
Da Srbije nema bez Kosova,
Da je Prizren zemlja Dusanova,
Da sanjaju mjesto svog rodenja,
Sve do smrti i oslobodenja.”

Tada Boris prelomi pogacu:
„Ti Kosovo dajes na lomacu,
Ti ga branis da ga ne odbranis,
A Srbiju zemlju da sahranis.”

Planu Tomo u svome bijesu:
„Te rijeci za mene nijesu,
Bit ne može jastreb kukavica,
Nit radikal postat izdajica.
Kosovo mi donosi pobjedu,
Ja ću prste drzati u medu,
Na svetoga Jovana uvece,
Polizaces sto mi danas rece,
Nas je narod pravedni sudija,
Zeljan da se pljacka i ubija,
Siromasni mrzi bogatoga,
Nepismeni mrzi pismenoga,
Mrzi narod i zakon i popa,
Bas ga briga šta je to Evropa,
Briga narod za kosovske crkve,
Za Decane i junake mrtve,
Hoće narod da pokaze zube,
Zato moje slike oni ljube.
Ja sam sablja silnoga Milosa,
Protiv svjetskog i srpskog olosa,
Patriotska najprije će ruka,
Udarit na Draskovica Vuka,
NATO lisca, ustašu, spijuna,
Da na pamet ne padne mu buna.
Sa njime je i narkoman Ceda,
Antisrpska protuva, bijeda.
Nenad Canak, Vesna i Natasa,
Zajednicka sramota su nasa,
Mudroseri i peta kolona,
Dusmanskoga sluge Vasingtona.
Sa ponosom, braco, kažem svima,
Milo mi je sto nijeste s njima.
Ne damo im Brisela da vide,
Sve Draskovic pred njima da ide.”

Ozari se bane Jeremicu:
„Hrabri Tomo i mudri plemicu,
Odlucnosti tvojoj se radujem,
Patriotski snažno zahvaljujem.”

Ohrabri se od apsana ticu,
Silni junak Mladane Dinkicu:
„Novi vozde, Tomo Nikolicu,
Ja sam protiv, al' te podržavam,
Kao ***** ja se održavam,
Nudim ti se za prvog vazala,
Misko Delta nasa je centrala.”

Knez Vojislav obrve sastavi,
Neće da se rasprava nastavi:
„Jedva, braco, sada uspijevam
Da od sreće snažno ne zapjevam,
Niko ne zna šta smo odlucili,
Ni kud smo se nocas uputili,
Al' je sloga nasa najvaznija,
Samo tako brani se Srbija.”

Sabljom manu sluga Golubane,
Iz cacanska Velja teretane:
„Koštunice, kneze i jarane,
Srpsku vojsku na Kosovo kreces,
Zar i mene ti povesti nećeš,
Sa mnom ide vitezova trista,
Sa njima je i Dzo bagerista.
Dvije žene negdje da se svade,
I one bi oci da mi vade,
Da ne smjedoh na Kosovo ići,
Gdje i drugi srpski Obilici.”

Skoci Boris, sredio ga brica,
U bratska se izljubise lica:
„Golubane, čestiti viteze,
Komandante naše putne mreze,
Niko tebe ne smije da veze,
Da ti bitku posmatras sa strane,
Jer si stvoren za mnoge megdane.”

Malo zatim, u slavu Kosova,
Grunu pjesma srpskijeh popova:
„Nama, braco, nije nemoguće
Ustat protiv sile svemoguće,
Jer nas vode ovakvi junaci,
Sjedinjeni partijski barjaci.”
 
KOSOVSKA VECERA
Srbijom kruzi epska pesma nepoznatog autora u kojoj su Koštunica, Tadic,
Nikolic, Delic i ostali smesteni za trpezu kosovske vecere.

Zima stegla glas kosovskih ptica,
pehar dize Vojo Koštunica:
„Zdravo, braco i gospodo moja,
zdravo, snage Kosovskoga boja.
Srbiju je opkolila zmija,
ime joj Evropska unija.
Ovu casu ja podizem svijem,
s vama mislim zmiju da ubijem.”

Odgovara Boris Pivljanine:
„S tude, Vojo, govoris visine,
Lazareva stolica je moja,
Ja sam glava Kosovskoga boja.
Unija je, znaš li, puna para,
Cujmo raport našeg Bozidara,
Zavodnika bijeloga lica,
On je novi Milane Toplica,
Harac kupi bez sablje i noza,
On je srpski Boza Derikoza.
Kad je nuzda da se krupno laže,
Tu Jeremic ima šta da kaže,
Može zborit cio dan bijeli,
Da ga ništa ne bi razumjeli.''

Skoci Bozo, bi rek'o polece,
Dize casu, al' je ispit neće:
”Boris care od srpskijeh glava,
Jedan vitez carstvo ne spasava,
Pa te molim, gospodara svoga,
Izbaci me iz boja ovoga,
Ja sam vitez za kupoprodaju
I da derem sirotinju raju.
Od Pariza pa do Amsterdama
Imam svojih deset apartmana,
Sa Unijom sklapam ugovore,
Propadnucu ako se obore.''

Progovori Jeremicu bane,
Novi srpski Kosancic Ivane:
„Car Borise i ti, Vojo kneze,
Ne znam šta je lakse, a šta teze,
Svoju ljubu nemam kad da ljubim,
Po svijetu skitam i dangubim,
Jednu pjesmu guslam u Parizu,
Sasvim drugu kad sam Moskvi blizu,
Varam Brisel, varam Kondolizu,
Da nekako izbjegnemo krizu.
U Evropu mi želimo stici,
Bez Kosova ne smijemo ići.
Sto nemamo nikome ne damo,
Samo tako, pa nek propadamo.
Ovo svuda besjedim i zborim,
Patriotski i mudro se borim,
Rog prodajem svakom za svijecu,
Ne znam jadan šta hoću, šta neću,
Al' boljega nemate od mene,
Kako god se sudbina okrene.
NATO vojska, Amerika silna,
Gromada je grdna i mobilna,
Da budemo njima saveznici,
Ili njima ljuti protivnici,
Ja sam za ta obadva rjesenja,
Ako treceg i glupljega nema.”

Knez Vojislav javi se ponovo:
„Svaka ti je ko crveno slovo,
Ni sam ne znam šta si predlozio,
Zato bih se sa tobom slozio.
Jeremicu, meni zvuci fino,
Da budemo ni voda ni vino,
Da budemo ni tamo ni amo,
Da ne damo ono sto nemamo.”

Na to planu Tomo Nikolicu,
Cvili ljuto, a nije pri picu:
„Vojislave, od Srbije kneze,
Tvoja riječ drijesi i veze.
Ne znaš kud će Boris sve da ode,
I zednog te prevede pro vode.
Ne budite srpske izdajice,
Poslusajte suznja iz tamnice,
Sto prkosi nepravdi i vragu
U dusmanskom zatvoru u Hagu.
Srbija je sada u prilici
Da udari snažno po gubici
Naše stare srpske krvopije,
Svima redom da zavrne sije.
Unija je gora od Murata,
Kad pomislim, groznica me hvata,
Na Uniju Svaba i Hrvata,
Na britanske pederaste guze,
Na Vatikan i mrske Francuze.
Amerika i sve NATO trupe
Mogu da nas poljube u dupe.
Sav taj olos joste od davnina,
Od zla oca i još goreg sina,
Samo radi Srbima o glavi,
Prilika je da se zlo ustavi,
Da nam dode srpsko vaskrsenje
I sa ruskom bracom sjedinjenje.
Slavni suzanj trazi iz tamnice
Da istocno sirimo granice,
Od Jadrana pa sve do Japana,
Da Kozaci u Srbiju dodu,
Da Srbija nade ruskog vodu,
Da nas brusi i da nas izbrusi,
Da budemo pravi mali Rusi,
Da punimo srpske kazamate,
Da psujemo papu i Hrvate,
Uvedemo prinudne radove
Za potrebe državne obnove,
Sirotinji dajemo bonove.
Postavicu bodljikave zice
Kod Merdara i kod Mitrovice,
A svi Srbi sto s Kosova dodu
Slobodno će klicat Karadordu.
Formiracu izbjeglicku vladu,
Izbjeglice zvati na paradu,
Hranicu ih mrznjom i kletvama,
Uciti ih strasnim zakletvama,
Da Srbije nema bez Kosova,
Da je Prizren zemlja Dusanova,
Da sanjaju mjesto svog rodenja,
Sve do smrti i oslobodenja.”

Tada Boris prelomi pogacu:
„Ti Kosovo dajes na lomacu,
Ti ga branis da ga ne odbranis,
A Srbiju zemlju da sahranis.”

Planu Tomo u svome bijesu:
„Te rijeci za mene nijesu,
Bit ne može jastreb kukavica,
Nit radikal postat izdajica.
Kosovo mi donosi pobjedu,
Ja ću prste drzati u medu,
Na svetoga Jovana uvece,
Polizaces sto mi danas rece,
Nas je narod pravedni sudija,
Zeljan da se pljacka i ubija,
Siromasni mrzi bogatoga,
Nepismeni mrzi pismenoga,
Mrzi narod i zakon i popa,
Bas ga briga šta je to Evropa,
Briga narod za kosovske crkve,
Za Decane i junake mrtve,
Hoće narod da pokaze zube,
Zato moje slike oni ljube.
Ja sam sablja silnoga Milosa,
Protiv svjetskog i srpskog olosa,
Patriotska najprije će ruka,
Udarit na Draskovica Vuka,
NATO lisca, ustašu, spijuna,
Da na pamet ne padne mu buna.
Sa njime je i narkoman Ceda,
Antisrpska protuva, bijeda.
Nenad Canak, Vesna i Natasa,
Zajednicka sramota su nasa,
Mudroseri i peta kolona,
Dusmanskoga sluge Vasingtona.
Sa ponosom, braco, kažem svima,
Milo mi je sto nijeste s njima.
Ne damo im Brisela da vide,
Sve Draskovic pred njima da ide.”

Ozari se bane Jeremicu:
„Hrabri Tomo i mudri plemicu,
Odlucnosti tvojoj se radujem,
Patriotski snažno zahvaljujem.”

Ohrabri se od apsana ticu,
Silni junak Mladane Dinkicu:
„Novi vozde, Tomo Nikolicu,
Ja sam protiv, al' te podržavam,
Kao ***** ja se održavam,
Nudim ti se za prvog vazala,
Misko Delta nasa je centrala.”

Knez Vojislav obrve sastavi,
Neće da se rasprava nastavi:
„Jedva, braco, sada uspijevam
Da od sreće snažno ne zapjevam,
Niko ne zna šta smo odlucili,
Ni kud smo se nocas uputili,
Al' je sloga nasa najvaznija,
Samo tako brani se Srbija.”

Sabljom manu sluga Golubane,
Iz cacanska Velja teretane:
„Koštunice, kneze i jarane,
Srpsku vojsku na Kosovo kreces,
Zar i mene ti povesti nećeš,
Sa mnom ide vitezova trista,
Sa njima je i Dzo bagerista.
Dvije žene negdje da se svade,
I one bi oci da mi vade,
Da ne smjedoh na Kosovo ići,
Gdje i drugi srpski Obilici.”

Skoci Boris, sredio ga brica,
U bratska se izljubise lica:
„Golubane, čestiti viteze,
Komandante naše putne mreze,
Niko tebe ne smije da veze,
Da ti bitku posmatras sa strane,
Jer si stvoren za mnoge megdane.”

Malo zatim, u slavu Kosova,
Grunu pjesma srpskijeh popova:
„Nama, braco, nije nemoguće
Ustat protiv sile svemoguće,
Jer nas vode ovakvi junaci,
Sjedinjeni partijski barjaci.”


Oh Boze.sta sam ti zgresio....
 

Back
Top