- Poruka
- 3.050
Pretpostavka o paleokontaktima, koja na temelju bogate i raznovrsne zaostavštine drevnih kultura zastupa ideju da su još tokom kamenog doba neka područja na Zemlji posetili ili posećivali predstavnici neke visokorazvijene civilizacije iz svemira te svojim misionarskim radom civilizovali i edukovali gotovo poludivlje (pra)ljude kamenog doba stara je već nekoliko decenija.
Ta se „jeretička“ hipoteza isprva prilično dugo iznosila vrlo oprezno izvan naučnih krugova, ali su je, uprkos tome, predstavnici službene nauke ubrzo „ex cathedra“ okvalifikovali kao smešnu, neozbiljnu i posve neodrživu, pa stoga prilično dugo nije mogla biti zapažena niti uvažena. Nitko od ozbiljnih znanstvenika nije ju uopće smatrao dostojnom za bilo kakvo razmatranje, a kamoli za prihvaćanje i daljnje razvijanje.
U poslednjih tridesetak godina sve veći broj slobodoumnih i nezavisnih istraživača i naučnika različitog profila, počevši od samoukog švajcarskog hotelijera Ericha von Danikena pa sve do eminentnog američkog orijentaliste i akademika dr. Zecharia Sitchina, pretpostavlja da su našu planetu još u kameno doba barem jednom posetili neki napredni došljaci iz svemira i da su tokom svoje misije gotovo posve primitivnom, surovom i neukom čovečanstvu postupno podarili mnoga visoka znanja koja su ih korak po korak privela k civilizaciji i kulturi.
Drevni narodi Dalekog istoka
Nedaleko japanskog grada Yamagata, na ostrvu Honshu, otkriven je oko četiri hiljade godina stari kneževski grob ukrašen različitim crtežima. Jedan od njih prikazuje kneza ili kralja s krunom na glavi koji dizanjem ruke pozdravlja sedam letećih diskova iz kojih izbija neka bela svetlost. Ovakav tip groba poznat je u Japanu pod nazivom Chip-San, što u narečju starosedelačkog plemena Ainu sa severnojapanskog ostrva Hokkaido označava „mesto na kome se nalazi sunce“. Japanski arheolog dr. Joshivuki Tange smatra da ova sunca u nekoliko milenijuma starim grobovima, po svoj prilici, simbolizuju NLO-e.
U drevnim legendama japanskog plemena Ainu, čiji pripadnici imaju više euroidne nego mongoloidne crte lica, spominju se i neka "tela koja svetle" pod nazivom shinta, što u prevodu znači kolevka. Legenda kaže da je nekada davno u jednoj takvoj "kolevci" s neba na zemlju sišao bog Ukikurumi-kamui. Dr. J. Tange je na ostrvu Hokaido otkrio i oko četiri milenijuma star grob s crtežom na kome je prikazana skupina ljudi kako pogledom prati spiralnu putanju nekog letećeg objekta nalik kolevci.
U srednjovekovnim japanskim letopisima spominju se "vatrena sunca" - pod čime se podrazumevaju neki gorući leteći objekti. Tako, na primer, jedan japanski crtež izrađen tušem u IX veku prikazuje neobičan vatreni objekat na nebu čiji let pažljivo posmatraju tri sveštenika, dok nedaleko od njih stoji na tlu neobičan krilati muškarac koga, čini se, ne primećuju.
Zanimljivo je da i drevne kineske legende spominju "leteće zmajeve" na kojima dolaze "sinovi nebesa". Tako se, na primer, u kineskoj provinciji Yunnan u jednoj legendi spominju neobična "leteća zvona" koja su se u davnim vremenima pojavljivala na nebu, letela i nestajala. Ona u letu nisu proizvodila nikakav zvuk. Zanimljivo je da su upravo takve zvonolike bešumne leteće objekte neverojatnih manevarskih sposobnosti često uočili i brojni današnji posmatrači NLO-a širom sveta.
U tom pogledu krajnje je upečatljiv isečak iz legende o drevnom kineskom junaku Huang Diu, koju u svojim "Istorijskim beleškama" navodi Sima Qian, otac kineske istoriografije, koga neki autori drže kineskim Herodotom. On u svom hroničarskom delu tvrdi da su zabeležene legende o drevnom junaku Huang Diu, koji je živeo i vladao Kinom oko 2600. p.n.e. "bliske istini". Zanimljivo je da Huang Di svojim znanjem, sposobnostima i načinom života ima prilično sličnosti sa sumerskim bogovima. Mislim da ta sličnost zasigurno ne može biti samo puka slučajnost.
Jedna od zabeleženih zgoda iz života Huang Dia, često spominjanog u mitovima i legendama, kaže sledeće:
"Kada je otkrio bakar u gori Shan Shan, Huang Di naredio je da se izlije 'tronožac' u samom podnožju brda Jin Shan. Kada je 'tronožac' bio gotov iza Huang Dia spustio se 'zmaj' s obešenim brkovima. Huang Di se po njima uspeo na 'zmaja', a za njim su krenuli svi njegovi pomoćnici s porodicama. Na 'zmaja' se popelo više od sedamdeset ljudi. A svi preostali podanici koji se nisu uspeli popeti na 'zmaja' prihvatili su se zmajevih brkova. Brkovi su otpali, a ljudi popadali (na tlo)."
Valja istaći da se u drevnim kineskim legendama i hronikama po pravilu spominju "leteći zmajevi" koji rigaju silnu vatru i dim ili "ptice koje grme", a vrlo retko neki drugi leteći objekti. Razlog tome verovatno treba potražiti u činjenici da je za Kineze zmaj od pamtiveka u njihovoj tradiciji bio simbol božanskog, nedostižnog i nepobedivog.
Prema nekim zapisima u starokineskim hronikama drevni Kinezi su, po svoj prilici, takođe poznavali rentgen, amfibijska vozila (lebdelice), hibernaciju, genetski inženjering, svemirske letove kao i neka druga dostignuća za koja odviše samouvereno smatramo da su vlasništvo i simbol našeg vremena.
Ta se „jeretička“ hipoteza isprva prilično dugo iznosila vrlo oprezno izvan naučnih krugova, ali su je, uprkos tome, predstavnici službene nauke ubrzo „ex cathedra“ okvalifikovali kao smešnu, neozbiljnu i posve neodrživu, pa stoga prilično dugo nije mogla biti zapažena niti uvažena. Nitko od ozbiljnih znanstvenika nije ju uopće smatrao dostojnom za bilo kakvo razmatranje, a kamoli za prihvaćanje i daljnje razvijanje.
U poslednjih tridesetak godina sve veći broj slobodoumnih i nezavisnih istraživača i naučnika različitog profila, počevši od samoukog švajcarskog hotelijera Ericha von Danikena pa sve do eminentnog američkog orijentaliste i akademika dr. Zecharia Sitchina, pretpostavlja da su našu planetu još u kameno doba barem jednom posetili neki napredni došljaci iz svemira i da su tokom svoje misije gotovo posve primitivnom, surovom i neukom čovečanstvu postupno podarili mnoga visoka znanja koja su ih korak po korak privela k civilizaciji i kulturi.
Drevni narodi Dalekog istoka
Nedaleko japanskog grada Yamagata, na ostrvu Honshu, otkriven je oko četiri hiljade godina stari kneževski grob ukrašen različitim crtežima. Jedan od njih prikazuje kneza ili kralja s krunom na glavi koji dizanjem ruke pozdravlja sedam letećih diskova iz kojih izbija neka bela svetlost. Ovakav tip groba poznat je u Japanu pod nazivom Chip-San, što u narečju starosedelačkog plemena Ainu sa severnojapanskog ostrva Hokkaido označava „mesto na kome se nalazi sunce“. Japanski arheolog dr. Joshivuki Tange smatra da ova sunca u nekoliko milenijuma starim grobovima, po svoj prilici, simbolizuju NLO-e.
U drevnim legendama japanskog plemena Ainu, čiji pripadnici imaju više euroidne nego mongoloidne crte lica, spominju se i neka "tela koja svetle" pod nazivom shinta, što u prevodu znači kolevka. Legenda kaže da je nekada davno u jednoj takvoj "kolevci" s neba na zemlju sišao bog Ukikurumi-kamui. Dr. J. Tange je na ostrvu Hokaido otkrio i oko četiri milenijuma star grob s crtežom na kome je prikazana skupina ljudi kako pogledom prati spiralnu putanju nekog letećeg objekta nalik kolevci.
U srednjovekovnim japanskim letopisima spominju se "vatrena sunca" - pod čime se podrazumevaju neki gorući leteći objekti. Tako, na primer, jedan japanski crtež izrađen tušem u IX veku prikazuje neobičan vatreni objekat na nebu čiji let pažljivo posmatraju tri sveštenika, dok nedaleko od njih stoji na tlu neobičan krilati muškarac koga, čini se, ne primećuju.
Zanimljivo je da i drevne kineske legende spominju "leteće zmajeve" na kojima dolaze "sinovi nebesa". Tako se, na primer, u kineskoj provinciji Yunnan u jednoj legendi spominju neobična "leteća zvona" koja su se u davnim vremenima pojavljivala na nebu, letela i nestajala. Ona u letu nisu proizvodila nikakav zvuk. Zanimljivo je da su upravo takve zvonolike bešumne leteće objekte neverojatnih manevarskih sposobnosti često uočili i brojni današnji posmatrači NLO-a širom sveta.
U tom pogledu krajnje je upečatljiv isečak iz legende o drevnom kineskom junaku Huang Diu, koju u svojim "Istorijskim beleškama" navodi Sima Qian, otac kineske istoriografije, koga neki autori drže kineskim Herodotom. On u svom hroničarskom delu tvrdi da su zabeležene legende o drevnom junaku Huang Diu, koji je živeo i vladao Kinom oko 2600. p.n.e. "bliske istini". Zanimljivo je da Huang Di svojim znanjem, sposobnostima i načinom života ima prilično sličnosti sa sumerskim bogovima. Mislim da ta sličnost zasigurno ne može biti samo puka slučajnost.
Jedna od zabeleženih zgoda iz života Huang Dia, često spominjanog u mitovima i legendama, kaže sledeće:
"Kada je otkrio bakar u gori Shan Shan, Huang Di naredio je da se izlije 'tronožac' u samom podnožju brda Jin Shan. Kada je 'tronožac' bio gotov iza Huang Dia spustio se 'zmaj' s obešenim brkovima. Huang Di se po njima uspeo na 'zmaja', a za njim su krenuli svi njegovi pomoćnici s porodicama. Na 'zmaja' se popelo više od sedamdeset ljudi. A svi preostali podanici koji se nisu uspeli popeti na 'zmaja' prihvatili su se zmajevih brkova. Brkovi su otpali, a ljudi popadali (na tlo)."
Valja istaći da se u drevnim kineskim legendama i hronikama po pravilu spominju "leteći zmajevi" koji rigaju silnu vatru i dim ili "ptice koje grme", a vrlo retko neki drugi leteći objekti. Razlog tome verovatno treba potražiti u činjenici da je za Kineze zmaj od pamtiveka u njihovoj tradiciji bio simbol božanskog, nedostižnog i nepobedivog.
Prema nekim zapisima u starokineskim hronikama drevni Kinezi su, po svoj prilici, takođe poznavali rentgen, amfibijska vozila (lebdelice), hibernaciju, genetski inženjering, svemirske letove kao i neka druga dostignuća za koja odviše samouvereno smatramo da su vlasništvo i simbol našeg vremena.