Запис на мраморном стубу на Косову

alek76sandra

Zainteresovan član
Poruka
158
Početkom XV vijeka despot Stefan Lazarević postavio je na Kosovu zapis na mramornom stubu, posvećen svome ocu Lazaru i poginulim srpskim ratnicima u Kosovskom boju. Većina istraživača smatra da je djelo despota Stefana.


Čoveče,
ti koji srpskim zemljama hodiš,
ma ko da si, ma šta da si, stranac ili ovdašnji,
kad dođeš na polje ovo, koje se Kosovo zove,
po njemu celom ugledaćeš puno kostiju mrtvih,
a među njima videćeš tada kameno biće,
mene krstolikog i osvećenog
kako nasred polja uspravno stojim.

O ljubljeni,
nemoj da prođeš, nemoj da previdiš
kao nešto bezvredno i tašto,
već te molim priđi, približi se meni
i razmotri reči koje ti prinosim,
pa ćeš razumeti tako, zašto i kako,
a i zbog čega ja ovde stojim,
jer istinu ti govorim,
ne gore od živog stvora.

Sve ću vas po istini izvestiti
o onome što se zbilo.

Ovde je nekada bio veliki samodržac,
čudo zemaljsko i vladar srpski,
po imenu Lazar, veliki knez,
pobožnosti nepokolebljivi stub,
beskraj bogopoznanja i mudrosti dubina,
ognjeni um, zaštitnik stranaca,
sirotinji pomoć, gladnima hranitelj,
tužnima milost i utešitelj,
onaj koji sve voli što Hristos hoće,
jer ka ovome stremi svojom voljom
i još sa svojim nebrojanim mnoštvom,
što je pod njegovom rukom:
junaci hrabri, junaci dobri,
junaci, vaistinu, na reči i na delu,
kao sjajne zvezde blistaju,
kao zemlja cvetićima prešarenim,
odeveni u zlato, kamenjem dragim ukrašeni,
i silni konji odabrani, zlatosedlani,
a na njima konjanici predivni i krasni,
najplemenitiji i slavni.

Kao dobri pastir i vožd,
mudro jaganjce slovesne privodi
da u Hristu okončaju slavno
i da budu stradanja venac
i učesnici u višnjoj slavi.
Zato složno i bezbrojno mnoštvo
zajedno s dobrim i velikim gospodinom,
hrabre duše i najtvrđi u veri,
kao na lepi dvorac i na opojni pir,
na neprijatelja se ustremiše
i pravog zmaja zgaziše,
ubiše divlju zver i protivnika velikog
i nezasiti ad koji proždire sve,
kažem vam, Murata i sina njegova,
porod aspide i guje,
štene vasiliska i lava,
a s njima drugih, ne malo.

O čudesa božjih sudbina!

O prijatelji,
hrabri stradalnik bezakonim agarjanskim rukama
uhvaćen bi i kraj mučeništva dostojno prima
i mučenik Hristov biva, Lazar veliki knez,
jer ne poseče ga niko drugi,
do sama ruka Muratovog sina, krvnika tog.

Sve ovo rečeno završi se 6897. godine,
dvanaestog indikta, petnaestog dana meseca juna
u utorak, bio je šesti ili sedmi čas.
Ne znam. Bog zna.
 
e pa ne bih znala, ali vredi se raspitati.....
to bi najbolje mogla ti da uradis alek76sandra, jer kapiram da spremas srednjovekovnu a?

Daaaavno položila. Nego, od svih djela iz srednjovjekovne "Zapis.." mi je najdraži. Valjda zato što sam imala priliku da ga čitam "na licu mjesta" :wink: .
A raspitujem se, ali niko ne zna odgovor.:-(
 
Sta bi ovo:
``Sve ovo receno zavrsi se 6897`` ?

Овде је интересантно обратити пажњу на датум "лета 6897" са мраморне плоче. Рачунање година најдуже је трајало од библијског постанка Света, које је по Светој књизи било 5508. године п.н.е. Срби су чак и после Косова рачунали године од постанка Света. Тако је Стефан Лазаревић, подижући Мраморни стуб на месту погибије свога оца кнеза Лазара 15 година после Косовске битке, на стубу оставио запис да се славна битка са Турцима одиграла "петнаестог дана месеца јуна године 6897." Ако од 6897. одузмемо 1389. (година када је био бој на Косову), добијамо 5508. (п.н.е.), што је година настанка Света по Библији.

http://www.pravoslavljedanas.info/Kosovo.htm
 
Ne postoji vise...vec nekoliko vekova...

Naravno da originalni stub ne postoji već nekoliko vijekova. Uzgred, on je vjerovatno bio postavljen kod Samodreže.
Stub na Gazimestanu je podignut u drugoj polovini XX vijeka, ne znam tačno koje godine :(, kao dio spomeničkog kompleksa kosovskim junacima, i na njemu su uklesane riječi starog teksta u prenosu na savremeni srpski jezik.
I do 2006. je još uvijek bio na Gazimestanu. Nažalost, nemam nijednu fotografiju, da bih je mogla ovdje postaviti.
 
NAUČNI DOKAZI

Despotovo počivalište

Iako je, po žitiju Konstantina Filozofa, despot Stefan Lazarević sahranjen u njegovoj crkvi u Resavi, tvrdnja izgleda nije tačna.
U Resavi ima sedamdeset despotovih zadužbina. Jedna od njih je i manastir Koporin, gdje je i pronađen njegov grob, 1977. godine.
Akademik Srboljub Živanović, antropolog svjetskog glasa, koji živi i radi u Londonu, pregledao je i opisao posmrtne ostatke cara Dušana, kralja Uroša Prvog, kralja Vladimira Nemanjića, Stefana Novog, despota Stefana Lazarevića...
Srboljub kaže: „Došao sam do činjenica i nalaza koji govore da srpski srednjovjekovni vladar, despot Stefan Lazarević, počiva u manastiru Koporinu kod Velike Plane. Rezultate tog naučnog istraživanja zvanično je prihvatila Srpska pravoslavna crkva. Oni koji tvrde da su u manastiru Manasiji pronašli grob i skelet despotov svoju kampanju nijesu potkrijepili odgovarajućim i transparentnim naučnim dokazima".
Skelet iz Manasije je potpuno čist. Ne postoji nijedan znak povrede, oboljenja, hirurške intervencije, zarastanje rana, dok svi istorijski izvori govore da je despot Stefan bio ozbiljno bolestan.
U Dubrovačkom arhivu postoji pismo o njegovim molbama da mu pošalju ljekara. Jedan mletački poslanik piše duždu: „Vidio sam visokog gospodina, dobro se osjeća i više ne hramlje", što znači da je bio operisan.
Zatim, kažu da je skelet, nađen u Manasiji, pripadao osobi između 45 i 50 godina starosti. Iz ovoga se vidi da je skelet pripadao osobi starijoj od starosti despota u momentu smrti.
Po riječima akademika Srboljuba Živanovića, antropološka istraživanja na moštima iz manastira Koporina, koje je on obavio, potvrdila su istorijske podatke o biografiji despota Stefana Lazarevića, koji je umro u pedeset prvoj godini (1377-1427).
Mošti despotove pronađene su u crkvi Koporina, u grobnici ispod njegove ktitorske freske, 1977. godine. Sa blagoslovom tadašnjeg srpskog patrijarha Germana, Živanović je obavio ekspertizu moštiju 1983. godine, najprije u priprati manastira, dok je jedna kost pregledana u Patrijaršiji u Beogradu.
Utvrđeno je da je riječ o skeletu osobe muškog pola, čiji šavovi lobanje ukazuju da je umro kao pedesetogodišnjak. Skelet je pripadao osobi relativno visokoj za prosječnu visinu Srba srednjeg vijeka (oko 174 santimetra), a poznato je da su despota Stefana opisivali kao naočitog, plavookog, riđokosog, visokog čovjeka, zbog čega je u istoriji poznat kao despot Stefan Visoki.
Na moštima žućkaste boje, pronađeni su ostaci svetog mira, uljanog rastvora prirodnih smola i eteričnih materijala, koje su u srednjem vijeku korišćene za balsamovanje krunisanih glava, crkvenih velikodostojnika, despota...
Despot Stefan je poslije Angorske bitke (1402) bio ranjen u ruku i nogu, i godinama je bolovao. Na desnoj ramenjači pronađeni su tragovi zasjeka oštrim predmetom. Najizraženija je bila povreda desne koljenjače, iza koje je ostao trag dugogodišnje infekcije pokosnice i kosti sa tragom fistule i naslage koštanog tkiva, koje je otežavalo kretanje.
Nađeni su i tragovi hirurške intervencije dlijetom, nakon koje je despot Stefan Lazarević mogao da se bolje kreće.
Akademik Živanović podsjeća da je sve činjenice i nalaze, do kojih je došao tokom ispitivanja moštiju iz Koporina, prikazao javnosti. Naime, cio postupak je sniman uživo TV kamerama.
U Koporinu su nađeni tragovi drvenog sanduka, slijepljenog sa kostima i veliki, grubo kovani gvozdeni zakivci sanduka, takođe slijepljeni sa kostima, kakvi su, prema mišljenju stručnjaka, upotrebljavani u cijelom srednjem vijeku.
Sveti arhijerijski sabor Srpske pravoslavne crkve donio je odluku da se radi o moštima Svetog despota Stefana. Mošti su presvučene i položene u ćivot koji se čuva u Koporinu.
Mošti despota Stefana Lazarevića ponovo su položene u koporinskoj crkvi 1989. godine, uz sasluženje raško-prizrenskog episkopa Pavla (sada blaženopočivšeg patrijarha Srpske pravoslavne crkve), episkopa dalmatinskog Nikolaja i episkopa vranjskog Save.
Odežde za svete mošti poklonilo je bratstvo manastira Hilandar. Oblačenje su obavili episkopi Pavle i Sava...

V. Lazarević

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ljudi i dogadjaji&clanak=274465&datum=2011-04-02
 
Покушаћу да појасним свима да знате о чему се ради, пошто видим да сте у недоумици и да сви ми веома мало познајемо нашу историју и догађаје. Не знам, а и многи не могу да докуче због чега нас лажу и прекрајају све о намаАко буде неких недоумица и питања, слободно коментаришите и покушаћу, онолико колико сам и ја сазнао да вамо одговорим.
Деспот Стефан је тачно описао ко је победио у боју, кога су Срби убили и начин на који је Бајазит убио Кнеза Лазара, приближно време и тачан датум убиства! Идемо редом.
„И тако сложно велико безбројно мноштво
скупа с добрим и великим господином,
добром душом и вером најтврђом,
као на красну дворану и многомирисану храну
на непријатеља се устремише
и праву змију згазише
и умртвише дивљу звер и великог противника
и неситога ада свејадца,
велим Амурата и сина његова,
аспидин и гујин пород,
штене лавово и василсково,
па са њима и не мало других.“
Има ли нешто нејасно у овом делу?
Онда иде део о мучком убиству Лазара, на превару, а у турским списима је то и потврђено. Наиме, после битке одржавала се служба у част победе, на којој су присуствовали Лазар и неколико великаша, док се војска полако разилазила. Бајазит се вратио по своје мртве и затекао малобројну српску војску, напао их и убио Лазара! Просто!
„О чудеса Божијих судбина,
ухваћен би храбри страдалац
безаконим агаренским рукама
и крај страдању добро сам прима
и мученик Христов постаје
велики кнез Лазар.
Не посече га нико други, о љубими,
до сама рука тога убице, сина Амуратова.“
А потврду свега даје сам Стефан речима: „И све ово речено сврши се
лета 6897, индикта 12, месеца 15, у дан уторак,
а час је био шести или седми,
не знам, Бог зна.“
Још један битан податак. Мит о поразу ‘после кога нисмо успели да се опоравимо’ и ‘после чега смо пали у турско ропство’ и сл. небулозе, разбија једна једина чињеница. У новембру 1389. г. (дакле , мање од пола године после Боја на Косову) када је угарски краљ Жигмунд напао свом својом војном силом Србију ПОРАЖЕН ЈЕ!А тек 1391.г., И ТО ЗБОГ СТАЛНИХ ПРЕТЊИ И НАПАДА УГАРСКЕ, Србија ТРАЖИ ВОЈНУ ЗАШТИТУ (тј. улази у вазални однос према Турској), што значи да ће Србија ДОБИТИ војну ЗАШТИТУ од Турске, али има ОБАВЕЗУ да ратује на страни Турака у њиховим ратовима и на другим фронтовима (нешто као НАТО данас). Зато је 1395. г. Марко Мрњавчевић (краљевић Марко) и погинуо у бици на Ровинама као Турски вазал, а у тој бици је учествовао и млади Стефан Лазаревић.
Вазални однос Србије према Турској је престао 1402. г. када је после битке код Ангоре, а по смрти Бајазита I, Стефан Лазаревић у Цариграду добио титулу деспота! Турци су „покорили“ Српске земље так после 80 година!
Елем, последњи податак се тиче датума, који је стари српски календар и који рачуна време од потопа и који је, најбитније за наше знање или не знање, кориштен све до 1804. године, а и касније у црквеним списима све до патријарха Павла! Данас је нпр. 7526. година. Година почиње на ђурђевдан. Година се дели на 7 месеци лета и 5 месеци зиме. Зима почиње на митровдан. У та два дана долази до пресека космичке сфере када сунце прелази на северну полулопту (23. априла по јулијанском) тј. улази на јужну (26. октобра). најзанимљивије је што НАСА данас користи такво рачунање,захваљујући сателитима који су измерили тачност српског календара! Све се може проверити,а кога интересује и провериће…има на интернету!
Хвала на издвојеном времену!
 
pa nikako,baš si našo mesto na kom ćeš nešto ''objašnjavati'',jebeni forum
objavi lepo u nekom časopisu il u emisiji nekog il de već tu svoju teoriju i ''objašnjenje'',o čemu god da se radi
forumi su za sprdnju a ne za ''objašnjavanja''
Видиш да људи немају појма и интересује их о чему се ради,па ко велим да покушам да пренесем своја сазнања. Тема на форуму је та,мој одговор није промашио тему,а и не слажем се да форуми служе само за зајебанцију! Људи се распирују,радознали су и могу расправљати о чему год. Али савет ти је добар....мораћу неки блог да покренем! ????
 

Back
Top