Rin@
Aktivan član
- Poruka
- 1.293
Zdravo ljudi, izvinjavam se moderatorima sto pokrecem novu emu, ali stvarno nisam znala gde bi mogla da je svrstam, s obzirom da je "malo" specificna...:grin:
Evo ovako:
Orao Bradan, Gypaetus barbatus
BRADAŠ ŽUTOGLAVI, kostoberina žutoglava ili orao bradan,
Gypaetus barbatus, ptica sokolovka iz grupe supova.
Puno interesantnih i protivrecnih informacija. Od urbanih legendi - do rekla-kazala. negde pise da pripada porodici orlova, a negde porodici sokolova. Kod nas je vise nema, poslednja zenka je 70-ih godina otrovana.Ono sto mi je bilo interesantno: ptica sokolovka, spretna grabljivica sa ledjima tamnog pera i trbuhom svetlog pera, sirokog raspona a uzanih krila, veoma brza i pokretljiva u letu. Dobro trci po zemlji.
Bradan se nikada ne spusta ispod nadmorske visine 500-700m, tako da ga je nemoguce videti u ravnici.
Maksimalno - do 200 zivih parova. U Evropi nestao 1860-1880. Svuda je zasticena ptica. Najveci problem - lovci i otrovni mamci.
Leze 1-2 jajeta, obicno roditelji "exterminiraju" slabijeg potomka.
Zivi u parovima.
Pirineji (spanski, francuski), Korzika; Juzni i jugoistocni Balkan (negde kazu - kod nas i Makedoniji nestao; Grcka, Krit, Turska; Kavkaz, Altaj, Tjanj-Shanj (Rusija, Kirgizstan, Uzbekistan) i Himalaji.
Na Tibetu postoji podvrsta Bradan, koja je sveta zivotinja .Ptica koja duše odnosi na nebo.
Hrani se lešinama koje razbija bacajući ih na kamene ploče, a na isti način lomi i krupne kosti sisara.
Negde kazu - ako ima veliki prostor za letenje - moze se razmnozavati i u ZOO-parkovima. Uspesni primeri u Bugarskoj 20-ih godina proslog veka.
kao sto rekoh, na Tibetu ljudi bacaju leseve mrtvih, Bradani uzmu deo, i odlete sa njim uvis, kako bi ga ispustili na stenje i razbili, da bi mogli da pojedu kosti.I zato Tibetanci misle da oni nose duse na nebo.postoje posebni medicine-man koji nozekanjama tranziraju tela umrlih i hrane supove. Kazu ocevici - mucan prizor.
Ali - zasigurno se posmrtno penjes u visine.
Eto da se zna, da smo imali ovako divnu pticu, prelepu, i da smo je izgubili, zbog nemara.
Najvise ih je kod nas stradalo kad su potamanili lisice zbog besnila. I zamislite, POSLEDNJA ZENKA otrovana. Bas smo nezahvalni, priroda nam da nesto tako predivno i mi to upropastimo. Vecina ljudi cak nikad nije ni cula za ovu pticu, a kamoli da je postojala i kod nas...
Evo ovako:
Orao Bradan, Gypaetus barbatus
BRADAŠ ŽUTOGLAVI, kostoberina žutoglava ili orao bradan,
Gypaetus barbatus, ptica sokolovka iz grupe supova.
Puno interesantnih i protivrecnih informacija. Od urbanih legendi - do rekla-kazala. negde pise da pripada porodici orlova, a negde porodici sokolova. Kod nas je vise nema, poslednja zenka je 70-ih godina otrovana.Ono sto mi je bilo interesantno: ptica sokolovka, spretna grabljivica sa ledjima tamnog pera i trbuhom svetlog pera, sirokog raspona a uzanih krila, veoma brza i pokretljiva u letu. Dobro trci po zemlji.
Bradan se nikada ne spusta ispod nadmorske visine 500-700m, tako da ga je nemoguce videti u ravnici.
Maksimalno - do 200 zivih parova. U Evropi nestao 1860-1880. Svuda je zasticena ptica. Najveci problem - lovci i otrovni mamci.
Leze 1-2 jajeta, obicno roditelji "exterminiraju" slabijeg potomka.
Zivi u parovima.
Pirineji (spanski, francuski), Korzika; Juzni i jugoistocni Balkan (negde kazu - kod nas i Makedoniji nestao; Grcka, Krit, Turska; Kavkaz, Altaj, Tjanj-Shanj (Rusija, Kirgizstan, Uzbekistan) i Himalaji.
Na Tibetu postoji podvrsta Bradan, koja je sveta zivotinja .Ptica koja duše odnosi na nebo.
Hrani se lešinama koje razbija bacajući ih na kamene ploče, a na isti način lomi i krupne kosti sisara.
Negde kazu - ako ima veliki prostor za letenje - moze se razmnozavati i u ZOO-parkovima. Uspesni primeri u Bugarskoj 20-ih godina proslog veka.
kao sto rekoh, na Tibetu ljudi bacaju leseve mrtvih, Bradani uzmu deo, i odlete sa njim uvis, kako bi ga ispustili na stenje i razbili, da bi mogli da pojedu kosti.I zato Tibetanci misle da oni nose duse na nebo.postoje posebni medicine-man koji nozekanjama tranziraju tela umrlih i hrane supove. Kazu ocevici - mucan prizor.
Ali - zasigurno se posmrtno penjes u visine.
Eto da se zna, da smo imali ovako divnu pticu, prelepu, i da smo je izgubili, zbog nemara.
Najvise ih je kod nas stradalo kad su potamanili lisice zbog besnila. I zamislite, POSLEDNJA ZENKA otrovana. Bas smo nezahvalni, priroda nam da nesto tako predivno i mi to upropastimo. Vecina ljudi cak nikad nije ni cula za ovu pticu, a kamoli da je postojala i kod nas...