tbmdeluxe
Obećava
- Poruka
- 73
RAZLIKE
razlika je
možda jedino u tome
što ja volim taj tvoj krivi nos,
a njemu, on samo
ne smeta
i što te ja volim više
kad tek ustaneš
a on
kad ugasi
svetlo
i razlika
je
što znam
šta voliš
a on
"simpatično"
nema pojma
o
tvojim sitnim
srećama
i to je
simpatično
samo tebi
i jedina
ista stvar
je što
oboje
spavamo s tobom
on s tobom
u krevetu
ja s tobom
u snovima i srcu
MENE JE GRADILA PATNJA
Mene je gradila patnja,
uz zli osmeh sudbe.
Tuga, u korak, išla k'o pratnja,
i pravila crte lica - muške i grublje.
Mene je kovala zla sreća,
i kvasila kiša, prljava i žuta.
I hiljadu me je pratilo sveća,
da vide, kako skrećem s puta.
PESMA JEDNOG - KRALJA - "HERCA"
Imate jako dopadljiv lik,
ja bih Vas Damo "karo",
pre nego Damu "pik"
Nije stvarno nikakav ćef,
ja bih pre Vas Damu "karo"
nego Damu "tref"
Ja bih Vas okitio, i obuk'o u nerc
pre bih Vas, Damu "karo",
nego Damu "herc".
ŽRTVOVANJE
Tvrdiš da ti se čun,
odvezao i zagubio u mraku
na divljem moru,
i ja odma' spaljujem sve svoje galije,
da osvetlaju svojim plamenom
tamnu morsku noć...
I da nađemo tvoju malenu barku.
I dok gore moje galije,
i tonu moji brodovi
iz vatre, u vodene dubine,
da bi našli taj tvoj čun,
mene plaši koga ću naći
za njegovim kormilom!
POSLE PRELJUBE
Krpljena ljubav,
uvek negde propušta.
Rešenje je rastanak,
ali navika nam to ne dopušta!
Posle prevare,
sve više nije svoje.
Ako je moje, bilo jednom tuđe,
onda ne može opet biti samo moje.
LJUBAV
Treperi u meni jedno sazvežđe celo,
koje rađa moje misli i blesave snove.
I sija, šareni i raste u meni smelo,
i nikako drugačije, do ljubav se zove!
I možda nešto plavo i u tebi cveta,
ovog šarenog, blesavog aprila.
Odbaci tegove sivila, ovoga sveta
s lakoćom nežnih, leptirovih krila.
I voli me najnežnije, kao od sna,
sleti mi na dlan, sleti mi na usne.
Ako ne volimo svaki dan, onda zna
srce da se uvije u obično i zgusne.
ULICA GORKIH JAGODA
Dobrodošli,
u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet!
Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i
Mrtvih Nadanja,
stanujem ja.
Svako jutro, odem do ćoška
Bulevara Prevara.
Tu kupim novine -
"24 časa života manje".
Pogledam oglase,
rubrika "Nadanja",
ali ništa novo...
čak se i staro razgrabilo!
Oko podne,
sednem u park,
pokraj reke Sećanja,
i gledam kako otiču
nabujale misli...
Popodne je moje vreme,
kada ručam u restoranu
"Prvi poljubac".
Odmah je tu, na trgu Ironije.
Pitam koji je danas dan
crno-belog kelnera...
(Pošto znam koji je specijalitet,
kojeg dana na meniju...)
"Koji je danas dan...?!"
reče kelner...
"Mislim gospodine, da je danas
Pateticni dan!"
"Bože!
Zakleo bih se da je danas
Očajni dan!
Kako prodje nedelja!"
Za Patetični dan,
obično je na meniju
"teška Glupost,
filovana s divljom ljubomorom"
"Moje omiljeno!"
- pomislih.
"Još nesto gospodine?!"
bio je ljubazan kelner.
"Možda... preliv od intriga,
s jednom toplom, sočnom laži!?"
"Mogu li Vam preporučiti
samosažaljenje uz to?!"
"dakako!"
"Ko kuva danas?!"
pitah.
"Djavo, čini mi se...
ili Vaša bivša!
Ako joj je počela smena?!"
"Daj!, 'Ajde!"
"A, za desert?!"
"Možda neki bol,
u predelu grudi?!"
"Naravno gospodine... Sve za Vas!"
PRVI SNEG
Šetao sam tako stazom,
prekrio je prvi sneg.
Prozori su tvoji išarani mrazom,
a, u tvome srcu, ove zime - led.
Krenuh kroz park, starom prečicom,
Izađoh iz šumice zavejanih breza,
Na mostiću, nad zaleđenom rečicom,
ljubila si njega, a, mene je stresla jeza.
Zagrnuo sam kaput, i prošao kao sena,
ušao sam dublje u mećavu i tminu,
I tri sokaka dalje, mirisala je kosa njena.
I tri sokaka dalje, nisam prihvatao istinu.
MUZA
Ti si moja bleskasta Muza,
što mi stavlja šarene misli pod šešir,
tvoje ime nosi svaka procvala ruža,
ti si mi snaga, kad vuče me ka dnu vir.
Kad se probudim, prvo si što pomislim,
i poslednje uveče kad legnem,
ti si mi sunce u danima pokislim,
jedini izlaz kad hoću da pobegnem.
JESEN
Poslednji list pada s platana,
još jednu godinu jesen nosi,
ali kao da nije prošlo ni dana,
sjaju tvojih očiju, osmehu i kosi.
Ovo je naše poslednje veče,
kasno je sad da se tešimo,
vremenom se rane same zaleče,
zavrti našu stvar i zaplešimo.
PITALI ME
Pitao me slep čovek,
da mu opišem zvezde.
Na dlanu sam mu prstom,
svaku nacrtao.
Pitao me gluv,
kako Mocart zvuči,
dugu sam mu pokazao.
Pitao me star,
da mu mladost vratim,
knjige sam mu pisao.
Pitao me ružan,
kako da lep, postane.
Nisam ga lagao.
Pitala me srna,
od lovaca, da je skrijem,
u sneg sam je sakrio.
Pitao me siromah,
da ga bogatijim učinim,
prijateljstvo
sam mu svoje darovao.
Pitao me jastuk,
dal' je istina,
sve što sanjam?
Rekao sam "Ne bih znao!"
Pitala me letnja noć,
je li lepša od jutra?!
Ako nije,
zašto sam joj onda,
sitne sate krao?
Pitao sam sebe samog,
dal' sam iza svake svoje reči,
uvek u životu stao.
I na kraju...
Pitala me ti,
da te zaboravim,
ali nit' sam mogao,
nit' sam to znao!
uživajte!
http://ratkopetrovicprle.googlepages.com/
razlika je
možda jedino u tome
što ja volim taj tvoj krivi nos,
a njemu, on samo
ne smeta
i što te ja volim više
kad tek ustaneš
a on
kad ugasi
svetlo
i razlika
je
što znam
šta voliš
a on
"simpatično"
nema pojma
o
tvojim sitnim
srećama
i to je
simpatično
samo tebi
i jedina
ista stvar
je što
oboje
spavamo s tobom
on s tobom
u krevetu
ja s tobom
u snovima i srcu
MENE JE GRADILA PATNJA
Mene je gradila patnja,
uz zli osmeh sudbe.
Tuga, u korak, išla k'o pratnja,
i pravila crte lica - muške i grublje.
Mene je kovala zla sreća,
i kvasila kiša, prljava i žuta.
I hiljadu me je pratilo sveća,
da vide, kako skrećem s puta.
PESMA JEDNOG - KRALJA - "HERCA"
Imate jako dopadljiv lik,
ja bih Vas Damo "karo",
pre nego Damu "pik"
Nije stvarno nikakav ćef,
ja bih pre Vas Damu "karo"
nego Damu "tref"
Ja bih Vas okitio, i obuk'o u nerc
pre bih Vas, Damu "karo",
nego Damu "herc".
ŽRTVOVANJE
Tvrdiš da ti se čun,
odvezao i zagubio u mraku
na divljem moru,
i ja odma' spaljujem sve svoje galije,
da osvetlaju svojim plamenom
tamnu morsku noć...
I da nađemo tvoju malenu barku.
I dok gore moje galije,
i tonu moji brodovi
iz vatre, u vodene dubine,
da bi našli taj tvoj čun,
mene plaši koga ću naći
za njegovim kormilom!
POSLE PRELJUBE
Krpljena ljubav,
uvek negde propušta.
Rešenje je rastanak,
ali navika nam to ne dopušta!
Posle prevare,
sve više nije svoje.
Ako je moje, bilo jednom tuđe,
onda ne može opet biti samo moje.
LJUBAV
Treperi u meni jedno sazvežđe celo,
koje rađa moje misli i blesave snove.
I sija, šareni i raste u meni smelo,
i nikako drugačije, do ljubav se zove!
I možda nešto plavo i u tebi cveta,
ovog šarenog, blesavog aprila.
Odbaci tegove sivila, ovoga sveta
s lakoćom nežnih, leptirovih krila.
I voli me najnežnije, kao od sna,
sleti mi na dlan, sleti mi na usne.
Ako ne volimo svaki dan, onda zna
srce da se uvije u obično i zgusne.
ULICA GORKIH JAGODA
Dobrodošli,
u ulicu Gorkih Jagoda... broj pet!
Tu na uglu, s Ulicom Spaljenih pisama i
Mrtvih Nadanja,
stanujem ja.
Svako jutro, odem do ćoška
Bulevara Prevara.
Tu kupim novine -
"24 časa života manje".
Pogledam oglase,
rubrika "Nadanja",
ali ništa novo...
čak se i staro razgrabilo!
Oko podne,
sednem u park,
pokraj reke Sećanja,
i gledam kako otiču
nabujale misli...
Popodne je moje vreme,
kada ručam u restoranu
"Prvi poljubac".
Odmah je tu, na trgu Ironije.
Pitam koji je danas dan
crno-belog kelnera...
(Pošto znam koji je specijalitet,
kojeg dana na meniju...)
"Koji je danas dan...?!"
reče kelner...
"Mislim gospodine, da je danas
Pateticni dan!"
"Bože!
Zakleo bih se da je danas
Očajni dan!
Kako prodje nedelja!"
Za Patetični dan,
obično je na meniju
"teška Glupost,
filovana s divljom ljubomorom"
"Moje omiljeno!"
- pomislih.
"Još nesto gospodine?!"
bio je ljubazan kelner.
"Možda... preliv od intriga,
s jednom toplom, sočnom laži!?"
"Mogu li Vam preporučiti
samosažaljenje uz to?!"
"dakako!"
"Ko kuva danas?!"
pitah.
"Djavo, čini mi se...
ili Vaša bivša!
Ako joj je počela smena?!"
"Daj!, 'Ajde!"
"A, za desert?!"
"Možda neki bol,
u predelu grudi?!"
"Naravno gospodine... Sve za Vas!"
PRVI SNEG
Šetao sam tako stazom,
prekrio je prvi sneg.
Prozori su tvoji išarani mrazom,
a, u tvome srcu, ove zime - led.
Krenuh kroz park, starom prečicom,
Izađoh iz šumice zavejanih breza,
Na mostiću, nad zaleđenom rečicom,
ljubila si njega, a, mene je stresla jeza.
Zagrnuo sam kaput, i prošao kao sena,
ušao sam dublje u mećavu i tminu,
I tri sokaka dalje, mirisala je kosa njena.
I tri sokaka dalje, nisam prihvatao istinu.
MUZA
Ti si moja bleskasta Muza,
što mi stavlja šarene misli pod šešir,
tvoje ime nosi svaka procvala ruža,
ti si mi snaga, kad vuče me ka dnu vir.
Kad se probudim, prvo si što pomislim,
i poslednje uveče kad legnem,
ti si mi sunce u danima pokislim,
jedini izlaz kad hoću da pobegnem.
JESEN
Poslednji list pada s platana,
još jednu godinu jesen nosi,
ali kao da nije prošlo ni dana,
sjaju tvojih očiju, osmehu i kosi.
Ovo je naše poslednje veče,
kasno je sad da se tešimo,
vremenom se rane same zaleče,
zavrti našu stvar i zaplešimo.
PITALI ME
Pitao me slep čovek,
da mu opišem zvezde.
Na dlanu sam mu prstom,
svaku nacrtao.
Pitao me gluv,
kako Mocart zvuči,
dugu sam mu pokazao.
Pitao me star,
da mu mladost vratim,
knjige sam mu pisao.
Pitao me ružan,
kako da lep, postane.
Nisam ga lagao.
Pitala me srna,
od lovaca, da je skrijem,
u sneg sam je sakrio.
Pitao me siromah,
da ga bogatijim učinim,
prijateljstvo
sam mu svoje darovao.
Pitao me jastuk,
dal' je istina,
sve što sanjam?
Rekao sam "Ne bih znao!"
Pitala me letnja noć,
je li lepša od jutra?!
Ako nije,
zašto sam joj onda,
sitne sate krao?
Pitao sam sebe samog,
dal' sam iza svake svoje reči,
uvek u životu stao.
I na kraju...
Pitala me ti,
da te zaboravim,
ali nit' sam mogao,
nit' sam to znao!
uživajte!
http://ratkopetrovicprle.googlepages.com/