Korekcija pesama

ofelija

Primećen član
Poruka
636
Eh, moram priznati da se pomalo plasim kako ce ljudi reagovati na ovu temu:D
Ali oni koji me znaju duze sa ovoga foruma nasmejace se zato sto znaju da sam nekada postvaljala slicne "fiks" temice:D
Dakle, ideja je da ljudi ostave neku svoju pesmicu ovde pa je ostali koriguju..popravljaju ono sto im se bas i ne dopada ili misle da bi moglo biti izrazajnije, bolje receno/napisano.
Poenta je, bar u mom slucaju, a valjda nas ima jos ovakvih:D da se pokaze i dokaze da nisu bas svi "pisci" sujetni i da se naravno i malo zabavimo..pogledamo kako bi neko drugi prisao temi koju mi obradjujemo u nasoj pesmi/prici.
Eto, to je moja ideja pa ako je nekoga ovo zainteresovalo evo jedne moje pesmice:
Tovaris i mi opet kicmu
svojim rancima sujete
a znas da se lomim
i kada vetar odluci
da malo glasnije
probudi lisce toga dana.
i znas da ti uvek tacno zakazujem vreme
sastanka
zato sto me plase minuti koje ne poznajem
i mesta
koja nisam osetla
Ti toliko mnogo o meni znas
a opet,
znas li da ponekada ne mogu da placem
kao onda kada mi je umro deda
i da nekada ne lezim na krevetu
vec lebdim u snu
Kako sece to sto ne primecujes
da kasiku uvek drzim levom rukom
a desnom pisem
Kako sece to sto ne razumes sta pisem.
I volela bih kada bi reko
da sam oduvek bila samo deo
masinerije koja je nekada radila
da sam samo trofej,znacka koju si steko
Ja nikada nista osim sebe nisam shvatila
I razumem ako ne razumes
zasto trebas otici
odlazak se nikada ne razume
zato sto nije
prirodan ni smeo
Lakse je doci
i posaditi svoj cvet tu i tada
nadajuci se da cvece ne vene
E tada kada se pomislis da cvet ne vene
Seti se mene
I mojih ociju poslednjega jutra u nasem vrtu.

Na ovom forumu postoji mnogo ljudi koje cenim tj. cije pisanje cenim tako da me bas zanima kako bi oni pristupili mojoj pesmi:-D
 
Hteo sam da kazem kako mi se svidjaju tvoja pesma, pesma laudanum i samouke, koje su na istoj stranici. Ne znam, ne bih znao da izmenim. Izgleda mi kao duboko lichan i specifichan osecaj, tako da to moze samo pisac da promeni(a da ima smisla), ako zeli.
 
Па ево, ако желиш, само пар напомена на основу летимичног читања:

- неисправно је ''требаш отићи''
- не допада ми се први стих, мало рогобатно звучи то ''товариш ми опет кичму''
 
RASTANAK

Tog jutra
vetar je odlučio
da malo glasnije
probudi lišće.

Tog jutra
ti si odlučio
da breme sujete
sa sobom poneseš.

Tvoje odlaske
nikad ne razumem.
Ostaviš cvet
na pragu...

I kada pomisliš
da cvet vene,
zaboravi moje oči
tog jutra.

Nisam plakala!
Samo je vetar odlučio
da malo glasnije
probudi ličće.
 
Jeste, Ofi, samo što je ovo sad sasvim druga pesma drugog autora. Gde su ona tvoja osećanja koja krive kičmu rancima punih sujete? Toga ovde nema, ili ih ja ne vidim....
Anima.art je prepakovala tvoju pesmu po svojim osećanjima i ona više nikako nije tvoja.
Ne znam šta si htela ovom temom....
 
Друга песма је сажетија, нема сувишних речи...
Чехов је рекао да не треба улудо расипати речи...увек је већа уметност са мање речи рећи више...
Офелија, можда да порадиш на језговитости свог песничког израза...
 
Офелија, пошто је тема твоја, ево теби упућујем изазов да адаптираш једну песму...сад ћу покушати да пронађем неку...нисам годинама узимао поетско перо у руке...

Нек ти срце моје огледало буде,
када те шапат тмине присвоји,
на хуке ћутње ти ме освоји,
одраза сјаји ако ти очи слуде.

Свилени гард твоју силуету ружи,
у сени среће где се жал скрива,
профил ти морем погледа плива,
од када ти се осмех са мојим дружи.

Снима ти силне трагове плених,
огњени снег загреје и завеје,
истопих јаву очију снених.

Плишано дрво Амор засеје,
тлом снова, од стабла се засених,
притајих срце испод те стреје.

Песма је у форми сонета и цела је у десетерцу, са изузетком у првим двема строфама, где је обгрљена рима у дванаестерцу, али ти слободно измени ритам, форму, шта год. Нервирају ме последње две строфе, које сам својевремено стално измењивао, тако да су и остале безвезне...па да видим како би то излгедало из друге перспективе... ;)
 
Нек ти срце моје огледало буде,
када те шапат тмине присвоји,
на хуке ћутње ти ме освоји,
одраза сјаји ако ти очи слуде.

Свилени гард твоју силуету ружи,
у сени среће где се жал скрива,
профил ти морем погледа плива,
од када ти се осмех са мојим дружи.

Снима ти силне трагове плених,
огњени снег загреје и завеје,
истопих јаву очију снених.

Плишано дрво Амор засеје,
тлом снова, од стабла се засених,
притајих срце испод те стреје.

Fenomenalno...
 
Eh, moram priznati da se pomalo plasim kako ce ljudi reagovati na ovu temu:D
Ali oni koji me znaju duze sa ovoga foruma nasmejace se zato sto znaju da sam nekada postvaljala slicne "fiks" temice:D
Dakle, ideja je da ljudi ostave neku svoju pesmicu ovde pa je ostali koriguju..popravljaju ono sto im se bas i ne dopada ili misle da bi moglo biti izrazajnije, bolje receno/napisano.
Poenta je, bar u mom slucaju, a valjda nas ima jos ovakvih:D da se pokaze i dokaze da nisu bas svi "pisci" sujetni i da se naravno i malo zabavimo..pogledamo kako bi neko drugi prisao temi koju mi obradjujemo u nasoj pesmi/prici.
Ovakva tema je sasvim o. k.
Pogotovo što je to bio zapravo osnovni metod kojim smo sagledavali rukopise u izdavačkoj kući u kojoj sam dugo godina radila kao urednik, a znam da se radi i u mnogim drugim.
Velika većina autora uopšte nije bila sujetna, i dopuštala je ovakvu vrstu "intervencija". Štaviše, bila zahvalna na sugestijama.

Time se zapravo ničim ne ugrožava autorstvo, samo se ukazuje autorima i sugeriše šta bi mogli da koriguju. Pomaže u onome što oni inače i samio zapravo rade.
Jer, glavni deo sugestija odnosi se na ono šta je - suvišno, šta treba izbaciti, a ne kako bi trebalo da izgledaju reči i fraze u pesmi. To je uvek prepušteno autoru.



Tovaris i mi opet kicmu
svojim rancima sujete
a znas da se lomim
i kada vetar odluci
da malo glasnije
probudi lisce toga dana.
i znas da ti uvek tacno zakazujem vreme
sastanka
zato sto me plase minuti koje ne poznajem
i mesta
koja nisam osetla
Ti toliko mnogo o meni znas
a opet,
znas li da ponekada ne mogu da placem
kao onda kada mi je umro deda
i da nekada ne lezim na krevetu
vec lebdim u snu
Kako sece to sto ne primecujes
da kasiku uvek drzim levom rukom
a desnom pisem
Kako sece to sto ne razumes sta pisem.
I volela bih kada bi reko
da sam oduvek bila samo deo
masinerije koja je nekada radila
da sam samo trofej,znacka koju si steko
Ja nikada nista osim sebe nisam shvatila
I razumem ako ne razumes
zasto trebas otici
odlazak se nikada ne razume
zato sto nije
prirodan ni smeo
Lakse je doci
i posaditi svoj cvet tu i tada
nadajuci se da cvece ne vene
E tada kada se pomislis da cvet ne vene
Seti se mene
I mojih ociju poslednjega jutra u nasem vrtu.

Što se tiče ove tvoje pesme, moje sugestije bi, na osnovu prvih čitanja, bile:

Izbaciti neke stvari, tako da pesma, možda, ostane ovakva:

Tovaris i mi opet kicmu
svojim rancima sujete
a znas da se lomim
i kada vetar odluci
da malo glasnije
probudi lisce toga dana.
Ti toliko o meni znas
Kako sece to sto ne primecujes
Ja nikada nista osim sebe nisam shvatila
I razumem ako ne razumes
zasto trebas otici
Lakse je doci
i posaditi cvet tu i tada
Seti se mene
I mojih ociju poslednjega jutra u nasem vrtu
 

Back
Top