antipater
Zainteresovan član
- Poruka
- 296
...cak i ova sama proslost o kojoj su stalno razmisljali bila je prozeta samo zaljenjem. Zeleli su, u stvari, da mogu da dodaju toj proslosti sve sto su zalili da nisu ucinili onda kada su to jos mogli sa onim ili onom koje su sad cekali - kao sto su u svakom momentu, pa cak i relativno srecnom, svog zatvorenickog zivota uplitali odsutnu licnost, nezadovoljni sobom kakvi su tada bili. Tesko podnoseci sadasnjost, neprijatelji svoje proslosti i liseni buducnosti, licili smo tako na ljude koje su pravda i ljudska mrznja prisilile da zive iza resetaka. Na kraju, jedino bismo se mogli spasti od ovog neizdrzljivog raspusta na taj nacin sto bi u nasoj msti ponovo proradili vozovi i sate nam ispunilo zvrjanje zvonca, koje medjutim uporno cuti