Božji VS ljudski zakon

ILLUMINAT

Domaćin
Banovan
Poruka
3.050
Hrišćani se drže nekakvog “božjeg obećanja” o novom svetu koji će doći posle drugog Hristovog dolaska, ne znajući da im to obećanje nije dao bog, već Jevreji koji su pisali Bibliju, a oni nisu ni B od bog. I pored toga što su sve hrišćanske crkve drugi Isusov dolazak pomerile sa 1999. na 2999. godinu naše ere, čime su razotkrile svoje stvarne ciljeve, hipokriziju i nedoslednost, njihovi vernici ih i dalje slepo slede.

Meni je interesantno uporediti “božja” i ljudska mjerila, odnosno “božji” i ljudski zakon. Po ljudskom zakonu, onaj ko učini nekakav prestup može biti kažnjen samo jednom. Njegovo potomstvo, pak, ne može biti gonjeno niti proganjano zbog njegovih nedela, niti se ikako drukčije može smatrati krivim. Po “božjem” zakonu, odnosno po zakonu koji su jevrejski pisci Biblije pripisali nekakvom bogu, “greh sa roditelja prelazi na djecu”, odnosno potomstvo je odgovorno za nedela svojih predaka i biće više puta kažnjeno.

Za racionalnog čoveka ovo ne da je smešno, nego je mizerno. Samo na osnovu ovoga može se zaključiti koliko je ljudski zakon bolji od “božanskog” i koliko ljudi imaju viša moralna načela od jevrejskog boga. Ili je dokaz više koliko su Jevreji mrzeli vrhovno božansko biće kada su tom biću pripisali svoje najgore osobine i svoje prizemne zakone zasnovane na strahu od nečega nepostojećeg proglasili za “božje zakone”.

A, da, da ne zaboravim. Sada će preplašeni hrišćani da mi prete paklom ili večnim uništenjem, misleći da će širenjem sindroma judejskoga straha uplašiti prosvetljenog racionalnog čoveka, ne znajući da su svojevoljno pristali na strah od nečega čega nema; ali ništa neće postići.

Naravno, biće i onih koji će od svoje prizemne srdžbe i besa što se neko usudio da misli svojom glavom i što ne veruje u ono u šta oni veruju, ubeđeni da je njihova vera jedina i prava, reći da sam ja satanista, bez obzira što ja uopšte ne verujem u satanu. Prema sociolozima, satanska je svaka ona religija koja ispoveda spasenje preko nečije krvi. Mojsije je jevrejskom bogu Jehovi, odnosno satani, prinosio krv volova, ovnova i golubova. Još jedna karakteristika satanizma je netrpeljivost i netolerancija, što će sigurno uslediti od brojnih kratkovidih diskutanata.

Svaka je vera dobra, jer sama vera kao vera čini da ljudi budu dobri, ali masonerija je, naravno, najbolja, jer u sebi sadrži sve vere.
 
Hrišćani se drže nekakvog “božjeg obećanja” o novom svetu koji će doći posle drugog Hristovog dolaska, ne znajući da im to obećanje nije dao bog, već Jevreji koji su pisali Bibliju, a oni nisu ni B od bog. I pored toga što su sve hrišćanske crkve drugi Isusov dolazak pomerile sa 1999. na 2999. godinu naše ere, čime su razotkrile svoje stvarne ciljeve, hipokriziju i nedoslednost, njihovi vernici ih i dalje slepo slede.

Meni je interesantno uporediti “božja” i ljudska mjerila, odnosno “božji” i ljudski zakon. Po ljudskom zakonu, onaj ko učini nekakav prestup može biti kažnjen samo jednom. Njegovo potomstvo, pak, ne može biti gonjeno niti proganjano zbog njegovih nedela, niti se ikako drukčije može smatrati krivim. Po “božjem” zakonu, odnosno po zakonu koji su jevrejski pisci Biblije pripisali nekakvom bogu, “greh sa roditelja prelazi na djecu”, odnosno potomstvo je odgovorno za nedela svojih predaka i biće više puta kažnjeno.

Za racionalnog čoveka ovo ne da je smešno, nego je mizerno. Samo na osnovu ovoga može se zaključiti koliko je ljudski zakon bolji od “božanskog” i koliko ljudi imaju viša moralna načela od jevrejskog boga
. Ili je dokaz više koliko su Jevreji mrzeli vrhovno božansko biće kada su tom biću pripisali svoje najgore osobine i svoje prizemne zakone zasnovane na strahu od nečega nepostojećeg proglasili za “božje zakone”.

A, da, da ne zaboravim. Sada će preplašeni hrišćani da mi prete paklom ili večnim uništenjem, misleći da će širenjem sindroma judejskoga straha uplašiti prosvetljenog racionalnog čoveka, ne znajući da su svojevoljno pristali na strah od nečega čega nema; ali ništa neće postići.

Naravno, biće i onih koji će od svoje prizemne srdžbe i besa što se neko usudio da misli svojom glavom i što ne veruje u ono u šta oni veruju, ubeđeni da je njihova vera jedina i prava, reći da sam ja satanista, bez obzira što ja uopšte ne verujem u satanu. Prema sociolozima, satanska je svaka ona religija koja ispoveda spasenje preko nečije krvi. Mojsije je jevrejskom bogu Jehovi, odnosno satani, prinosio krv volova, ovnova i golubova. Još jedna karakteristika satanizma je netrpeljivost i netolerancija, što će sigurno uslediti od brojnih kratkovidih diskutanata.

Svaka je vera dobra, jer sama vera kao vera čini da ljudi budu dobri, ali masonerija je, naravno, najbolja, jer u sebi sadrži sve vere.

Pa, čoveče, ja tebe uopšte ne razumem.
Da li si ti racionalan ili iracionalan?
Prvo govoriš o sebi kao o racionalnom prosvetljenom čoveku, a onda kažeš da je svaka vera dobra (jer čini da ljudi budu dobri) i kažeš da masonerija sadrži sve vere???
Ajd sad - pojasni mi tu kontradiktornost.
Ili te ja nisam dobro shvatila.
 
Borac nisi me dobro shvatila. Svaka je vera dobra u globalu, na makroplanu. A najbolja je masonerija za mene, odnosno na mikroplanu. I sve ima smisao.

Hm... Evo ovako: moj predak je bio mason. Pročitala sam njegova iskustva, koja su ostala zabeležena u rukopisima. I stekla utisak o masoneriji kao o moćnoj sekti. To je, naravno, moje lično i donekle ogorčeno viđenje iste.
Svaka organizacija, koja teži da bude posebna, zatvorena, tj. izolovana a pri tom uticajna, ne može biti dobra u globalnom smislu.
Da li mi ovde govorimo o veri, kao ideologiji verovanja (u nešto ili nekog), ili o veri kao postulatu neke verske organizacije?
Verska organizacija je dobra onda, kada pomaže ljudima bez obzira na njihovu pripadnost naciji, rasi... kada se brine podjednako o svim ljudima, zanemarujući poreklo, pol, uzrast, socijalni i kulturni milje.
Pitanje vere je individualno pitanje svakog čoveka i u tom smislu ne može se reći da li je neka vera manje ili više dobra. Vera je pitanje slobodnog čovekovog izbora.
Niko nije dokazao da su vernici bolji ljudi od ateista, pa, prema tome, ne stoji ni tvdrnja da je svaka vera dobra na makroplanu. Možda na "mikroplanu", jer vera može oplemeniti pojedinca. Vera ne oplemenjuje čitave narode, jer da je tako, svet bi izgledao drugačije.
 
Borac, masonerija nije sekta jer se nije odvojila od neke konvencionalne religije, već je osnovana kao originalna organnizacija, i to jako davno, mnogo pre hrišćanstva.

Nije stvar u formalnom pristupu - da li je ona zvanično proglašena sektom, ili nije. U suštini, ona funkconiše kao sekta. Može li svako da joj pristupi? Ne može, već samo onaj ko zadovoljava određene kriterijume (novac, moć, ugled). Da li je mason ima obaveze prema svojoj organizaciji i kakve? Da, svakojake - počevši od toga da pruža bezrezervnu podršku onima koji su u toj organizaciji (ako ga stave pred izbor da li će pomoći 'običnom' čoveku ili masonu, on će pomoći masonu). Oh, mnogo toga ima...
I nije jedina organizacija koja je osnovana kao originalna, bez prethodnog odvajanja od neke konvencionalne religije. Ali je jedna od najjačih.
 
Hm... Evo ovako: moj predak je bio mason. Pročitala sam njegova iskustva, koja su ostala zabeležena u rukopisima. I stekla utisak o masoneriji kao o moćnoj sekti. To je, naravno, moje lično i donekle ogorčeno viđenje iste.
Svaka organizacija, koja teži da bude posebna, zatvorena, tj. izolovana a pri tom uticajna, ne može biti dobra u globalnom smislu.
Da li mi ovde govorimo o veri, kao ideologiji verovanja (u nešto ili nekog), ili o veri kao postulatu neke verske organizacije?
Verska organizacija je dobra onda, kada pomaže ljudima bez obzira na njihovu pripadnost naciji, rasi... kada se brine podjednako o svim ljudima, zanemarujući poreklo, pol, uzrast, socijalni i kulturni milje.
Pitanje vere je individualno pitanje svakog čoveka i u tom smislu ne može se reći da li je neka vera manje ili više dobra. Vera je pitanje slobodnog čovekovog izbora.
Niko nije dokazao da su vernici bolji ljudi od ateista, pa, prema tome, ne stoji ni tvdrnja da je svaka vera dobra na makroplanu. Možda na "mikroplanu", jer vera može oplemeniti pojedinca. Vera ne oplemenjuje čitave narode, jer da je tako, svet bi izgledao drugačije.


....govoriš o lepoti, o harmoniji, o pravdi, o ljubavi, itd... o prepoznatljivosti ... odakle taj osećaj svima (normalnim prosečnima), odakle to prepoznavanje, i kako se meri količina svega toga ... i zašto Svi teže ka tom Jednom Istom (bez razlike na uverenje ili tradiciju). Masoni takođe teže ka tom apstraktnom uređenom pojmu, ako pobede postaju zvanična "religija" , sva ostala uverenja će vremenom postati u shvatanju establišmenta svetske vlade marginalna...
 
Nije stvar u formalnom pristupu - da li je ona zvanično proglašena sektom, ili nije. U suštini, ona funkconiše kao sekta. Može li svako da joj pristupi? Ne može, već samo onaj ko zadovoljava određene kriterijume (novac, moć, ugled). Da li je mason ima obaveze prema svojoj organizaciji i kakve? Da, svakojake - počevši od toga da pruža bezrezervnu podršku onima koji su u toj organizaciji (ako ga stave pred izbor da li će pomoći 'običnom' čoveku ili masonu, on će pomoći masonu). Oh, mnogo toga ima...
I nije jedina organizacija koja je osnovana kao originalna, bez prethodnog odvajanja od neke konvencionalne religije. Ali je jedna od najjačih.

Mislim da pogresno interpretiras. Sta je po tebi sekta, dakle pokusaj da definises?
Masonerije ne funkcionise kao sekta. Uostalom, kako to sekta funkcionise, po tebi?

Nisi u pravu nikako, masoneriji moze da pristupi svaki slobodan covek dobrog glasa. Dakle, svako ko zeli moze pokucati na vrata masonerije. U 90% slucajeva, ne bude odbijen! Novac i moc nisu merilo za prijem u masone! Ugled, jeste, ali izgleda da se po tvom misljenju, ugled meri novcem i materijalnim dobrima. Kratak odgovor, NE.

Ljubav prema bliznjima, pojacana jos ljubavlju prema Bogu, najbolje ispoljava pomaganjem brace i tako upotpunjuju krug svojih masonskih duznosti. Takodje, jedna od jako bitnih duznosti masona, jeste da moralne principe i masonski kodeks siri i medju profane, pomazuci im u svakom pogledu. Tako da dobrocine i humanitarne aktivnosti masona ,nikako nisu retkost, naprotiv. U Srbiji postoji dosta primera gde su srpski masoni pomogli svom drustvu kome pripadaju.

Draga moja, nikako ne stoji to sto pises, zaista nije u redu da na takav nacin pises o necemu sto ti je ocigledno nepoznanica. Mislim da posmatras stvari pogresnim naocarima, pokusaj da promenis naocari, mozda ugledas i drugu stranu medalje.

Pozdrav
 
Mislim da pogresno interpretiras. Sta je po tebi sekta, dakle pokusaj da definises?
Masonerije ne funkcionise kao sekta. Uostalom, kako to sekta funkcionise, po tebi?

Nisi u pravu nikako, masoneriji moze da pristupi svaki slobodan covek dobrog glasa. Dakle, svako ko zeli moze pokucati na vrata masonerije. U 90% slucajeva, ne bude odbijen! Novac i moc nisu merilo za prijem u masone! Ugled, jeste, ali izgleda da se po tvom misljenju, ugled meri novcem i materijalnim dobrima. Kratak odgovor, NE.

Ljubav prema bliznjima, pojacana jos ljubavlju prema Bogu, najbolje ispoljava pomaganjem brace i tako upotpunjuju krug svojih masonskih duznosti. Takodje, jedna od jako bitnih duznosti masona, jeste da moralne principe i masonski kodeks siri i medju profane, pomazuci im u svakom pogledu. Tako da dobrocine i humanitarne aktivnosti masona ,nikako nisu retkost, naprotiv. U Srbiji postoji dosta primera gde su srpski masoni pomogli svom drustvu kome pripadaju.

Draga moja, nikako ne stoji to sto pises, zaista nije u redu da na takav nacin pises o necemu sto ti je ocigledno nepoznanica. Mislim da posmatras stvari pogresnim naocarima, pokusaj da promenis naocari, mozda ugledas i drugu stranu medalje.

Pozdrav

Sticajem okolnosti, upoznala sam neke ljude koji su masoni.
Puni para, moćni, ali problematičnog morala.
Jedan od njih ima veliku firmu u centru Beograda u kojoj ljudi rade za bednih 200 evra, dok on sebi kupuje jahte.

Odgovori mi na jedno: može li žena biti mason?
 
Sticajem okolnosti, upoznala sam neke ljude koji su masoni.
Puni para, moćni, ali problematičnog morala.
Jedan od njih ima veliku firmu u centru Beograda u kojoj ljudi rade za bednih 200 evra, dok on sebi kupuje jahte.

Odgovori mi na jedno: može li žena biti mason?

Sticajem okolnosti, takodje sam upoznao poprilican broj masona. Pre svega i masoni su ljudi. Dakle, masonerija se bavi covekom. To je sustina.
Masone koje sam ja upoznao, zaista su ljudi od ugleda , od kojih se moze poprilicno nauciti i nikako se ne moze kod njih osetiti ""problematican moral". Siguran sam da i takvih ima koje opisujes, ali vrlo brzo istina izadje na videlo.

Ne znam koga si upoznala, niti zelim da bilo koga branim. Taj primer sto si navela nije problem masonerije, vec drzave.

U svetu postoje zenske masonske loze. Zenska masonerija postoji. U "neregularnom" sistemu, postoji samostalno, dok u "regularnoj" masoneriji, takodje postoji ali u malo izmenjenoj formi. Tipicni primeri zenske masonerije su: Cerke nila, Amarant, Eastern star...

Odgovorio sam ti povrsno, jer tvoje pitanje iziskuje malo opsirniji elaborat.
Ali ako zelis, napisacu ti privatnom porukom malo opsirniji odgovor o tome, kako bi sveobuhvatno sagledala to podrucje. Nazalost trenutno nemam vremena.

U Beogradu deluje jedna zenska loza.
 

Back
Top