Fuu-chan
Zainteresovan član
- Poruka
- 321
Na današnji dan 1776. godine u Kenigsbergu rođen je Ernst Teodor Amadeus Hofman, jedan od najznačajnijih nemačkih romantičarskih pripovedača.
Kao sin pravnika, bio je primoran da krene pravničkom karijerom, ali opseg njegovih zanimanja obuhvatao je književnost, muziku, crtanje i karikaturu. U mladosti je, iz ljubavi prema Mocartovoj muzici, svoje kršteno ime Vilhelm promenio u Amadeus. U Kenigsbergu je studirao prava u vreme kada je na univerzitetu predavao Imanuel Kant i, kao svaki pravi romantičar, tvrdio je da tog filozofa uopšte nije u stanju da razume. Zbog čestih sukoba sa nadređenima i političkih karikatura, više puta je gubio službu i bivao premeštan u Plok, Poznanj, Bamberg, Drezden. U Drezdenu je delovao kao direktor opere i baleta, i kapelmajstor. Bavio se teorijom i kritikom muzike, kao i komponovanjem, ali njegova dela su ostala u senci eminentnijih imena iz sveta muzike, kao što su Mocart i Betoven.
Književnim radom je počeo da se bavi relativno kasno, u svojoj trideset osmoj godini. Izuzetno nadaren i senzibilan umetnik, u svoj pripovedački stil utkao je svoje shvatanje estetskog impulsa koji muzika izaziva u duhu istančanog slušaoca. Njegove pripovetke nose pečat romantizma: fantazija, imaginacija, nesputanost, dvojništvo - osnovne su odlike njegovih dela. Društvena invektiva i jetka ironija odzvanjaju na svakoj stranici njegovih priča.
Kao sanjar, mitolog i apologet umetnosti, Hofman stoji rame uz rame sa ostalim značajnim imenima nemačkog romantizma kao što su Ludvig Tik, Žan Paul, Šamiso i Fuke.
Preminuo je 24. juna 1822. godine u Berlinu, u četrdeset šestoj godini.
Muzej u Bambergu nosi njegovo ime, i posvećen je Hofmanovom životu i delu.
Najpoznatija dela E. T. A. Hofmana su pripovetke Princeza Brambila, Zlatni lonac, Izbor neveste, romani Đavolji eliksiri i Životni nazori mačka Mura, kao i bajka za decu Krcko Oraščić i kralj Miševa, za koju je P. I. Čajkovski napisao muziku za balet.
Njegova dela inspirisala su kompozitora Ofenbaha da napiše operu Hofmanove priče, koja je već više od godinu dana na stalnom repertoaru opere Madlenianum u Zemunu.
Kao sin pravnika, bio je primoran da krene pravničkom karijerom, ali opseg njegovih zanimanja obuhvatao je književnost, muziku, crtanje i karikaturu. U mladosti je, iz ljubavi prema Mocartovoj muzici, svoje kršteno ime Vilhelm promenio u Amadeus. U Kenigsbergu je studirao prava u vreme kada je na univerzitetu predavao Imanuel Kant i, kao svaki pravi romantičar, tvrdio je da tog filozofa uopšte nije u stanju da razume. Zbog čestih sukoba sa nadređenima i političkih karikatura, više puta je gubio službu i bivao premeštan u Plok, Poznanj, Bamberg, Drezden. U Drezdenu je delovao kao direktor opere i baleta, i kapelmajstor. Bavio se teorijom i kritikom muzike, kao i komponovanjem, ali njegova dela su ostala u senci eminentnijih imena iz sveta muzike, kao što su Mocart i Betoven.
Književnim radom je počeo da se bavi relativno kasno, u svojoj trideset osmoj godini. Izuzetno nadaren i senzibilan umetnik, u svoj pripovedački stil utkao je svoje shvatanje estetskog impulsa koji muzika izaziva u duhu istančanog slušaoca. Njegove pripovetke nose pečat romantizma: fantazija, imaginacija, nesputanost, dvojništvo - osnovne su odlike njegovih dela. Društvena invektiva i jetka ironija odzvanjaju na svakoj stranici njegovih priča.
Kao sanjar, mitolog i apologet umetnosti, Hofman stoji rame uz rame sa ostalim značajnim imenima nemačkog romantizma kao što su Ludvig Tik, Žan Paul, Šamiso i Fuke.
Preminuo je 24. juna 1822. godine u Berlinu, u četrdeset šestoj godini.
Muzej u Bambergu nosi njegovo ime, i posvećen je Hofmanovom životu i delu.
Najpoznatija dela E. T. A. Hofmana su pripovetke Princeza Brambila, Zlatni lonac, Izbor neveste, romani Đavolji eliksiri i Životni nazori mačka Mura, kao i bajka za decu Krcko Oraščić i kralj Miševa, za koju je P. I. Čajkovski napisao muziku za balet.
Njegova dela inspirisala su kompozitora Ofenbaha da napiše operu Hofmanove priče, koja je već više od godinu dana na stalnom repertoaru opere Madlenianum u Zemunu.