Dobar dan, svima
Iscitala sam svih 100 prethodnih stranica ovog foruma i slobodno mogu reci da su mi iskustva svih clanova uveliko pomogla u razumevanju ovih vrlo slozenih operativnih zahvata, bez obzira sto se u danasnje vreme smatraju rutinskim.
Vidim da svi hvale institut na Dedinju i bespogovorno ga preporucuju svakom buducem pacijentu, i u tom smislu nemam nikakvih zamerki, ali isto tako sam misljenja da je KCS nepravedno zanemaren. Tamo su tek zaposleni vrhunski strucnjaci, ogromna vecina (ako ne i svi) predavaci sa Medicinskog fakulteta, ljudi sa dugohodisnjom klinickom praksom i raznoraznim specijalizacijama i strucnim usavrsavanjima u inostranstvu. Govorim vam iz licnog iskustva, kroz koje smo moja porodica i ja prosli u proteklih 12 meseci. Mama (69) je u u ponedeljak 24.06 primljena na Odeljenje kardiohirurgije KCS, vec je u cetvrtak 27.06. operisala tesku aortnu stenozu, operaciju je izveo prof dr Svetozar Putnik, inace direktor klinike. Nikakvu vezu niti poznanstvo nismo imali, ovaj sjajni covek i pre svega hirurg svetskog kalibra, na nas zahtev pristao je da uradi zahvat, i sve je proslo u najboljem redu. Ona je vec sutradan po operaciji bila sasvim svesna, disala samostalno, razgovarala normalno i razgovetno, a juce (subota) sam je na odeljenju intenzivne nege zatekla obucenu, u pidzami kako sedi, u fotelji, do kreveta. Bila sam zaprepascena, blago receno, takvom hrabroscu! Inace, tamo su i na intenzivnoj dozvoljene posete u periodu 12.30- 13.00h, s tim sto morate obuci zastitnu odecu- ogrtac, kapu, natikace na noge i masku preko lica, i tako maskiranim dozvoljen vam je pristup pacijentu. Pre toga, prilikom svake posete, doceka vas dezurni lekar koji saopstava stanje pacijenta i sve detalje post- operativnog toka. Ovo je narocito umirujuce za clanove porodica, koji svi do jednog deluju izbezumljeno i uplaseno. Licno mi se dopada ovakav pristup jer pored toga sto ste u mogucnosti da vidite dragu vam osobu neposredno nakon zahvata (vec sutradan) tu je i doktor da sa svakim poprica, objasni, umiri strahove i zabrinutost.
Mama ce sutra biti prebacena na odeljenje polu- intenzivne, sprat nize, jer je procedura takva da vikendom svi ostaju na intenzivnoj, inace se na odeljenje prelazi posle 48h. Moja mama se oseca dobro, oporavak ide kako treba, videla sam je sva tri dana od kako je operisana, danas se osmehivala i kaze da jedva ceka da sidje na odeljenje i da proseta! Tamo, u intenzivnoj, vreme jako sporo prolazi, atmosfera je tiha i zatamnjena (spustene roletne) i cesto ne zna koje je doba dana, pa zivka sestru i pita koliko je sati. Sestre su, kao i svo osoblje, izuzetno ljubazne i dostupne 24h dnevno, eto mamu je obukla i pomogla joj da se digne, inace to rade tek na odeljenju i uz pomoc fizijatra. Ali moram da naglasim da je moja mama veliki borac i veoma hrabra, ima tu neverovatnu zelju za zivotom i jak karakter, verujem da i to doprinosi dobrom stanju u kome se sada nalazi kao i kompletnom oporavku, koji nam tek sledi.
Izvinjavam se na dugackom i preopsirnom (prvom) postu, samo sam htela slikovito da docaram situaciju i trenutno stanje na Klinici za kardiohirurgiju KCS, i da svima koje ovo ceka, kazem da nije toliko strasno, koliko se u pocetku cini. Dr Putnik je svetski covek i svetski kardiohirurg, i jako sam zadovoljna sto ova zemlja ima takvog strucnjaka.
Ukoliko postoji jos nesto sto bi vas zanimalo, tu sam da odgovorim. Pozdrav svima, i svima jedno