Ninova nagrada Draganu Velikiću

quentin

Iskusan
Poruka
5.998
Dragan Velikić dobio Ninovu nagradu za roman Ruski prozor.
U užem izboru bili još Poljubac Gordane Ćirjanić, Feliks Vladimira Kecmanovića i pH roman Draška Miletića. U užem izboru nije bilo romana Filipa Davida San o ljubavi i smrti, iako mnogi kažu da je to zaslužio. Ima li nekoga ko je pročitao nagrađeni roman, ili neki drugi iz konkurencije?
Ja sam od Velikića svojevremeno pročitao Astragan i oduševio se. Poslije sam pročitao Hamsin 51 i još poneku knjigu ali onda mi je nekako izašao iz vidokruga. Ovaj novi roman sigurno ću pročitati. Nije zbog nagrade, pročitao sam neke zaista afirmativne prikaze.
 
E pa dragi moji ljubitelji književnosti, razočaran sam. Znam da nije tema o Hobitu ili Hariju Poteru ali ipak sam mislio da nekoga interesuje naša najvažnija književna nagrada. Nema veze ako ništa od ovoga niste čitali, čitali ste valjda neke ranije dobitnike, mislite li da su zaslužili nagradu. Šta mislite o sastavu žirija, ima li kakvih tračeva, bilo šta...
 
Ja uopste ne citam nase knjige i nemam predstavu sta se desava na nasoj knjizevnoj sceni. Nije to nesto cime se ponosim, naravno, vec jednostavno, smatram da jos uvek imam rupa kada je u pitanju ta neka klasicna osnova, pa se trudim da najpre to nadoknadim. Ono malo knjiga nasih savremenih pisaca koje sam procitala, cak iako su u pitanju bile neke nagradjivane knjige, nisu ostavile neki utisak na mene, pa sam odlucila da ih sve prepustim sudu vremena. Toliko dobrih i proverenih knjiga me ceka da ih procitam, a ako je neka nasa knjiga zaista dobra, sacekace me jos neko vreme. Mozda sve ovo deluje plitkoumno, ali tako stvari stoje kod mene.
 
Nemam pojma, ja sam ranije tu NIN-ovu nagradu shvatala kao neku autoritativnu instituciju, a onda sam počela pomno da je pratim poslednjih nekoliko godina, i ukapirala da je žešće politizovana, što naravno nije usamljen primer u našoj zemlji.
Stoji činjenica da je veliki broj nagrađenih romana zaista zaslužio titulu romana godine, ali bilo je tolikih nepravdi, da sada svaku odluku žirija uzimam sa rezervom.
Primera radi: Fama o biciklistima nije dobila nagradu, iako je bila u užem izboru, a onda su Basari prošle godine dodelili konačno nagradu, što smatram izuzetno ljigavim potezom. Nisam još uvek pročitala Uspon i pad Parkinsonove bolesti, ali sumnjam da je bolji od Fame, ono delo je maestralno, i bilo je i tada.
Goran Petrović je dobio NIN-a za Sitničarnicu kod srećne ruke, koja je neuporedivo slabija knjiga od Opsade crkve Sv. Spasa, i tako dalje.
 
Dragan Velikić dobio Ninovu nagradu za roman Ruski prozor.
U užem izboru bili još Poljubac Gordane Ćirjanić, Feliks Vladimira Kecmanovića i pH roman Draška Miletića. U užem izboru nije bilo romana Filipa Davida San o ljubavi i smrti, iako mnogi kažu da je to zaslužio. Ima li nekoga ko je pročitao nagrađeni roman, ili neki drugi iz konkurencije?
Ja sam od Velikića svojevremeno pročitao Astragan i oduševio se. Poslije sam pročitao Hamsin 51 i još poneku knjigu ali onda mi je nekako izašao iz vidokruga. Ovaj novi roman sigurno ću pročitati. Nije zbog nagrade, pročitao sam neke zaista afirmativne prikaze.


Novije domaće slabo čitam (ako izuzmemo SF), mada sam pre par godina pročitala sjajan roman Laure Barne o Isidori Sekulić, "Moja poslednja glavobolja".
Nisam čitala ništa od NIN-ovih nagrađenih.
Aj baš da uzmem tu poslednju da bacim oko, pa se javim s utiscima.
 
Je l' ima još neko pored Velikića da se može pohvaliti duplim NINom?

Vjerovatno je iznenađenje što 'Ćopić Repablik' nije uzela nagradu jer se baš potrefila i godišnjica,
a znamo da je žiri ljubitelj godišnjica, kao npr 1915/2015 etc

Evo ih ovde


2014.
Филип Давид: Кућа сећања и заборава

2013.
Горан Гоцић: Таи

2012.
Александар Гаталица: Велики рат

2011.
Слободан Тишма: Бернардијева соба

2010.
Гордана Ћирјанић: Оно што одувек желиш

2009.
Гроздана Олујић: Гласови у ветру

2008.
Владимир Пиштало: Тесла, портрет међу маскама

2007.
Драган Великић: Руски прозор

2006.
Светислав Басара:Успон и пад Паркинсонове болести

2005.
Миро Вуксановић: Семољ земља

2004.
Владимир Тасић: Киша и хартија

2003.
Владан Матијевић: Писац издалека

2002.
Младен Марков: Укоп оца

2001.
Зоран Ћирић: Хобо

2000.
Горан Петровић: Ситничаница код "Срећне руке"

1999.
Максимилијан Еренрајх-Остојић: Карактеристика

1998.
Данило Николић: Фајронт у Гргетегу

1997.
Милован Данојлић: Ослободиоци и издајници

1996.
Давид Албахари: Мамац

1995.
Светлана Велмар Јанковић: Бездно

1994.
Владимир Арсенијевић: У потпалубљу

1993.
Радослав Петковић: Судбина и коментари

1992.
Живојин Павловић: Лапот

1991.
Милисав Савић: Хлеб и страх

1990.
Мирослав Јосић Вишњић: Одбрана и пропаст Бодрога у седам буних годишњих доба

1989.
Војислав Лубарда: Вазнесење

1988.
Дубравка Угрешић: Форсирање романа реке

1987.
Воја Чолановић: Зебња на расклапање

1986.
Видосав Стевановић: Тестамент

1985.
Живојин Павловић: Зид смрти

1984.
Милорад Павић: Хазарски речник

1983.
Драгослав Михаиловић: Чизмаши

1982.
Антоније Исаковић: Трен 2

1981.
Павао Павличић: Вечењи акт

1980.
Слободан Селенић: Пријатељи

1979.
Павле Угринов: Задат живот

1978.
Мирко Ковач: Врата од утробе

1977.
Петко Војнић Пурчар: Дом све даљи

1976.
Александар Тишма: Употреба човека

1975.
Миодраг Булатовић: Људи са четири прста

1974.
Јуре Франичевић Плочар: Вир

1973.
Михајло Лалић: Ратна срећа

1972.
Данило Киш: Пешчаник

1971.
Милош Цњански: Роман о Лондону

1970.
Борислав Пекић: Ходочашће Арсенија Његована

1969.
Бора Ћосић: Улога моје породице у светској револуцији

1968.
Слободан Новак: Мирис, злато, тамјан

1967.
Ерик Кош: Мрежа

1966.
Меша Селимовић: Дервиш и смрт

1965.
Ранко Маринковић: Киклоп

1964.
Оскар Давичо: Тајне

1963.
Оскар Давичо: Глади

1962.
Мирослав Крлежа: Заставе

1961.
Добрица Ћосић: Деобе

1960.
Радомир Константиновић: Излазак

1959.
Награда није додељена

1958.
Бранко Ћопић: Не тугуј бронзана стражо

1957.
Александар Вучо: Мртве јабуке

1956.
Оскар Давичо: Бетон и свици

1955.
Мирко Божић: Неисплакани

1954.
Добрица Ћосић: Корени
 
Poslednja izmena:
Dragan Velikić dobio Ninovu nagradu za roman Ruski prozor.
U užem izboru bili još Poljubac Gordane Ćirjanić, Feliks Vladimira Kecmanovića i pH roman Draška Miletića. U užem izboru nije bilo romana Filipa Davida San o ljubavi i smrti, iako mnogi kažu da je to zaslužio. Ima li nekoga ko je pročitao nagrađeni roman, ili neki drugi iz konkurencije?
Ja sam od Velikića svojevremeno pročitao Astragan i oduševio se. Poslije sam pročitao Hamsin 51 i još poneku knjigu ali onda mi je nekako izašao iz vidokruga. Ovaj novi roman sigurno ću pročitati. Nije zbog nagrade, pročitao sam neke zaista afirmativne prikaze.

JA sam procitala njegovu knjigu. Knjiga nije losa. Ima neke prica o nekom dirigentu, druga je o nekom Rudiju, a treca je isto o Rudiju. Citala sam ga kada je objavljen, pa se ne secam nesto. Za ovo pondeblje knjiga je nesto novo i malo drugacije, ali ja sam u osnovnoj skoli citala knjigu Shaija Agnona "Mladin krov", ne znam tacno kako bih to prevela na srpski, koja se slicno bavi problemom ljudi, koji su iz Galicije isli u vece gradove, ali su se vracali u svoja sela. Tu je bila i Hava, koja se udaje za Josifa i odlaze na medeni mesec u Lavov. To je za njih bio kao odlazak u dzunglu i Pariz istovremeno. Poneseni gradom, on se zaposljava kao trgovac i pocinju da zive, sasvim drugi zivot. Posto im je poslo za rukom zapocinju svoj posao i uspevaju da zarade dosta i tako putuju po velikim gradovima Varsavi, Vilnusu, Berlinu, Stokholmu, Parizu i Londonu. Medjutim, u Havi je uvek bila zelja da se vrati u svoje selo i da cuje kako vetar nosi prasinu i kako se deca smeju dok trce kuci na Sabat. Pred kraj zivota, ona se vraca i slicno kao dirigent Rudi se priseca svega sto je videla i cula dok prica deci iz komsiluka. Ona i muz su postali poznati i dobijala je pisma svojih prijatelja sirom sveta, a ona se samo secala dana kada je bacila zlatnik na krov, jer je na njemu bio violinista. Malo sam napravila paralelu sa Velikicevim Rudijem i nadam se da mi ne zamerate. Preporucujem da procitate knjigu, iako je kao sto vidite mozda cak i plagijat.
 
Pazi ove legende navodi mi sve dobitnike nagrade i misli da je napravio štos ccc.
Čitaj malo bolje, spisatelj je dobio drugi put nagradu, a ja pitam ima li još neko da ju je dobio dva puta !?
Koji štos, nepismeni?

Pisac, kakav spisatelj, nije ni čudo što ni na toalet papiru ne možeš da se upišeš... "u svetu dileja"...čuj "spisatelj" buahahah...nauči da govoriš.
 
Poslednja izmena:
Pazi ove legende navodi mi sve dobitnike nagrade i misli da je napravio štos ccc.
Čitaj malo bolje, spisatelj je dobio drugi put nagradu, a ja pitam ima li još neko da ju je dobio dva puta !?

A pogledati ko se na listi dobitnika javlja više od jednom je nemoguća misija za tebe?
Umjesto da se zahvališ čovjeku koji se potrudio da ti pomogne oko tvog pitanja na koje se pomoću gugla odgovor pronalazi za dva minuta, ti se buniš?!?
Svašta.
 
Радио Београд 2
13:00 ч

Гост Клуба 2, биће писац Драган Великић, актуелни добитник Нинове награде.

Како се постаје писац – једна је од тема романа "Иследник", по оцени жирија, најбољег романа на српском језику у протеклој години. Великић је прво своје дело (Via Pula) објавио 1988, аутор је десет романа, те ће ово бити прилика да чујемо о његовом списатељском путу, али и о путовањима уопште, стварним и литерарним, као једној од сталних Великићевих инспирација.

Говорићемо о положају литературе и статусу професионалног писцa данас у Србији, о књижевним утицајима, о главним темама романа "Иследник", значају књижевних награда – роман "Иследник" до сада је понео три признања: поред Ниновог, Кочићево перо и Виталову награду...

Емисију уређује и води Соња Миловановић.

http://www.radiobeograd.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=68&Itemid=68
 

Back
Top