KORENI ZAVERE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

ILLUMINAT

Domaćin
Banovan
Poruka
3.050
U drevnim vremenima ljudi su se informisali najviše pripovedanjem „upućenih” i „učenih”. Iz predstava i mitova učenih proroka nastale su i sve religije. Na primer, stotine miliona ljudi širom planete i danas zna za postojanje „Raja” i „Pakla” i tome se generacije povinuju verujući u ovo kao „Božju volju”. Onaj ko je sprovodio „Božju volju”, bio je Gospodar (Gospod, Lord) i on je smatran Bogom, Božjim sinom ili Božjim izaslanikom.

Obični ljudi koji su želeli da budu vladari morali su da stvore neku predstavu o sebi koja bi ih prikazala kao gospodare ili bogove koji kontrolišu prirodne sile. Narod je samo od sile mogao da se plaši i sili da se povinuje. Da li će sijati sunce, padati kiša, sevati munje, da li će u moru biti ribe, da li će zemlja biti plodna... sve su to određivali „bogovi”. (Danas je najveća sila novac.)

Njihovi sveštenici (PR agenti) išli su u narod i širili priču o Bogovima. „Bogovi” su zidali ogromne hramove (kako bi se raja osetila majušno) i u njima svojim agentima davali instrukcije. Tako su neki „bogovi” ostali zabeleženi u kamenu kao ogromni ljudi (golijati) natprirodnih moći, neki su imali glave i osobine najmoćnijih divljih zveri, a neki su imali krila pomoću kojih su leteli kao anđeli ili demoni i nadgledali noću šta sanja narod. Jadni narod, u svom neznanju, mogao je samo da veruje i da se plaši. I da sluša svoje gospodare.

Kako nije bilo televizije narod se verovatno noću najviše zabavljo gledajući u zvezde. O tome šta se na nebu među zvezdama i bogovima događa tumačili su drevni „analitičari” koji su predskazivali sudbinu čitavom narodu. Ogromni hramovi – osmatračnice u drevnom Vavilonu, Indiji, Americi – imali su najverovatnije tu funkciju. Ovi drevni „bogovi” morali su zato da budu veoma vešte arhitekte, zidari i prosvetitelji (sveštenici). Ono što je nesporno, to je da su zaista imali neka znanja koja su im davala ogromnu moć u odnosu na običnu raju, ali znanja koja i danas predstavljaju veliku enigmu za nas obične ljude. Da li su to bila saznanja koja su njima ostavile drevne civilizacije iz vremena pre Potopa, čuveni Atlantiđani? Ili vanzemaljci koji su navodno stvorili civilizaciju na Zemlji?

Svejedno, tehnika vladanja narodom najstarija je veština koju su najinteligentniji pojedinci ili vanzemaljci postavili kao temelj ljudske civilizacije. Narod bez gospodara je kao čovek bez mozga. (Kada želite da uništite jedan narod samo mu dajte demokratiju!)

DREVNI BOGOVI KAO ZIDARI I SVEŠTENICI

Jedan od velikih drevnih arhitekata i zidara vavilonske imperije, koji se iz nekih razloga veoma malo pominje u popularnoj istoriji, bio je jedan u nizu haldejskih vladara - Gudeja od Lagaša. Živeo je, pretpostavlja se, oko 2400. godina pre Hrista. Haldeja (Kaldu) je tada bila centar svih škola koje su se bavile izučavanjem astrologije, astronomije, crne magije, tajnama brojeva i geometrije, i, naravno, proricanjem sudbine, vidovnjaštvom i alhemijom. Reći za nekoga u to vreme da je Haldejac, značilo je da je on čarobnjak. U nekim zemljama severne Evrope ostao je termin za gatara - „galdir”, izveden iz korena reči „haldir”.

Haldejci su zapravo bili nastavljači drevnih učenja, pa su ih zvali Čuvarima (tajni i znanja). Hebrejska reč „ir” (ili „ur”) znači „čuvar”. Tako je i mesto u Haldeji gde su se „čuvale” i prenosile sve ove veštine nazvano Ur.

Gudeja je tako zidao i putovao. Neki istraživači smatraju da u ono vreme nije bilo slova za G pa su se mnoga imena pisala prvim susednim slovima (a izgovarala slično). Ako se G njegovog imena zameni sa J dobije se reč Judeja ili Juda. Ovaj vladar nije nosio bradu i bio je ćelav tako da izgleda i kao indijski Buda.

Da li je moguće da je Gudeja, sveštenik i graditelj iz Haldeje, greškom ili namerno, u Bibliji zapisan kao Juda (na hebrejskom znači hvaljeni), sin Jakova? Da li je on i Buda?
Da li je možda baš Gudeja izgradio prvi „Solomonov hram”, za koji se inače kaže da je imao karakteristike feničanske arhitekture? (Biblija kaže da je majka Kralja Solomona bila iz Ur-a).

Da li je ovo čista slučajnost ili je u Starom zavetu nešto prećutano, a nešto pomešano?
Imena vladara pre Gudeje takođe su zanimljiva. Tu je bio kralj Irarum. On je imao sina Dar-a koji je imao kraljevsku titulu (Ašak, što znači sin Boga). Njegov sin je bio Kab (Kabulum), a njegov Akab. On je bio otac Gudeje. Koliko su ova sva imena kada se izgovore slična imenima koja su zapisna u Starom zavetu?

Irarum = Abram (Avram)
Ašak= Išak
Akab =Jakob (Jakov)
Gudea = Judea

U Bibliji stoji da i je patrijarh Avram bio Haldejac iz Ur-a. On je dostigao velika saznanja o astrologiji i u „haldejskim veštinama”. Iako se za Avrama nigde ne kaže da je bio čarobnjak, kaže se da je „sve nadmašivao u otmenosti i mudrosti”. Njegova „otmenost” u to vreme mogla je značiti samo da je bio plemenitog roda. Njegovo poreklo se tako može povezati (iz citata Eusebijusa) kako doseže do drevnih golijata, odnosno prvih gospodara sumerske civilizacije (onih koji su pali sa neba - annunaki), što znači i do Nimroda.
Avram je došao u Egipat i tu podučavao egipatskog faraona astronomiji. Ista saznanja preneo je i u Grčku. Dakle, putovao je i prenosio učenje o postojanju „jednog boga”.
(Neki istoričari veruju da je i Isus Hrist kao sin Gospoda(ra) bio zapravo arhitekta i sveštenik, a ne drvodelja i sveštenik. Nesporno je da je Isus iz Nazareta bio veoma učen, a najvažnija škola za vladarske sinove je bila arhitektura. Njegova namera je bila da gradi crkvu u Petri. Da li je možda u prevodu Biblije došlo do greške ili je i ovo prećutano?)
O vladavini Gudeje ostalo je ipak dosta materijalnih dokaza. Za razliku od njega, iza kralja Solomona kao i njegovog oca kralja Davida nema nikakvih materijalnih dokaza da su zaista postojali. Nijedan arheološki ostatak koji bi to potvrdio ili opovrgao. Istraživanja i danas traju.

Solomonov Grad, za koji se u Bibliji tvrdi da je postojao u Jerusalimu, veruje se da je bio okrenut prema današnjoj džamiji Al Aksa. Izraelski arheolozi su očajnicki kopali pokušavajući da nađu ostatke, ali nema nikakvih opipljivih dokaza. Ime kralja Solomona nije uklesano ni na jednoj tabli, prepisu ili ukrasu. Nijedan vazal koji mu je plaćao taksu nije ostavio o tome nikakav zapis. Nijedan vojnik od njegove ogromne osvajačke vojske nije ostavio nijedan šlem, sablju ili štit sa oznakama njegove armije. O drevnom Kanaanu i drevnoj Filistini ima arheoloških tragova, ali o Solomonovom gradu nema.

Da li je Solomon izmišljen lik kao i njegov otac David? A Avram? Ako jesu, kome je trebala da priča o moćnoj Solomonovoj kraljevini, njegovom zlatu, njegovim brojnim potomcima i „izabranom izraelskom narodu”? Ko je i zašto sve te lepe priče zapisao u Starom zavetu?

Solomon je navodno vladao od 1000. do 929. godine p.n.e. a doživeo je skoro 100 godina. Imao je ogromno kraljevstvo i moćnu vojsku, bio oženjen faraonovom kćerkom, a imao je i 700 drugih žena i nekoliko stotina konkubina. Njegovi potomci su danas Jevreji širom sveta.
 
KO SU KREATORI SVETSKE ZAVERE?

Zavera sa ciljem da se porobe svi ostali narodi na svetu uglavnom se pripisuje Jevrejima. Ogroman broj tekstova na Internetu, kao i knjiga sa „dokazima” o „jevrejskoj zaveri” publikovan je poslednjih godina širom sveta. Veliki broj Jevreja čak i veruje u to.
Ali, može li jedan narod uopšte da smišlja nešto i da o bilo čemu odlučuje? Ako bi narod bio u stanju da misli i da sobom vlada, a posebno da kuje zavere, gospodari (gospodi i bogovi) nikada ne bi ni postojali, zar ne? Ako su pak zaveru smislili jevrejski vlastelini, znači da su to potomci kralja Davida. To je loza kojoj je pripadao, misli se, i Isus iz Nazareta koji je postao Hristos.

Hristos potiče od grčke reči „kristos” i znači pomazan mirom. Mazanje mirom upražnjavano je prilikom krunisanja za kralja. Ako je Isus iz Nazareta bio miropomazan, znači da je imao oca (jer se tada samo po ocu nasleđivao tron) i drugačije ne bi mogao da bude izložen ovom ritualu. Ako nije imao oca nije mogao biti Gospodov sin. Ali šta ako su David i Solomon izmišljeni likovi? Neverovatna zavrzlama oko koje je pravu prašinu podigao nedavno i visokotiražni pisac Dan Brown rušeći mit o Isusu Hristu kao „božjem sinu”. Ali, ko je onda napisao izuzetno umnu hrišćansku filozofoju iz Novog zaveta? I najzad, kome je smetalo kasnije širenje baš tog učenja po Evropi?

Istina je izgleda mnogo neprijatnija za one Jevreje koji veruju u jevrejsku zaveru (i njihovu supremaciju), jer ćete videti da su baš oni, u nekoliko istorijskih perioda, ne samo bili lakoverne žrtve „zaverenika”, već će to biti ponovo. U Bibliji je to i zapisano u Starom zavetu, gde prorok Zaharije (12:7-10; 13:8, 9) predviđa napad na Jerusalim čije spasavanje i obnova će uslediti od ruke samog Gospoda (Mesije): „...dva dela će tada biti odsečena i umreće, ali treći deo će opstati”.

KO SU JEVREJI?

Reč „JEVREJ” je srpska transkripcija engleske reči JEW, a što je skraćenica od JUDE. Judeja je naziv samo jedne oblasti u drevnom Izraelu, koja je dobila naziv po plemenu JUDEJA. Svi stanovnici ove oblasti mogu se tako nazvati Judejcima, iako nisu svi Judejci bili iz plemena Judeja (bilo je tu i Levita i pripadnika drugih plemena). Pored ovog plemena u drevnom Izraelu je živelo još dvaneast plemena. Nakon smrti legendarnog Kralja Solomona, Izrael se podelio na Severno kraljevstvo Izraela u kome su bila plemena (Ruben, Simeon, Dan, Naftali, Gad, Ašer, Išahar, Zebulun, Efraim i Manaši). U Južnom delu su bila plemena Benjamina i Judeja, kao i delovi Levita, koji su bili raštrkani svuda. Ovaj južni deo je nazivan Judejskom kraljevinom. Šizma između Severnog i Južnog kraljevstva trajala je decenijama, pa su se razvili toliko neprijateljski odnosi da su čak i ratovali među sobom. Zbog podela je nastalo i trinaesto pleme.
Biblija kaže da je narod čitavog Izraela, očajan ovim bespoštednim ratovima i borbom za prevlašću plemenskih vođa, željno iščekivao jednog moćnog gospodara (mesiju) koji bi ih spasao i ponovo ih sve ujedinio, stvorio mir i obnovio staru kraljevinu Kanaan.
Dakle, Judeji (Židi) su bili samo jedno pleme Izraela, i pripadnici drugih plemena se nisu mogli nazivati Judejima (u transkripciji Jevrejima), ali su svi Judeji bili Izraelci.
U Novom zavetu, u svojoj poruci crkvi u Smirni, Isus Hrist pominje „Sinagogu Satane” i obraća se „onima koji kažu da su Judejci, a nisu”. Drugim rečima, postojala je novostvorena sinagoga Izraela (sa učenjem donetim iz Vavilona) koja nije bila judejska. „Znam tvoja dela i nevolju i siromaštvo (ali si bogat) i huljenje onih koji govore da su Judeji, a nisu, nego skupina Satanina.” (Otkrivenje 2:9).

Zato ću dalje izostaviti pojam „Jevrej”, jer se on, kako tvrdi Bendžamin Fridman, uvodi tek negde u 16. veku.

Razjedinjena i posvađana izraelska plemena postala su 721. godine p.n.e. lak plen za moćnu asirsku vojsku koja je okupirala Severni Izrael i ogroman broj Izrailja odvela u ropstvo. Većina se nikada više nije vratila u Izrael i za njih se kaže da su to deset izgubljenih plemena Izraela.

Kada su vavilonski vojnici 586 godine p.n.e. okupirali Palestinu, razorili su Solomonov hram u Jerusalimu i odveli u ropstvo Judejce. Neki pripadnici judejskih plemena su se ipak vratili u Judeju i kasnije sazidali novi hram, takozvani Drugi hram (koji je kasnije razorio Titus). Ali, njihov povratak u Judeju je, možda, baš početak jedne neverovatne priče iz koje će kasnije nastati ono što danas nazivamo - „svetskom zaverom”. Tako bar otkrivaju istraživanja o istoriji Izraela nekih najuglednijih izraelskih istoričara (Helene Blavatski, Sesil Rota i drugih koje je obradila Barbara Ejho, na čiji ću se rad („MYSTERY, BABYLON THE GREAT - CATHOLIC OR JEWISH?”) najviše pozvati u ovom tekstu.

KOME JE BIO POTREBAN STARI ZAVET?

Odlazak Izraelaca u Veliki Vavilon bio je isto kao kada bi danas neki Srbin iz teške zabiti u Srbiji, iz sela gde nema ni struje ni vodovoda, otišao u Njujork. Vavilon je tada bio centar raskalašnog života, bogatstva, sa ogromnim brojem astronomskih opservatorija, školama arhitekture, astrologije i alhemije, pravo stecište gnostika. Tu su Izraelci upoznali razne doktrine istočnjačkog misticizma, tajnu brojeva, slova, osnove astronomije i astrologije, veštinu gledanja u zvezde i proricanje sudbine, crnu magiju, kao i veštinu trgovine i baratanja novcem. Naučili su i da pišu svete knjige posebnim alegorijskim jezikom i tako su savladali veštinu drevnih vavilonskih Pisara. Hebrejsko pismo i magična snaga slova (svako slovo je i značenje, a ne samo znak), takođe potiče iz Vavilona (Helena Blavatski). Sva ova znanja oni su kasnije, kada su se vratili u Izrael, usmeno prenosili kao učenje „o skrivenoj mudrosti” koje se i danas naziva „kabala” („qabb lâ” znači „primljena doktrina”, a „hokmah nistarah” znači „skrivena mudrost”).
U Haldeji, gnostičkom centru vavilonske imperije, Izraelci su se mogli diviti arhitekturi, slikama i skulpturama lavova i ptica napravljenih kako u kamenu tako i od čistog zlata koji su bili simbol moći vavilonskih vladara.

Tu su bili fascinirani ne samo bogatstvom i raskoši, već i opštim razvratnim životom, ali i brojnim paganskim običajima koji su uključivali i prinošenje ljudskih žrtava.

U knjizi „Okultna teokratija” (Occult Theocrasy ) Edit Star Miler kaže da reč „tanaim” na hebrejskom znači „učitelj zakona”, a rabini (učitelji) koji su prenosili ova vavilonska učenja su postali prvi kabalisti.

To su bili prvi hebrejski Pisari koji će kasnije napisati Stari zavet. Jedna sekta ovih kabalista, koja je formirana još u Vavilonu, nazvana je farisejima. To se smatralo najvišim rangom među verskim učiteljima. Sekta je nakon povratka u Judeju počela kabalu da prenosi najpre usmeno, smatrajući to velikom tajnom. Nakon nekoliko stotina godina odlučili su da svoja učenja zapišu. Tako je nastao Talmud, Sepher ha Zohar. Miler piše da postoji judejski i vavilonski talmud. Vremenom je vavilonski prevagnuo i uglavnom se on učio u sinagogama.

Nejasno je zašto su se ovi Izraelci uopšte vratili u Palestinu, ako su već došli u poziciju da steknu sva ova znanja, a veruje se da su se mnogi, ne samo obogatili u Vavilonu, već su i zauzeli određene visoke društvene pozicije. Jevrejski istoričari smatraju da su oni želeli da predstavljaju novu aristokratiju među Judejcima, jer su postali učeni stvarima o kojima niko u Izraelu ništa nije znao. Njihov navodni cilj bio je da podriju dotadašnju aristokratiju u Judeji, koja je počivala na krvnom nasledstvu, i postave se kao vrhovno sveštenstvo koje bi dalo i svog čoveka za Mesiju.

Tako su još u Vavilonu formirali tajno bratstvo - „haburah”. Termin „Vavilonsko bratstvo” pominje i Dejvid Ajk u svojim knjigama.
 
Postoji i drugo verovanje jednog američkog istraživača, a to je da su u nameri da nateraju narod da se iz bogatog Vavilona posle 40 godina ropstva vrati na ispošćenu palestinsku zemlju, članovi Vavilonskog bratstva IZMISLILI priču o slavnoj istorijskoj prošlosti Izraela i to zapisali kao istoriju i proroštvo. Tako su neuk narod iz Judeje možda predstavili kao potomke nekada moćnog izraelskog kralja Solomona koji je za sobom ostavio ogromno zlato (sakriveno negde u Palestini) i moralnu obavezu svojim potomcima da mu čuvaju kraljevstvo, kome je već pretila opsnost da bude okupirano tuđim vojskama.

Kralj Solomon je tako opisivan kao moćni i mudri vladar oko čijeg trona su bili poređani lavovi i paunovi od čistog zlata (kao i Mojsijevo zlatno tele). Umni fariseji su tu videli odličnu priliku da postanu novi gospodari čitavog Izraela i lagodno žive prodajući narodu maglu u obliku lepih priča i verovatno kujući planove da im dovedu i proroka od krvi i mesa koji bi bio predstavljen kao krvni naslednik kralja Davida.

Nije li upravo čudna koincidencija da su pisari Starog zaveta tako zapisali kako je i patrijarh Avram išao iz Vavilona, odnosno iz Ura (u Haldeji ) prema drevnom Kanaanu baš putem kojim su Hebreji ubeđivani da krenu natrag u Palestinu?

ČUVARI, KABALISTI, ANĐEOLOZI, DEMONOLOZI, PROROCI, ZIDARI, VLADARI... BOGOVI!

Druga skupina Izrelaca (Judejaca) koja je povezana sa kabalom bili su Eseni, monaška zajednica koja je živela u pustinji Kumran, na obali Mrtvog mora, ranije nazivanog Gomora. „Jevrejska enciklopedija” njihove kabalističke principe opisuje kao „judaizovane elemente iz istočnjačke mistične tradicije”. Eseni su bili, po Flavijusu Jozefusu, „Čuvari tajnih zapisa kabale”. Sami su izučavali demonologiju i anđeologiju, što su takođe preuzeli iz Vavilona.

Eseni su tvrdili da su legitimni „sinovi Zadoka”, odnosno potomci sveštenstva iz Solomonovog hrama. Njima se pripisuje pisanje Skripti iz Mrtvog mora koji su otkriveni 1945. godine. Helena Blavatski ih opisuje kao paganske sveštenike pristalice grčke boginje Dijane iz Efesa, gde su „tanaimi” osnovali školu u kojoj je predavana haldejska mistična religija. Oni su preuzeli i učenja budista i verovali su u reinkarnaciju. (Da li i to ima veze sa Gudeom koji je ličio na Budu?)

Neki masonski pisci (Christopher Knight and Robert Lomas) u ovo društvo su svrstali Isusa Hrista i Jovana Krstitelja, što verovatno nije tačno, tvrdi Barbara Ejho. Ipak, ovi masonski pisci otkrili su, možda i nepažnjom, da će iz ovog društva biti uzdignut lažni prorok u vreme „Velike Tribulencije”, pre konačnog postavljanja novog sedišta crkve u Jerusalimu, na čijem čelu će biti „Pravi Mesija”.

U knjizi „Bela Boginja” Robert Grejvs povezuje Esene sa otpadnicima plemena DAN na čijem čelu je bio Samson iz Nazareta. Njihov Prorok je smatrao da DAN treba da ima vodeću mesijansku ulogu u Izraelu, nakon smrti Samsona. Ovo proroštvo je navodno zapisano u kosmičkom krugu Ouroboros (verovatno u sazvežđu Zmijonoše, koje je u moderoj astrologiji izbačeno kao trinaesti znak).

Ouroboros (žderač repa) je drevni znak zmije (serpenta) koji se pominje kao vrhovna sila u skoro svim religijama. U Rajskom vrtu, zmija je Zlo (Satan). Zmija je simbol cikličnog kretanja Univerzuma, odnosno njegovog osnovnog principa: kreacija nastaje iz destrukcije, život iz smrti, povezanost onog što je iznad sa onom što je ispod... Bioenergija u našem organizmu kreće se kao zmija, DNA lanac se uvija kao zmija.
Ouroboros se hrani sopstvenim repom i tako preživljava. To je točak vremena koji sam sebe troši, kao život u sagorevanju, da bi nakon punog kruga sve krenulo iz početka. To je alhemijski znak vremena 12 + 1.

Zmija je bila i sastavni deo znaka teozofa i gnostika drevne Haldeje. U raznim varijacijama amblem gnostika sa Zmijom nosi poruku: „Pedet Finis Aborigine”, što znači: „Traži kraj u početku”. Ovaj aksiom označava plan grupe drevnih haldejskih gnostika da se vrate u budućnost, tako što će ići kroz vreme unatrag, preko Rajskog vrta do Postanka. (Kakva koincidencija: Veliki majstor italijanske masonske lože Gustavo Rafi, u intervjuu datom podgoričkoj „Pobjedi”, krajem oktobra 2007. kaže da masone ne zanima vlast, već nešto sasvim drugo: „Svet je izgubio kompas... Istorijski gledano, tržište je vratilo sat vremena za 50 godina unazad i zato je neophodna nova renesansa modernog sveta koja će čoveka vratiti sopstvenim vrednostima. Ovo je suštinska vizija i cilj masonerije u savremenom svetu.”)

Serpent je kao simbol koji se stalno pojavljuje u drevnom Vavilonu, zatim Egiptu, pa u Grčkoj (Eskulap i Higija).

Zmija obmotava Zemlju, naša galaksija je u obliku Zmije. Centar Mlečnog puta je 26 stepeni i 54 minuta u sazvežđu Strelca. (Ili bi to to trebalo da bude sazvežđe Zmijonoše?) Ono se približava 27 stepenu i nulta minuta je u 2010 . godini. U godini 2012. centar će biti 27 stepeni i jedan minut.

To je početak NOVOG DOBA (27+1=10=1+0=1) - NEW AGE

Znak Suntelia Aion je sunce koje izlazi iz usta Ouroborosa, što će se dogoditi u vreme zimskog solsticija u decembru 2012. godine, a što je približno sa kalendarom drevnih Maja (28. 10. 2012). To je simboličan datum u kome dolazi do početka Velike promene, koja će eskalirati u „Vatrenom prstenu” (Quetzalcoatl).

Da li to u filozofskom smislu znači da bez postojanja Dobra ne bi bilo ni Zla, jer Zlo ne bi imalo čime da se hrani?

HRIST I ANTIHRIST

Postoji veliki broj dokaza da dinastija Merovinga potiče iz plemena DAN („Izgubljeno pleme Dan”), koje je i dalje u sukobu sa plemenom Judeja (iz koga je potekao Isus iz Nazareta, ali i Marija iz Magdale). Priča o Samsonu i njegovoj borbi sa lavom je alegorijsko proroštvo koje kaže da će pleme DAN (iz koga je Samson) pokušati da razori pleme Judeja i postavi Mesiju iz svog plemena koji će zavladati Izraelom.

Naime, snažni Samson se nakon borbe sa lavom okrenuo u stranu da još jednom osmotri mrtvog lava, kada je ugledao u lešini mnoštvo pčela na medu. I Samson je podigao ruke i probao med, a onda ga odneo majci i ocu i nahranio ih.

U tumačenju ovih alegorija (Da li vavilonskih pisara?) proizilazi da će iz lešine mrtvog lava (koji simboliše Judeju) pleme Dan (simbol pčela) proizvesti Zlatno Doba (koje simboliše med) koji će ih sve hraniti.

Dakle, ako je pleme Judeja dalo Hrista, pleme DAN će dati Antihrista. DAN će vladati severnim delovima kraljevstva sa planine Sion, (zove se i Planina Hermon). Ovu Kanaansku teritoriju DAN je izabrao jer se nalazi na lokaciji tačno 33 stepena geografske širine i dužine (po starom merenju kada je Pariz do 1884.bio nulti meridijan) i to je mesto gde su, po Bibliji, sišli sa neba nefilimi ili annunaki (anđeli koji su pali na Zemlju) i začeli sa zemaljskim kćerkama ljudski rod. Ime jednog od anđela je bilo Satan. Ovo objašnjava zversku prirodu Antihrista i njegove krvne loze.

Kakva koincidencija da se pisac knjige „Da Vinčijev kod” zove baš DAN (Brown)!
 
Ovi gnostici iz Haldeje navodno su verovali da su odeđeni da ispune jedno biblijsko proročanstvo po kome baš oni treba da pokore čitav Univerzum obmotavajući ga po principu Ouroborosa. U Bibliji je ovo zapisano u poglavlju 8. knjige Jezekilja kome je Bog dao vizije o mestu gde se nalazio hram judejskih mudraca koji su tu, uz odobrenje kralja Solomona, izvodili rituale u čast boginje Dijane.

Odluka da se pokori čitav Univerzum doneta je navodno još 929. godine p.n.e. a po zamisli samog kralja Solomona i njegovih učenih mudraca sa Siona, utvrdio je profesor Sergej Nilus kada je prvi predstavio javnosti famozne „Protokole Sionskih mudraca”.
Ali da li je to onaj kralj Solomon o kome nema nikakvih dokaza da je uopšte postojao? Da li je profesor Nilus ipak doveden u zabludu? Ili je NEKO mnogo kasnije došao na ideju da sve ovo vešto iskoristi i zaista krene u pokoravanje (i pljačku) sveta?
Latinska reč „vatican” izvedena je iz dve reči: vatis = prorok i can = zmija. Vatikan - grad i bazilika Svetog Petra u Rimu, sagrađeni su na starom paganskom mestu nazvanom Vaticanus Mons ili Vaticanus Collis, što znači „brdo proroštva” ili „zmija proroštva”. Novčići kovani u Vatikanu često su nosili oznaku CITTA DEL VATICANO što znači Grad Proroštva. („The Wine of Babylon”).

„Kata” je na grčkom predlog koji označava kretanje ka nekom cilju. „Holos” znači ceo. Kata + holos = katholikos, što znači težnja ka sveobuhvatnom. Princip koji simboliše ouroboros (uroborus) je upravo taj, a to je, pokazalo se, i vekovna doktrina Rimokatoličke crkve. Zločini koje je ova doktrina počinila u svetu u ime borbe protiv jeresi, poznati su.

Krilata zmija (serpent, aždaja, zmaj) nalazi se na starom papskom grbu u vatikanskom muzeju, kao i na podu Vatikana.

Kako je ovaj simbol vavilonskih alhemičara i pagana stigao u sedište hrišćanske crkve u Rimu, postao deo njene doktrine i našao se, ne samo na podu, već i na grbu i papskoj kruni? Mnogo vekova kasnije on će se naći i na grbovima najmoćnijih srpskih vladarskih dinastija - Brankovića, Jugovića, Crnojevića. I Obrenovići su imali na grbu uroborusa.
Sve je više sumnji poslednjih godina izneto o tome da li je rimkatolička crkva uopšte hrišćanska. Za mnoge istoričare i istraživače brutalni i genocidni zločini koje je crkva činila u raznim istorijkim epohama, odraz su uprvo satanističke doktrine u borbi protiv „jeresi”, a koju je ova crkva sprovodila u ime „hrišćanske vere”. Znamo iz istorije da su „jeretici” bili baš oni koji su bili tvrđi u svojim hrišćanskim uverenjima. Pljačka i sticanje ogromnog bogatstva putem krstaških ratova takođe nemaju veze sa hrišćanstvom.

Zanimljiva je i knjiga izdata 1962. pod naslovom „Zavera protiv crkve” („The plot against Church”), koju je napisala grupa sveštenika rimokatoličke crkve i potpisala se kao Maurice Pinay. U knjizi se navodi kako je ova Crkva razradila brojne doktrine za pokoravanje naroda i država, a najmoćnije su bile - komunizam, fašizam i nacizam. Ustaški pokret u Hrvatskoj takođe je delo istih ideologa.

Da li je rimokatolička crkva od početka bila formirana kao zaverenički projekat vavilonskih kabalista i alhemičara ili su se oni u ovu instituciju infiltrirali vremenom i preoblikovali je preuzevši kontrolu nad njom? To je upravo tema istraživanja koje je sprovela Barbara Ejho u svom radu „MYSTERY, BABYLON THE GREAT - CATHOLIC OR JEWISH?”

ALEKSANDRIJSKI GNOSTICI, ANĐELI I ISCELITELJI

Pre nego što dođemo do formiranja rimokatoličke crkve, vratimo se još malo judejskim gnosticima i kabalistima, koji su se kao „Vavilonsko bratstvo” našli u Filistini kako bi preuzeli funkciju nove judejske aristokratije i postavili svog čoveka kao Mesiju, odnosno vladara na prostoru starog Kanaana (Izraela i Judeje).

Grupa ovih gnostika boravila je i u Aleksandriji u Egiptu. Aleksandrija je u to vreme bila stecište gnostika svih istočnjačkih škola i tu se obavljala razmena učenja gnostika iz Grčke i Judeje. U slučaju pada Jerusalima, Aleksandrija bi bila centar kabalističkih učitelja u kome bi oni nastavili rad.

Tako su se vremenom judejska kabala i grčka neoplatonska filozofija sintetizovale. Stvoren je nov kabalizam u obliku hrišćanske (učene) terminologije.

U osnovi ovog novog gnosticizma je mešavina učenja koje uključuje i istočnjački misticizam sa svojom poznatom školom koja uči da se nakon smrti duša oslobađa iz tela i odlazi u nebo kako bi se ujedinila sa bogom. I mnogi bogovi iz Vavilona i Egipta dobili su nova imena, pa su postali grčki bogovi. Tako su antičku Grčku, kako nas laike i danas uče, stvorili bogovi sa Olimpa, baš kao što su Rim stvorili Romul i Rem koje je dojila vučica. Naravno, pravo je svakoga da u ovo veruje, ali i da mu ponešto nije realno.
Po „Jevrejskoj Enciklopediji” gnosticizam je „...bio jevrejski mnogo pre nego što je postao hrišćanski”. ( Ovde se koristi termin jevrejski, iako se ova reč pojavila mnogo vekova kasnije. Ja ću se za sada radije držati termina „Vavilonsko bratstvo”, videćete kasnije zašto.)

Tajna doktrina aleksandrijskih gnostika je tako postala hristijanizovana verzija onoga što je bilo sastavni deo vavilonske kabale. Tako je gnostičko jevanđelje bazirano na kabalističkom poimanju oslobađanja duha od materijalnog sveta uz pomoć anđela.

Savremenik Isusa Hrista bio je i Filo Judeus (30 p.n.e. do 45 n.e.). Ovom helenizovanom Judejcu iz Aleksandrije pripisuje se alegorizacija i misticizam u pisanju Starog zaveta. „Filo je bio tada Pisar bez premca u ezoterijskom znanju”, tvrdi Helena Blavatski, izuzetan autoritet u proučavanju teozofije. Filo je bio i član elitnog aleksandrijskog teozofskog društva nazvanog „Terapeuti”, koji su se nazivali i „Ezoterijski krug prosvećenih ljudi” (Illuminati) ili „Mudraci”.

Oni su bili iscelitelji fizičkih i mentalnih bolesti i učenici ezoterijske škole. Neki sledbenici hrišćanstva takođe su pripadali ovom društvu „Terapeuta”.

I „Terapeuti” i „Eseni” upražnjavali su celibat, sledeći gnostičko uverenje da je materijalni svet stvorio zli anđeo Demijurg (Satan), te umnožavanje ljudi znači širenje satanske populacije.

Nakon Filove smrti uzdiglo se u Aleksandriji društvo „Ormus”, poznato i kao „Mudraci svetla”. Ime su dobili po „misterioznoj” materiji „orme”. I danas neki istraživači nagađaju šta je to tačno, a koja je sastavni deo vode, ali i Sunca, i sadrži neke metale među kojima i zlato, platinu, iridijum... Ova materija je, navodno, povezivala duhovni i materijalni svet. Ormus se nosio kao beli prah, koji je nazivan belo zlato (monoatomsko). Bila je to vrsta soli iz koje je poticala mudrost (Filozofski kamen), ali je korišćen i kao hrana i lek. Nosio se na glavi, u kapama. To je verovatno so koju pominje Isus Hrist svojim apostolima učeći ih da su oni Svetlost sveta i So na zemlji. Društvo „Ormus” imalo je kao svoj znak crveni krst. (Krst je preuzet od egipatskog simbola života - ank-a). Mešavina magije, alhemije i fantastike koja je prisutna i u Novom zavetu svakako je delo Pisara iz ove škole.
 
JUDAIZERI I KRIPTO-JEVREJI

Dva veka kasnije Filov sistem alegorijske interpretacije Biblije učili su Klement i Origen u svojoj katehetičkoj školi u Aleksandriji gde su sintetisali neoplatonizam sa hrišćanskim učenjem kako bi proizveli hrišćansku verziju gnosticizma. Ovi pogrešnim imenom nazvani „Crkveni očevi” bili su asketi. Kasnije su formirali monaška društva koja su vremenom prerasla u duhovnu aristokratiju koja je bila iznad običnih građana. Dakle, duhovnici posebnih moralnih karakteristika, posebno učeni, koji su zbog toga tražili i dobili najviši društveni status u Judeji. Poznati su kao judaizeri. Veruje se, mada ne postoje pisani izvori, da su oni uveli i pojam Goja, što se odnosilo na sve one pojedince i narode koji ne pripadaju veri koju je propovedalo vavilonsko kabalističko bratstvo, kroz svoje škole i svoja učenja. Tako su samo njihovi sledbenici jedini imali pravo na Spasenje.

Ako se ovde primeni pojam Jevrejin (kako se prevodi i iz Talmuda), i koji danas obuhvata i Judejce i Izrailje i Hazare i svakog ko primi „judejsku veru” (jer i tako se postaje Jevrejin), znači da su oni praktično svi već judaizovani, odnosno preko „judejske vere” prevedeni u isti narod. Jedan narod, jedna nacija, jedna vera. Isti princip koji ima i islam. Hrišćani su, međutim, i nacionalno i etnički podeljeni. Ali šta je prava judejska vera - učenje Hristovo, Mojsijevo (Tora) ili vavilonski Talmud?

Ipak, ova novokomponovana duhovna elita prilično je iritirala Judejce.

Konstantna borba za vlast plemenskih starešina i njihovo nastojanje da baš iz njihovog plemena potiče Mesija (Spasitelj) učinilo je da narod počne da gubi nadu da će Spasioca ikada dočekati. Kada je rimski imperator Titus razorio Drugi (Solomonov) hram (oko 70. n.e.), staro judejsko sveštenstvo, nasleđeno po krvi (sadukejci - potomci Zadoka), prilično je izgubilo svoj uticaj. To je bila prilika da fariseji ojačaju svoj uticaj i maksimalno razviju „alhemijske” doktrine (verske običaje) prekopirane iz Vavilona i Aleksandrije, i da preuzmu potpunu duhovnu upravu nad neukim i lakovernim narodom.

Ovo falš sveštenstvo judaizera prihvatiće kasnije hrišćansko učenje, ali tako da je delovalo kao „peta kolona” među Hristovim sledbenicima.

Deo Judejaca iz Vavilonskog bratstva u Egiptu preobratilo se u začetnike hrišćanstva, i postali su kripto-talmudisti. Za Grke je to ipak bila samo jedna nova vrsta „judaizma”.

JUDAIZERI OSVAJAJU RIM

Jevrejska komuna u Rimu je najstarije mesto naseljavanja Jevreja u Evropu. Za razliku od brutalnog odnosa prema Jevrejima u Filistini (misli se na sva plemena koja su od 300. godine p.n.e. živela na prostoru bivšeg Kanaana), odnos Rimljana prema jevrejskim robovima u Rimu je bio mnogo bolji.

Ovi dobri odnosi posledica su savezništva i prijateljstva Makabejaca sa Rimljanima. Tako su neki od Jevreja, koji su pripadali bogatijim društvenim slojevima i zahvaljujući Makabejcima, došli do veoma visokih državnih pozicija u Rimu, pa su držali i sopstvene robove.

Pominje se naročito naklonost Julija Cezara prema Jevrejima. Kasnije im je naklonjen bio i Augustus („Jewish Virtual Library”).

U vreme ranog hrišćanstva jevrejska zajednica u Rimu imala je 40 000 članova.
Nihov broj u Rimu je bio sve veći nakon masovnih deportacija posle razaranja Jerusalima 70. godine n.e. i odvođenja Jevreja (iz svih plemena) kao robova širom Rimske imperije.
Najveća koncentracija Jevreja bila je na mestu današnjeg Vatikana.

Sama jevrejska zajednica u Rimu od početka je bila u konstantnom sukobu hrišćana i judaizera. Kako bi iznutra razorili hrišćansku zajednicu judaizeri su se čak lažno preobraćali u hrišćanstvo, kako bi i tu unutar hrišćanskih kongregacija delovali kao „peta kolona”.

Apostol Pavle se još u Filistini hrabro suprostavljao ovim lažnim hrišćanima, pa su ga oni često proganjali, tako da je morao da pobegne od njih iz Jerusalima.

Zanimljivo je da je on i pre nego što je morao da napusti Jerusalim prorokovao da će hrišćanske crkve i u Rimu biti infiltrirane jereticima, među kojima će biti najviše judaizera. Posebno je ukazivao na ove jeretike u Korintu i Galateji upućujući im poslanicu: „... I za lažnu braću koja dođoše i privukoše se krišom da uhode slobodu našu koju imamo sa Isusom Hristom, da nas porobe. Kojima se ni sahat ne podasmo u pokornost da istina jevanđelja ostane među nama” (Galatima 2:4, 5).

Pavle je verovatno anticipirao da se judejska jeres, koja se prvo pojavila u Korintu i Galatiji, može kasnije razviti i u drugim crkvama, posebno u Rimu koji je bio centrar tadašnje najveće vojne i političke moći.

Iz Pavlove poslanice Rimljanima (16:5-15) vidi se da je hrišćanska zajednica u Rimu tada bila podeljena na više crkava, kao i da su već postojale trzavice između hrišćana Jevreja i nejevreja.

„Iz ovog razloga doktrinarna pozicija jevrejske hrišćanske zajednice u Rimu, sa snagom i uticajem koji je bio predodređen da raste, nosila je veliki teret u sukobljenosti sa judaizerskom doktrinom koju su nametali sledbenici vavilonskog učenja”, veruje Barbara Ejho. Zato u svojoj poslanici Rimljanima apostol Pavle im nalaže da imaju „revnost za boga, ali ne po razumu i zakonu, već po osećaju pravednosti...” „...Jer je Hristos svršetak zakona. Koji god veruje, opravdan je”.

Ovome je suprotan bio koncept vere judaizera koji su nametali veru po napisanim pravilima odnosno po zakonu.

Najuticajniji među judaizerima bio je Valentinus, čija je gnostička škola opstala 600 godina, sve do danas. On je Judejac rođen u Egiptu 100. godine n.e.
Valentinus je prvi tvrdio da ima vizije uskrsnulog Hrista, nakon čega je otpočela njegova karijera kao učitelja u Aleksandriji.

Valentinus se 136. godine n.e. premestio u Rim gde je osnovao drugu školu gnosticizma i povukao sa sobom veliki broj sledbenika iz Sirije i Egipta. U Rimu se predstavljao kao Hrišćanin. Tu je osnivao i vodio najrazornije tajne sekte za hrišćane. („The Plot Against the Church”, pp. 262-8).

Zbog stalnih nemira, od Rima do Egipta, koje je jevrejska zajednica podeljena na hrišćane (Jevreje i nejevreje) i talmudiste, činila, Klaudijus koji je vladao od 41. do 54. godine n.e. izdao je edikt kojom je svim Jevrejima zabranio da se „sakupljaju u skladu sa tradicijama i načinom njihovog života”. Naložio je i proterivanje Jevreja iz Rima gde su bili najviše koncentrisani.

Tada je hrišćanska zajednica u Rimu, koju su sačinjavali nejevreji, istinski počela da se razvija. Ali to je trajalo sve dok Klaudijus nije umro, nakon čega se judaizeri ponovo vraćaju u Rim i zauzimaju pozicije u hrišćanskoj zajednici nejevreja.

Paljenje Rima, koje je istorija pripisala Neronu, najverovatnije je delo „jevrejskih fanatika” koji su za to optužili hrišćane tako što su ih cinkarili rimskim iperatorima, baš kao što su Judejci optuživali Pavla vladarima Tesalonikija; kao što su cinkarili Isusa Hrista kod Pontija Pilata, imputirajući mu da se proglašava za kralja Judeje i time nipodaštava rimskog Cezara.

Da li je „alhemijska” doktrina sa podmetanjem i lažnim optuživanjem bila začetak globalne političke doktrine „Divide ut regnes” i „Divide et impera”, koju će kasnije vekovima upražnjavati Vatikan šireći svoj politiički uticaj i moć u svetu, propovedajući upravo „mir među ljudima”?

Da li je ovo začetak doktrine u strategiji prikrivenog ratovanja cionista, gde će Mosad to uzeti i kao svoj moto („kee betachbulot ta'ase lecha milchama”), a što je danas poznato po „false flag” terorističkim operacijama širom sveta?
 
NULLA DISCORDIA MAIOR QUAM QUAE A RELIGIONE FIT - NEMA VEĆE NESLOGE OD ONE KOJA NASTAJE ZBOG RELIGIJE

Šema preuzimanja vlasti u Rimu otkrivena je kada su dva preobraćena Židova postala rimokatolički sveštenici. („La Civita Cattolica”).

Mnogo godina pre pada Rimske imperije, čuvena braća Leman, koji su se preobratili iz judaizma u katoličanstvo i postali sveštenici rimokatoličke crkve, u jednom svom radu napisali su:

„O, Izrailji Rima, mi razumemo držanje naših ljudi. Ako ste prihvatili pravo posedovanja u koje se zaklinjete, kladimo se da će za 30 do 50 godina Rim biti u vašim rukama.” (ff. „Rome et les juives” - „Rome and the Jews”).

„I ”proročanstvo„ se obistinilo. Grad Rim je brzo pao u ambis, i bio je ekonomski i materijalno potčinjen Jevrejima, kao i svi drugi glavni gradovi velikih evropskih nacija” („La Civita Cattolica”).

Nakon 363. godine n.e. oživljavaju „jevrejske studije” u Rimu i mnogi školovani učitelji kabale doprinose razvoju jevrejske tradicije kod rimskih Jevreja, uvodeću u verske običaje liturgijske tečajeve (koji će se kasnije proširiti po celom Rimu).

Da li su upravo ti „liturgijski tečajevi” našli put ka rimokatoličkoj crkvi? Malo po malo oni su se utkali u ono što će kasnije postati rimokatolička misa?

„Katolička enciklopedija” upravo tako i definiše katoličku liturgiju, kao prenesenu iz Mojsijevih zakona, koja „korespondira sa zvaničnom službom u Hramu Starog Zakona”.

ŠTA JE SVE PREUZETO IZ SINAGOGE?

Sveštenstvo (posrednik između čoveka i boga)

Papa = jevrejski visoki sveštenik

Skup kardinala (70) = 70 Mojsijevih mudraca

Ispovedanje greha = traženje oprosta

Dnevna Misa žrtvovanja = dnevno plajnje ponuda

Oltar za žrtvovanje

Oltarske posude zlatne i srebrne = nalik na drevne posude u kojima se čuvao ormus?

Sveštenička odora

Kardinalska kapa

Darovanje

Crkveni hramovi

Liturgija

Obavezna nedeljna služba = jevrejski sabath

Duhovni praznici

Skapular (natplećnik)

Vaferi i pričest

Paljenje sveća

Sveta vodica

Krštenje = Bar Mitzvah

Nema spasenja izvan Crkve = Goje moraju biti preobraćeni u judaizam da bi mogli biti spaseni.

Što znači da je katolička misa hristijanizovana verzija služenja u sinagogama „koju su vodili” učeni mudraci.

Tako, za mnoge preobraćenike u katolicizam (Jevreje) to u stvari nije značilo menjanje vere i preobraćanje, već nastavak judaizma.

(U originalnoj verziji Biblije, kako je kasnije otkrio Martin Luter, nigde se nije pominjala crkva kao institucija, posebno mesto za molitve i postojanje posrednika - sveštenika). Sve ovo bilo je napisano u latinskoj vulgata Bibliji.

Dakle, ako su judaizeri imali glavnu ulogu u formiranju i osnivanju Rimokatoličke crkve, da li je moguće da je ovaj projekat zapravo bio mudra kreacija Vavilonskog bratstva kako bi kroz instituciju za Goje iznutra podrili hrišćanstvo, te da ova institucija 17 vekova funkcioniše kao prikriveno oružje satanista? Ili je, možda, i sama podela vernika na dve žestoko sukobljene religije, kojoj će se kasnije priključiti i islam, na principu zavadi pa vladaj, smišljeni projekat, kojim će se vremenom izvršiti pokoravanja i kontrole čitavog sveta.

U tom smislu uloga Isusa Hrista, „božjeg sina”, ostaje nejasna. Za koga je radio?

Najzad, da li je Vavilonsko bratstvo na bilo koji način zaista i bilo sukobljeno sa rimskim okupatorima, ili je u potpunosti sarađivalo sa njima?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top