Mitovit

Znam, jeste jadno, ali nisu preuzeli samo od Grka nego i od drugih naroda (Etruraca idr.) ali da to nisu uradili jako bi se malo znalo o tim mitovima, jer su bili jedan od retkih naroda koji su čuvali svoju tradiciju sve vreme svog postojanja...
 
Nisam proucavala, ali sam procitala nekoliko knjiga. Evo ove mi se svidjaju:
Veselin Cajkanovic- Mit i religija u Srba
Spasoje Vasiljev- Slovenska mitologija
Sreten Petrovic- Srpska Mitologija

Ko je po vasem misljenju vrhovni srpski bog?
 
Koliko se ja secam, Dazbog je vise vezan za bugarsku a ne za srpsku mitologiju. Meni se najvise svidja ona teorija po kojoj je Trajan vrhovni Bog, jer predstavlja sintezu tri najjaca boga.
Najomiljeniji su mi inace Dazbog i Svetovid ;)
 
Ako se dobro secam onoga shto sam prochitao, pretpostavlja se da je vrhovni bog Svarog. I josh se kaze da su glavni hrishcanski praznici(Bozic i Uskrs) u stvari plagijat stare paganske vere.
 
Ima nekoliko pretpostavki o tome ko je bio vrhovni bog starih Srba, ali ne postoje cvrsti pisani dokazi u korist i jedne od njih. Bozic i Uskrs nisu plagijat, naravno, imaju oni svoje hriscansko znacenje, ali, koliko se ja secam, postojao je kod starih Srba praznik upravo u vreme Bozica koji je obelezavao odlazak starog i rodjenja novog Sunca, i bio je vezan za kult predaka, sa svim obicajima koji su se zadrzali i do danas, a postojala su i bozanstva Bozic i Badnjak. Interesantno je da se danas u Bugarskoj Bozic zove Koleda, koji je isto tako bio neka vrsta starog slovenskog bozanstva. Za Uskrs nisam sigurna, nesto se ne secam, ali znam da se u vreme Djurdjevdana slavio nekakav praznik, kada su se mesala jaja sa biljkama koje su predhodno skupljane, i time se hranile ovce kako bi bile zdrave i davale dosta mleka te godine.
Mozda gresim u vezi svega ovog, sve sam to jako davno citala, pa sam dosta toga zaboravila. Znam da su na Etnologiji i antropologiji, na Filozofskom Fak. u Bg imali poseban predmet Narodna religija Srba, pa ako ima ovde nekog ko to studira ili zna nesto vise o svemu ovome, neka se javi i 'prosvetli' nas :)
 
O ovim paralelama između hrišćanstva i prethrišćanske religije. Hrišćanstvo je, dok se širilo, a da bi se lakše primilo na nekoj teritoriji, vrlo često svoje običaje i svece na neki način prilagođavalo postojećim vjerovanjima. Tako su, kod Slovena, mnogi hrišćanski sveci preuzeli svojstva nekih paganskih božanstava. Praktično, hrišćanski sveci bivali su uključeni u paganski panteon, i obrnuto. Slično je i sa običajima, odnosno ritualima. Božić neobično korespondira sa raznim praznicima kojima se slavi svjetlost i dolazak nove godine. Dosta toga vidljivo je kroz božićne običaje. Neko gore reče da je čitao Sretena Petrovića, on je to sve objasnio. Ja sam nekad polagao ispit po njegovom udžbeniku.
I da, otkud ova tema na književnosti? Mnogo više veze ima sa religijom ili istorijom.
 
Jedan od paganskih bogova Slovena bio je i Perun, bog groma...

(Zanimljivo je delo R. Petrovića ,,Burleska gospodina Peruna, boga groma''... evo, povezujem temu sa književnošću)
 
Тренутно најбоље одрађена књига код нас која се бави старом религијом и обичајима је свакако ''Српска митологија'' Сретена Петровића. Доста се може сазнати и из радова Бојана Јовановића, етнопсихолога, са Бг филозофског.

Занимљиво је да се у словенској митологији јаваљају тријаде, сличне данашњим, хришћанским св. Тројицама. Такође треба напоменути да словенска митологија једним делом има инспирацију из старе индијске, ведске традиције и митологије. Тако имате Световида или код нас Вид(а), чије име се повезује са РгВедама, старим индијским списима. Реч ''вед'', ''вид'' значи знати, водити. Такође, словенско бођанство Огањ је панадан индском Агни. Има још паралела, све код Петровића.
 
Treća etapa razvoja narodne religije, nakon animističko - magijske i verovanja u demone, je problematična iz razloga što nema pisanih izvora o razvijanju panteona - sistema bogova sa izgradjenim kultom, funkcijama i odnosima poput onih medju ljudima. Postoje etnografski, folkloristički, likovni, lingvistički izvori iz srednjeg veka, ali o postojanju panteona kod starih Slovena nema dovoljno dokaza.
Poštovali su NEBO persinifikovano u liku boga Svaroga. On ima dva sina, Dajboga (Dažbog, Dadžbog) i on je bog Sunca, a etimološki, njegovo ime znači davalac bogatstva; i drugi sin, Svarožić, bog ognja i vatre.
Kult boga Peruna - bog groma i munje, oluje. Prinošene su mu žrtve, petlovi, a o većem prazniku volovi i jarci. Tragovi Perunova kulta sačuvani su u toponimima: selo Perun u Sloveniji, planina Perun u Bugarskoj, Perušac kod Bajine Baste. Interesantno je stanovište da je Peruna zamenio Sveti Ilija sa primanjem Hrišćanstva.
Stari Sloveni su poštovali i boga Volosa (Velesa) koji je bio bog rogate stoke.
Stribog je bog vetra. O njemu se vrlo malo zna, jedan ruski tekst tvrdi da su vetrovi njegovi unuci. Na primorju su poštovali boga Triglava, kojeg mnogi poistovećuju sa Svetovidom.
Mokoš - verovatno boginja plodnosti.
Dodol - bog kiše.
Vesna - boginja proleća
Žira - boginja zdravlja
Lada - ljubavi i lepote
Morana ili Ježibaba - boginja zime, smrti.

preporuka - D.Srejović "Leksikon religija i mitova drevne Evrope"
 
sjajna tema!
ja malo znam o Vatri u običajima i životu Srba..ali drugi put. Vaše su mi priče, sada, zanimljivije, iskreno i sramota, jako malo znam o našoj mitologiji
 
Kraj vatre noću, ne valja izgovarati imena opasnih, demonskih životinja i bića(vuka, zmije, đavola...), već valja reći "nespomenica"," skamenjak" "rogušan prokleti".... Ako neko, ipak iz neznanja,, npr.dete spomene vuka, valja odmah baciti žišku sa ognjišta i reći " Nek mu je žiška večera"!
Da se zna, za svaki slučaj.
 
Uz boga Peruna, najznačajniji predstavnik KRNJEG slovenskog panteona kod Srba, po Čajkanoviću, bio je Dabog, koga su u kasnijim verovanjima zamenili sveci kao što su: sveti Jovan, sveti Sava ili sveti Mrata. Trojan je hipostaza (poprimanje nekog svojstva, nekog apstraktnog pojma) Dažboga i zamišljan je ili kao troglavo htonsko božanstvo (hrišćanska legenda "Sv. Djordje ubija aždaju") ili kao vuk.
Tragovi Perunova kulta upućuju na sv. Iliju, koji je, očigledno, hrišćanska hipostaza boga Peruna, budući da je gromovnik i da mu se žrtvuje petao.
preporuka - Jovan Janićijević "U znaku Moloha"
 
Za izučavanje naše mitologije nezaobilazno delo je Stara Vjera Srba i Hrvata,a na temu mitologije generalno autoritet je Frejzer za delom Zlatna Grana.

Фрејзер је био салонски антрополог и његово дело се базира пре свега на читању и проучавању ранијих антрополшких радова. Оно што је значајно за антрополога је пре свега боравак и рад на терену, упознавање са домородачком културом. То Фрејзер није радио.
Препоручујем Малиновског.
 
Čitala sam Frejzerovu Zlatnu granu, i jako mi je bila naporna knjiga. Suvoparna je, kao da nema dušu, sve je nekako nabacano, uopšteno, nekad i suviše šturo, nekad preopširno. Nisam stručnjak kada je u pitanju ova oblast, ne znam puno toga, ali stekla sam utisak da je pre svega od hronološkog značaja. Knjiga je dušu dala za preskakanje stranica :) Malinovskog nisam čitala. Mene je u jednom periodu života jako interesovala slovenska mitologija, ali me je odbilo to što su sve knjige o njoj jako slične. To je u krajnjem slučaju i opravdano, jer za razliku od drugih mitologija, slovenska mitologija nije zaokružena, i svako teroretisanje o njoj se svodi na pretpostavke i nagađanja.

Trojan je vrhovni bog Srba!!! Ako nekog interesuje mogu da napišem nešto o njemu upravo sam našao neku literaturu o tome...
Napiši ako ti nije teško,mene baš interesuje.
 
Da, imam kod kuće Zlatnu granu, neku kraću verziju, ali je ne mogu cijelu sažvakati. Ipak, iako se radi o neknjiževnom djelu treba priznati da je u pitanju vrlo uticajna knjiga. Recimo, T. S. Eliotu je bila među najvažnijim inspiracijama za Pustu zemlju.
Kad je u pitanju srpska odnosno slovenska mitologija, činjenica je da je taj panteon ostao krnji. Isto tako je činjenica da ni jedan od južnoslovenskih naroda nema nacionalni ep. Srpski kosovski ciklus je nešto najbliže nacionalnom epu, ali ipak je u pitanju ciklus narodnih pjesama, a ne cjelovito djelo. Sve ovo neki povezuju sa tvrdnjom da slovenski kulturni krug nikad nije dostigao svoj vrhunac, a izgleda ni neće.
Mislim, svi mi volimo naše više nego tuđe, ali ovo su činjenice.
Bilo bi lijepo da ovu temu malo guramo u pravcu bližem književnosti nego antropološkim temama.
 
Trojan, mitski oblik kod Rusa i Južnih Slovena, jeste rimski car Trojan (98-117), osvajanjem Dakije (107.) pomerio je granice rimske imperije do Karpata i time doprineo da su ga Sloveni po tom zapamtili.Zbog uticaja hrišćanstva postoje neposredne veze između Trojana, drevnog božanstva i hrišćanskog svetog Đorđa, gde se čak Đurđevdan kao praznik posvećen ovom božanstvu, pripisuje Triglavu...
Trnutno sam zauzet spremanj4em ispita tako da ne mogu da detaljnije da pišem o ovom, ali i o drugim božanstvima, čim prođe ispitni rok stiže nastavak priče:roll:
 

Back
Top