Sam(i) za Bozic...

Insolitus

Aktivan član
Poruka
1.310
U vreme kad se sve vrti oko ljubavi, druženja, porodice i poklanjanja, nikako nije idealno biti sam. Kao da je postao imperativ dobro se zabavljati i imati partnera punog ljubavi i razumevanja u to vreme. Sve drugo deluje neprilagođeno i tužno. Nismo sigurni šta je teže, imati partnera koji vam ne priprema iznenađenje i ne kupi poklon, te morate svima objašnjavati kako i zašto niste dobili poklon, ili uopše ne imati partnera…
Nisam siguran šta je teže...
 
bozic1.jpg
 
To je verovatno samo tvoja (kao i moja fikcija) zato sto si sam i nemas nikog kraj sebe. Jos ako imas u mislima nekog koga volis a taj "neko" nije kraj tebe + prepustis se masti i razmisljas sta ta osoba radi, kako je i gde je. S kim provodi vreme i da li je u nekom drugom zagrljaju, u mnogome otezava situaciju.

Tako da, ja trenutno ne mogu protiv svojih misli. Izadju na kratko iz glave ali se vrate i pitam se: sta sada radi? razmislja li? smeje li se? place? seta li se kraj Ajfelovog tornja ili sta vec...?

Bolje da stanem...

Ide pesma...
Sve bih dao da si tu, bar da jedan TREN vecnost bude...
Sve bih dao da si tu
 
@Buntovnik : Slazem se potpuno...najgore mi je sto ona nije bila fikcija....cak vise se ni ne secam njenog lika..samo onoga sto je ostalo iza nje..ali opet...sve bih dao da je tu...makar i takva.....

@Angel ..... znam :)
 
Sad ću da tresnem staru, poznatu floskulu: biti sam ne znači i biti usamnjen.
Biti sam može da znači da ste dobrovoljno izabrali najbolje moguće društvo.
Sami sebe.
Eto, jedne vizure, pa virnite malo i iz tog ugla,bolje ćete se osećati
 
Da biti sam ne znaci biti i usamljen ali moram reci da je to vestina ako ne i umetnost biti sam i ne osecati se usamljeno pogotovo u vreme praznika, slavlja i veselja!

Postoji i ona druga strana, a to je kad nisi sam ali si vrlo usamljen...jedan od razloga, kao sto sam napisala u temi o prevari zbog koga se ljudi upustaju u avanture i prevare.

Ja sada zivim oko 3000 km od kuce u kojoj sam rodjenja, odrasla, skolovala se i zivela jedan niz godina. Ovde jos uvek ne zivim toliko dugo koliko sam zivela taamo gde mi je roditeljski dom ali ne znam da li je to i kriterijum uopste. I mogu vam reci da sam postala umetnik za prezivljavanje samoce. Bila ili ne bila sama sam poprilicno usamljena. I moram priznati da mi je ipak bio najtezi period onaj kada sam bila i sama ne samo usamljena.

E sad, moram vam obrazloziti i to da sam ja i kao osoba tako nekako specijalna i da se ponekad mogu osecati usamljeno i ako je oko mene milion ljudi i ludilo od zivota. U ovom belom svetu je bilo i takvih perioda izmedju svih ostalih varijanti.

Milsim da mi ni ceo zivot nece biti dovoljan da prevazidjem ovaj osecaj samoce u meni. Mozda, mozda jednom....ako mi Bog da...ako mi se zelja ispuni...Mislim i da ga j etesko prevazici jer koliko god da imam ovde ljudi oko sebe, moji namiliji, moji roditelji su propustili poslednjih koliko godina mog zivota i ja njihovog. Osim toga sam i jedinica pa mi tako i misli samoce o vremenu kada oni vise ne budu bili u ovoj projekciji zivota nagone suze na oci u trenutku. Mislim da bi mozda bilo lakse da imam da bar tu bol i tugu sa nekim podelim, nekim ko bi u tome bio ravnopravan. A gde su svi oni prijatelji, poznanivci, bivse komsije, ljubavi, prijatelji mojih prijatelja koje ovde nikada nemam sansu sresti, onako kao slucajno u prodavnici, na ulici u opstini u sudu.....I gde je onaj miris ulice mog grada u prolece kada sam doterana jurila ka gradu u nov izlazak iludilo i svi oni ljudi koji su me napravili u ovakvu osobu. I pljeskavice i burek?....

Ne znam, ja sam sada obuhvatila temu na siroko, ali prosto mislim da, sto se mene tice, jedan deo je istrgnut iz mene zauvek i nikada ga nicim necu mogi ispuniti. I znam da sam sama i da cu nekada u buducnosti verovatno biiti jos samija u koliko uzmem onu dimenziju o roditeljima u obzir. I nemam broja praznicima, slavljima, rodjendanima, bolestima, sahranama, oprastajima kojima nisam mogla i necu moci podeliti sa meni bliskima, bez obzira ovde ili dole. Dole mi fali jer tamo nisam, ovde mi fali jer njih ovde nemam.

A samo jos i da pomenem i to da onaj zivot koji sam dole ostavila jednom vise ni ne postoji. Ni oni ljudi ni desavanja ni osecaji ni mirisi. Niti ja u njemu. To je samo jedna fikcija mog zivota zvana secanje, neko moje bivse ja izgubljeno za sva vremena.

Naravno, ja sam sada neka druga osoba. I zadovoljna sam sobom i svojim zivotom. sebi i drugima sam dokazala na jedan mnogo konkretniji nacin ko sam i sta sam nego da sam ostala ona stara ja tamo gde mi je nekada bio zivot. I znam da sam ovako postala mnogo jaca i drugacija, kvalitetnija osoba od one koja bi bila tamo negde daleko ali isto znam da sam za to placala i placam visoku cenu.

Da li se isplati?! Boga pitaj....

Pozdrav!
 
I da...mrzim filozofiju tipa biti sa nekim ali usamljen i slicna tralalala kojima se mi sami pokusavamo utesiti. Sva ta *sranja i kvazi teorije su mi samo ogavne, narocito u trenutcima kada pocnem da se pitam zasto uopste imam 3 telefona kada niti ima ko da me pozove niti koga ja da pozovem! Prosto sa nekim da popricam kako je osoba X danas bila grozno obucena i kako me je sef iznervirao ili kako sam srela u prodavnici tipa sa kim bih se u momentu kresnula da je samo bilo vremena (bez obzira sto nisam sama :)). O tome se ne govori sa onima koji su daleko od vas a sa ovima ovde uglavnom pricam ko ce putovati na koja ostrva, koja ce se kola kupiti i o tome kako je situacija u Srbiji i dalje losa i kako ce Kosovo ipak biti samostalno....

A da ne pominjem Nove Godine, slavlja i izlaske kada sam kao avion i kad me niko, meni vazan ne moze videti niti me iko meni interesantan moze pogledati...onako da mi se koza najezi. Niti ja mogu videti nekog vaznog...

I jos jedna moja specijalnost, nikakav nacionalizam niti rasizam nije u pitanju ali prosto ove druige nesmatram sexualnim bicima uopste i ako mislim da su neki od njih frajeri do jaja. Prosto ne deluju na mene, htela ja ili ne, nista, apsolutno nikakva reakcija...

I ****** kad mi je Zoran daleko 3000 km i ne mogu ga kao sresti slucajno onako i biti sa njim taj dan i noc jer je to nesto zbog cega se kajem do bola i nesto sta bih uradila ma sa kim ili gde bila. ALI ja prosto nemam tu mogucnost!

I sta mi onda vrede te teorije i blalalala o samoci kad o tome pojma nemaju ti koji ih pricaju?!


Lj. vas...
 
.....
Naravno, ja sam sada neka druga osoba. I zadovoljna sam sobom i svojim zivotom. sebi i drugima sam dokazala na jedan mnogo konkretniji nacin ko sam i sta sam nego da sam ostala ona stara ja tamo gde mi je nekada bio zivot. I znam da sam ovako postala mnogo jaca i drugacija, kvalitetnija osoba od one koja bi bila tamo negde daleko ali isto znam da sam za to placala i placam visoku cenu. ....

'Ebi ga zvezdice, JA sad ne znam, "lažeš" li ti sebe ili nas :lol::lol::lol:??
 
moja filozofija jeste da, bolje biti sam i usamljen i znati ko si i za cim tragas,,i traziti.,pa makar se borio sa osecanjem praznine dok to ne pronadjes, nego biti sa nekim da ne bi bio sam , i da zivis u ubedjenju da si pobedio usamljenost....jer tako ,prestajes i da tragas, gubis sebe, i vise ne znas sta je to za cim si tragao...
ako mene iko razume sada sta govorim..:)
 
Pa ne lazem nikog od nabrojanih.

Ovde sam se izskolovala po univerzitetima kako dole nikad ne bih, da ne pominjem ovaj jezik sem engleskog koje govorim pa ajde da kazem perfektno ako to moze, imam posao o kakvom bih dole mogla jedino da sanjam i zivot koji se dole smatra luksuzom. Cistim luksuzom.

Ono sta je mnogo vaznije je da sam postala samostalnija, zrelija i prosto sigurnija u sebe. Sve sta sam ovde postigla sam postigla bez mame i tate, tece, striceva i ostalih "kontakat" koje bih u Srbiji i tekako imala. Jedino sta sam imala je bilo vaspitanje poneseno iz kuce i moja zelja i vizija, doduse takodje ponesena iz kuce. I sebe samu!

Nemam kucnu pomocnicu (jos uvek) a ni mamu ili svekrvu da mi radi sve u kuci i oko nje. Ni nedeljni rucak nemam koga da me odmeni. Osim toga sam sazrela na nacin koji dole nebih nikad mogla, dole se nisam mogla odvojiti od roditelja vise od 10 dana i to tek od moje 16 god (do tada su uvek posle 2-3 danja plakanja i vegetarisanja dolazili da me pokupe i vrate kuci). Ovde sam naucila da budem sama i koliko toliko tako srecna i da sama sebi krojim i kreiram zivotn i da znam da ne postoji nista na svetu sta ne mogu ostvariti ukoliko to i zelim. I ko sto rekoh bez ikakve pomoci, sopstvenim snagama i sposobnostima.

I nema tih para na svetu koje se trose sladje nego sopstvene!

Ali ******, Zorana ne mogu sresti kao slucajno...a on je ljut i cuti...i ako pisem ili zovem on cuti....

*Bem ti takav zivot....:(
 
Ljudi bre aj da se ne foliramo!

:)

Naravno da sam zadovoljna svojim zivotom, da nisam davno bih otisla tamo gde bi mi eventualno bilo bolje.
Ali za to, kao i sve ostalo u zivotu postoji neka cena. Ja pisala sta ulazi u moju!

A Zoran...hm evo tebi sto imas iskustva :))

Pa kako ne kapirate?! Neko sa kom bih ovaj pakao mogla resiti jedino da ga sretnem onako kao uzgred negde...pa da se desi sta bi se desiti dalo! Ovako nista, on ljut, ja kao pokusavam s`vremena na vreme ali on glumi strogocu i dalje. A ja crkoh zato. I da se razumemo ja nisam sama, ali eto on mi je ostao neostvaren i jos uvek gori u meni. Da sam dole i zivim dole nekako bi se taj slucajni susret desio! Kako ovako da se desi kad sam ja 3000 km daleko. Osim da je ugovoreno...a tako ne ide.

S sad posto se konretno radi o vekikom gradu u Srbiji cak i da sam tamo bi mogla proci cela vecnost da se ne sretnemo ali ipak ne kao sada...:(

Hvala na cestitkama! :(

I sta sad vi tu ne shvatate?
 
Doduse mi je juce odgovorio: Voistinu se rodi!

I ni rec vise...ni meni srecan rodjendan a i ja se sticajem okolnosti rodih na jucerasnji dan...:(

rodjena na Bozic :shock:
Bogami , svaka cast !
samo moram udariti kritiku. niko ko je rodjen na praznik nad praznicima
ne bi smeo ovako da pise !
ovo je skrnavljenje.

digni zeno glavu, pogledaj oko sebe i ako nisi bas neka ruzna -- pomisli zelju !:lol:
 

Back
Top