Ernest Hemingvej

Evo me, javljam se.
Zanimljivo djelo, još zanimljiviji lik. I dan danas iskrsavaju nove priče. Prije dvije godine u nekoj biografiji objavljeno da je svojevremeno išao u jugoistočnu Aziju kao agent CIA. Ili ona priča o tuči sa pjesnikom Valasom Stivensom. Hem ga je dva puta slao na zemlju, ovaj se dizao, a kad je najzad uzvratio udarac, siroti Stivens je polomio šaku. Mnogi ga nisu cijenili, dovodili su u pitanje njegovu moralnu ispravnost. Ima ono sa Dos Pasosom, kad su se istovremeno zatekli u Španiji za vrijeme građanskog rata. Dos Pasos, ljevičar, stigao je tamo ispunjen idealima, pa se razočarao kad je vidio staljinističke čistke, u kojima je izgubio jednog bliskog prijatelja. Hemingvej ga je ismijavao, njegova jedina ideologija bio je adrenalin. Za njega je bila furka da pije apsint sa agentima Kominterne unutar domašaja neprijateljske artiljerije. Na kraju, kad ga je susrela starost, kad nije više mogao jurcati za ženama, bikovima i sabljarkama, ubio se. Svako će reći - kakav život, ali kad se malo zagrebe ispod površine, neko ko je sve to morao raditi da bi pronašao zadovoljstvo nije mogao biti srećan čovjek. Ili, da parafraziram jednog drugog velikana, sva čovjekova nesreće sastoji se u tome što ne može s mirom sjediti u svojoj sobi.
A knjige, priče? Pa ima odličnih (npr. Sunce se ponovo rađa), ima i onih koje mi se manje sviđaju (npr. Starac i more) ali mislim da je najznačajnije što je svojim svedenim, jezgrovitim, stilom uticao na plejadu američkih pripovjedača u generacijama koje su slijedile, na Rejmonda Karvera, na primjer.
I da, svaka čast na pokretanju teme, nadam se da će biti još zainteresovanih.
 
Pridruzujem se,jer upravo sada idem da citam Starac i More(lektira)...mozda mi neko da i svoje misljenje?
Cini mi se da je to sasvim odgovarajuca knjiga za lektiru - naravno, ako uspe da ostavi utisak na citaoca. Nije mnogo komplikovana u pogledu radnje i likova, a ima jasnu ideju, predstavljenu na vrlo zivopisan nacin. Mislim da je bitno proziveti sve to sto se desava, dopustiti radnji i slikama da te povuku... a onda, po zavrsenom citanju, pogledati temu iz razlicitih uglova - kroz socijalni, psiholoski, simbolicki, pa ako hoces i religijski aspekt. (Zgodno za analizu.)
Pretpostavljam da svako ima svoj ugao gledanja zbog kog mu se dopala knjiga... ajde kad proitas reci nam sta ti se dopalo (...ako ti se ...)
 
Ne nalazite li za posebno zanimljivo to sto u svim njegovim delima vrlo malo fali za srecan zivot a opet je to malo nemoguce ostvariti.Secate li se samo one nezasite kucke(zaboravih joj ime) u Sunce se ponovo radja.Kako bi im bilo lepo da tipu nje raznesen ud.
Samo da nije Katarina umrla na porodjaju,samo da nije Santjagu preostao jedino kostur od ribe,samo da se Robert Dzordan nije povredio po svrsetku diverzije???
Uvek ostaje to samo.Sve to me upucuje na sizifovanje(mozda u istom duhu beskonacne rezignacije i ponosa koji je iznedrio i Kamija),opet u svojoj mracnoj skarednosti ne bez lepote.Upravo je esencija njegovog svojevrsnog stoicizma najbolje izrazena u onome-'Covek moze biti unisten ali nikada porazen'.

Bilo bi zanimljivo znati koliko je u svojim najboljim danima bio sposoban zatuci viskija>
Mozda neko zna odgovor? :-D
 
Čitaste li Proljetne bujice? Netipična knjiga, kratki roman objavljen prije Sunce se ponovo rađa. Nedavno sam negdje pročitao da Hemingvej tu parodira Šervuda Andersona. Ja sam to izgleda shvatio prije kao posvetu, jer mi se knjiga sviđa, a Anderson mi je među omiljenim piscima.
 
Pridruzujem se..."Za kim zvono zvoni"...Obozavam taj roman...Narocito opis devojke u koju je Roberto zaljubljen...Kako je on vidi...Slede "Snegovi Kilimandzara"...Svidjaju mi se Hemingvejeve kratke recenice....
 
Svidja mi se nacin na koji uvek zagrebe bar malo ispod povrsine,kao i nezaustavljiva potraga za srecom kod glavnih likova iako su oni i sami svesni da tu srecu nikada nece dostici u potpunosti, kao npr. Dzek iz Sunce se ponovo radja (zato sto ce uvek postojati njegov fizicki gubitak :/ :bummer: ).

On se na neki nacin drzao koncepta,na neki nacin je pisao stvari i licnog iskustva,npr. Robert Jordan kome se otac ubio i koga je on uvek smatrao kukavicom,ring a bell? :)

Sve kod njegovog pisanja mi se svidja,zurnalisticki uticaj u pisanju,kratke i jasne recenice ,dijalozi koji su skoro uvek straight to the point,ali kod kojih uvek postoji skriveni smisao,sto se posebno vidi kod njegovih kratkih prica koje su fenomenalne npr. Snegovi Kilimandzara i Brda kao beli slonovi ,kao i obicaj da kraj ostavi otvorenim i tako ostavi citaoca da stvori iluziju o tome sta ide sledece.
 
...novinar koji je imao srece da upada u situacije koje nije mogao izbjeci i iz straha , herojem -izvjestacem postao...pisac iz kojeg alkohol dise i taj alkohol nikad nije sazrio kao sto je Poovo treznjenje bilo...Hemingvej je vrstom svojeg samoubistva ukazao na nesporazum sa sredinom jer je znao da on nije to za sta ga smatraju i taj raskorak uputio ga je na samoubistva korak...
 
...novinar koji je imao srece da upada u situacije koje nije mogao izbjeci i iz straha , herojem -izvjestacem postao...pisac iz kojeg alkohol dise i taj alkohol nikad nije sazrio kao sto je Poovo treznjenje bilo...Hemingvej je vrstom svojeg samoubistva ukazao na nesporazum sa sredinom jer je znao da on nije to za sta ga smatraju i taj raskorak uputio ga je na samoubistva korak...


Zašto ovo misliš? Inače, i otac mu se ubio, možda je odgovor u genetici.

Zanimljivo je da je narator ''Sunce se ponovo rađa'' čovek koji je u ratu ostao bez mogućnosti da ima seksualne odnose...
 
Ne verujem.
Pitanje samoubistva,kao (i) casnog,ispravnog nacina da se okonca zivot je nesto sto se provlaci kroz sve sto je Hemingvej pisao,cak i kroz njegova interesovanja(primeticete njegovu ocaranost koridom),cak i kroz njegove najranije radove("U nase vreme")-jednostavno,mislim da je tako nesto bilo za ocekivati,nevezano za genetiku,nevezano za njegov odnos sa okolinom.
 

Back
Top