Radoznalost

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

dragica.andrusko

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.406
Prošla je ponoć, nova godina čeka da joj otvorim vrata, a meni se nešto baš neće. Na zadnji ulaz bežim na snegom zavejanu ulicu, tiho je da tiše ne može biti. Nebo je crno, prošarano sa po kojom zvezdom i odsjajem meseca negde na izdisaju. Moji koraci su prvi u prvom snegu ove mlade godine. Tek je počela, još je ništa nije ni uprljalo ni zagadilo.
Tako bi lepo bilo sada otići zauvek. Ostaviti tanjir pun novogodišnjih đakonija, polupraznu čašu lošeg šampanjca, zapaliti poslednju cigaretu i otići.
Svako prvo novogodišnje praskozorje budi u meni želju da odem, ali me sprečava samo radoznalost. Uvek mislim da će sledeća godina doneti neki novi početak, neku novu radost, neku zaboravljenu čežnju, i uvek i uvek odolevam onom zovu koji me mami godinama. Samo radoznalost me sprečava da prospem nepopijeno piće, da ugasim nedopušenu cigaretu i nastavim dalje u neku novu, novu godinu.
Noćas nekako osećam da je moja radoznalost konačno iščezla.Dok mi prvi ovogodišnji sneg blista i pršti pod cipelama, ona konačno nestaje, ništa mi više nije nepoznato, ništa mi više ne zamara umorne misli, nekako osećam da sledećeg prvog Januara neću imati dileme, samo da ga i dočekam. Pa srećna vam nova, svi usamljenici ove lepe, plave, tužne planete.
 
Nisam mislila da ovo svoje pisanije nastavljam, nisam nekako ni očekivala da mi se ko priključi, bila sam usamljena i depresivna.
Sada se nekako slično osećam. Taman sam pronašla mestašce na forumu gde sam mogla da se malo ispričam sa ljudima koji nisu klinci ali su još uvek mladi u duši, bar mi se tako čini. Pronašla sam jednu simpatičnu Dulu, jednog kosmopolitu koji se zove "nebo", ah kako lepo zvuči, jednu Vesnu punu elana, Jope, ah on mi najviše nedostaje mada ne znam zašto i još nekoliko simpatičnih osoba iz tamo neke pedeset i neke. I taman kada smo počeli da se družimo a pritom ne smetamo mladima kojih je forum pun, taman kada smo se baš lepo razmahali, kad, ukinuše nam temu. Nemam pojma zašto, ni ko je to učinio, ali mi je jako žao.
Zato pozivam sve vas iz 50 i neke da se ponovo okupimo. I nevezano za moj prvi post, mislim da u nama još uvek ima puno radoznalosti za mnoge stvari.
 
A da, i molim mlade ljude da nam se ne podsmevaju, ako ima neko ko bi da lepo sa nama popriča, sigurna sam da ćemo ih svi lepo prihvatiti, ali molim vas mladosti bez ironije, i vi ćete ubrzo biti tu gde smo i mi sada.
 
I još nešto sa nadom da neću biti previše dosadna, pisaću ove večeri sve dotle dok se ne javi neko iz starog društva, ili dok me ne dao bog ne zaključaju. Puj, puj, nadam se da neće.
 
Ne bih rekla, koliko je poznajem. Mislim da je suština u tome da sve što te muči, boli, ubija, kako god, treba osetiti do kraja da bi mogao da kreneš iz početka.
Nego, jesi li ti brate muški ili ženski?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top