Novogodišnji običaji u Srbiji

lj_950

Ističe se
Banovan
Poruka
2.359
"Bože moj, Bože moj, kako to svaki na svoj način dočekuje Novu godinu.
Tačno u ponoć ugledam jednog čoveka kako juri ulicom bez pantalona,
a za njim uvređenog muža sa toljagom".
Branislav Nušić, Politika, 2. januar 1910.

Ima li novogodišnjih običaja na ovim našim geografskim prostorima
koji se baštine u tradiciji naroda koji tu žive?


Izvolite... ;-)
 
Imajući u vidu da je, možda, uvodni post kratak, evo celog Nušićevog teksta.

"Rešio sam da priberem tačne podatke o tome: kako je ko dočekao Novu godinu. Ali, izgleda da je to neobično težak posao. Trebalo bi mi puna godina rada i onda šta će mi svi ti podaci, kad će posle godinu dana opet stići Nova godina.

Prema sad pribranim podacima, izgleda da bi se samo generalan statistički rezultat mogao izvesti. Tako, na primer, izgleda da je: 40 odsto stanovništva beogradskog dočekalo Novu godinu uz čašu vina od kojih polovina, kad je kucnulo 12 nisu nikako mogli da nađu usta svojih prijatelja sa kojima su se hteli, pri čestitanju poljubiti.

Dvadeset odsto, međutim, dočekalo je Novu godinu držeći karte u rukama. To su oni koji hoće da vide sa kakvom će srećom dočekati Novu godinu. Među ovima je bilo bar polovina koji su tačno u 12 sati pljunuli u svoj džep i time pljunuli na svoju sudbinu.

Trideset odsto beogradskog građanstva dočekalo je Novu godinu na zabavama i igrankama. I od ovih trideset odsto, bar je deset odsto, u momentu kad je na Sabornoj crkvi izbijala ponoć, izjavljivalo ljubav.

Četrdeset odsto je, dakle, pilo, dvadeset odsto se kartalo, trideset odsto je bilo na zabavama, a ono resto od deset odsto prosto je spavalo.

I tako bi bila u svemu tačna statistika, to jest, znalo bi se tako gde je bilo svih sto odsto beogradskih stanovnika. I ja bih tu statistiku kao vrlo tačnu i objavio, ali mi je jedan slučaj samo grozno pokvario statistiku.

Ja imam običaj da o ponoći uoči Nove godine izađem na ulicu i da gledam nebo, i prvu čestitku da primim od patroldžije. Velim da mi prvi čestita neko ko je nevina duša, a smatram da su za sad kod nas u Beogradu patroldžije najnevinije duše.

Dakle, tačno u ponoć kad sam ja izišao da pogledam u nebo i potražim patroldžiju, spazih jednog čoveka bez pantalona kako juri kome da čestita Novu godinu, ili bega od nekoga koji njega juri da mu čestita.

Bio sam u groznoj nedoumici, naročito zato što mi taj čovek prosto kvari statistiku. Ali, stvar mi je bila odmah jasna, kad sam malo zatim spazio uvređenog muža gde sa jednom batinom juri za onim polu-ženikom.

Bože moj, bože moj, kako to svaki na svoj način dočekuje Novu godinu."
 
.....I tako bi bila u svemu tačna statistika, to jest, znalo bi se tako gde je bilo svih sto odsto beogradskih stanovnika. I ja bih tu statistiku kao vrlo tačnu i objavio, ali mi je jedan slučaj samo grozno pokvario statistiku.

.........

Dakle, tačno u ponoć kad sam ja izišao da pogledam u nebo i potražim patroldžiju, spazih jednog čoveka bez pantalona kako juri kome da čestita Novu godinu, ili bega od nekoga koji njega juri da mu čestita.

Bio sam u groznoj nedoumici, naročito zato što mi taj čovek prosto kvari statistiku. Ali, stvar mi je bila odmah jasna, kad sam malo zatim spazio uvređenog muža gde sa jednom batinom juri za onim polu-ženikom.

Bože moj, bože moj, kako to svaki na svoj način dočekuje Novu godinu."

Hihihihiiiii.....Nušić je car, kao i uvek..:wink:
 
Nego, da ne odemo u pričaonicu u kojoj bismo razmenjivali novogodišnje čestitke, da se vratimo temi... znači, novogodišnji običaji u Srbiji...

Nisam imao vremena da ponovo pregledam Hronologiju, moguće je da ima nešto "u svetskim razmerama", ali ne smeta i ako se malo ponovimo.

Dakle, etnolog Mile Nedeljković, po broju štampanih naslova vodeći poznavalac srpskih običaja... piše...

Prvi nam poznati početak nove godine ustanovljen je pre pet hiljada godina u drevnom Egiptu. Helijačko dizanje najsjajnije zvezde Sirijusa, ili kako su je oni nazivali, Sepedeta, nešto pre Sunca nagoveštavalo je početak poplave Nila, što je bivalo 1. dana meseca tota, kojim je počinjalo godišnje doba akhet (doba porasta ili poplava Nila), a to odgovara 15. junu po našem kalendaru, svečano proslavljanom kao Nova godina.

Stari Rimljani su slavili 21. april kao prolećni praznik i početak nove godine, a to je dan osnivanja Rima 753. godine stare ere. Rimljani su potcenjivali Grke što nemaju po danima i mesecima utvrđen kalendar, ali ni njihov nije bio mnogo savršen, pa im je stoga francuski mislilac Volter uputio duhoviti prekor: "Rimske vojskovođe su uvek odnosile pobedu, ali one nisu znale u koji se dan to dogodilo."
U Evropi su najčešće za početak nove godine uzimani 25. decembar, 1. januar, 1. mart, 25. mart, dan Uskrsa i 1. septembar. U samoj, pak, Italiji je u srednjem veku istovremeno postojalo više različitih računanja godina i njihovih početaka. U Pizi i Firenci je Nova godina bila 25. marta (tzv. blagoveštenski stil, po prazniku Blagovesti koji je tog dana, kad se praznuje začeće Hristovo), ali se nisu podudarali u broju godine koja je u toku, dok je u Napulju Nova godina praznovana 1. septembra, kada je i crkvena Nova godina, jer je, kako su vizantijski crkveni oci izračunali, Bog stvorio svet u nedelju 1. septembra 5509. godine, pa se tog datuma svetkuje i početak nove godine. Po drugom računanju, na osnovu biblijskog predanja, svet je stvoren u petak 1. marta 5508. godine, pa je martovsko računanje vremena bilo u dugoj upotrebi u Italiji, a i u našim primorskim krajevima je bilo primljeno. Kao Nova godina je u Rusiji slavljen 1. septembar do 1700. godine, a u Engleskoj 25. mart do 1753. godine.

Uvođenjem u službenu upotrebu gregorijanskog kalendara 1919. godine, prva Jugoslavija je ustanovila i za Srbe 1. januar po tom kalendaru kao prvi dan Nove godine, otkad se on kod nas praznuje kao državni praznik.

U tom kosmičkom trenutku, koji mi nazivamo Novom godinom, sadržano je naslaga iz davne, sasvim zapretane prošlosti. I kada savremeni Italijan baca starudiju uoči Nove godine, verovatno i ne pomišlja da postupa isto kao njegovi preci, žitelji drevnog i paganskog Rima, koji su, opet na sličan način, zasigurno preuzevši ga od Etruraca, veoma bučno označavali očišćenje nove godine izgonom, u vidu ružne starice, boginje Ane Perene.

Naročito je živopisan persijski doček Nove godine, koju Persijanci, dabome kao Indoevrompljani, a time i naši srodnici, dočekuju 21. marta. (Uostalom, u Evropi je uvedeno praznovanje Nove godine na dan 1. januara tek krajem 16. veka.) U našem Primorju i Crnoj Gori se 1. mart naziva Letnik ili Proljetnjak, ili prosto Marač, koji je u prošlosti smatran kao početak nove godine. Persijanci Novu godinu nazivaju Nouruz i praznuju je tri dana - prvog dana u krugu porodice, drugog dana posećuju roditelje oni koji žive odeljeno od njih, a trećeg se ide u prijateljske posete. I kao što se kod nas na obredne hlebove (božićni, slavski, uskršnji ili novogodišnji kolač, tzv. "vasilicu„) stavljaju određeni simboli poslova i plodova, tako je i na prazničnom stolu Persijanaca obavezno postavljeno sedam simbola čija imena na persijskom jeziku počinju slovom "s", pa se zato ova trpeza naziva "sedam s" (u šta spadaju: jabuka, kuvano život, sušeno grožđe, beli luk, sirće, zumbul i novčić). Naravno, sve to kao znamenovanje napretka, izobilja i sreće.

Osobito je vedar ovaj persijski novogodišnji običaj: u noći između poslednjeg utorka i srede u staroj godini pale se vatre i, radi pročišćenja, preko njih se preskače ili kroz njih prolazi. Slične obrede imaju i mnogi slovenski narodi, a kod Srba je do ovog veka očuvano paljenje vatre, obično na zbornom mestu ili središtu sela, uoči Mladenaca (22. marta) i preskakanje preko nje. Kad bi se na ovaj dan Persijanac obreo u južnom Banatu, pomislio bi da Banaćani dočekuju Novu godinu, a ako bi se naš Lala tad zadesio u Persiji - pomislio bi da oni tamo praznuju Mladence i priređuju običaj koji mi nazivamo Ranilo.
http://www.srpsko-nasledje.co.yu/sr-l/1998/01/article-16.html
 
Hihihihiiiii.....Nušić je car, kao i uvek..:wink:

Car....:D....Kad god ga čitaš, uvek nov, aktuelan..:wink:


E, ' vako...Nasledila sam od moje bake običaj da se u Novu godinu ulazi sa gicom na stolu, a ne sa živinom..A, imala je ona i razlog zbog čega...Kaže, zato što gica rije nosom napred, pa to kao da simboliše i neki naš napredak, a živina nogama stalno nešto čeprka u nazad....Da l je to pusto sujeverje, verovatno jeste, al ga se pridržavam..
Samo jedne godine nisam, i bilo bombardovanje....8-)...................:D
 
Hm, moje misljenje je da Novogodisnjih obicaja u Srbiji nije bilo do skoro. Jer su Srbi pravoslavci a kalendarska Nova Godina je katolicki praznik. E sada za tzv "Srpsku Novu Godinu" ne znam, mozda imaju neki obicaji, ali i tu cisto sumnjam da se dugo neguju u srpskom narodu, jer kod Srba koliko istorija nama kazuje najvise su se u jednoj porodici postovala 3 praznika a to su: Bozic, Vaskrs (Uskrs) i Slava. Naravno tu su i ostali praznici kao sto su slava mesta u kojem zivi ta porodica pa i ostali praznici...
 

Back
Top