Vladimir Arsenijević

Ne znam da li se secate, bilo je to (mislim) 1994., uostalom moze se proveriti. Vladimir Arsenijevic je dobio NIN-ovu nagradu. Nikad veci publicitet, mlad nepoznat pisac, prva knjiga, najmladji dobitnik ove nagrade, jos sa zanimljivom biografijom : po obrazovanju kuvar, svirao u pank bendu, ziveo u Londonu. Naravno knjiga je "U potpalublju". Posle toga je bila i predstava u JDP.
Arsenijavic je knigu najavljivao samo kao 1. od 4, trebala je to bit tetralogija zvana Kloaka Maksima. Objavljaena je jos jedna knjiga : "Andjela", a onda..., napisao je jos nesto, bio u Mexiku, sad ima izdavacku kucu Rende.
Sta bi s ovim piscem, sta bi sa Klaokom Maksimom ?
Da li ste citali "U Potpalublju" i "Andjelu" ?
Sta mislite o tim knjigama, ja jesam prvu, nije ostavila narocit utisak na mene, "Andjelu" sam mozda citala, mozda nisam, cak ne mogu ni da se setim...

Pa ovako, sjećam se sve te fame oko njegovog dobijanja Ninove nagrade. To je bio jedan specifičan trenutak, rat, politička i ekonomska kriza. Intelektualni establišment je, čini se, tražio neku vrstu literarnog objašnjenja. Znam da je i u žiriju bilo dosta trvenja. Jedan član bila je Ljiljana Šop koja je bezrezervno gurala neku knjigu Vuka Draškovića, ne sjećam se koja je bila u pitanju. Na kraju je nagradu ipak dobio Arsenijević. Knjigu sam čitao i nije mi bila loša, iako daleko od nečega nezaboravnog. Da li je nagradu zaslužio, ne znam, jer nisam čitao ostale knjige objavljene te godine. Koliko poznam srpsku literarnu produkciju posljednjih petnaestak godina, možda i jeste. Hoću reći, već dugo se ovdje dobre knjige objavljuju rijetko, čak vrlo rijetko, ali to je već za neku drugu temu.
Poslije Potpalublja, objavljuje Anđelu, drugi dio zamišljene tetralogije. To je već bila vidljivo loša knjiga, napisana na silu, sa imperativom produženja fame, koja je, kako rekoh, bila više rezultat društvenih okolnosti nego literarnih razloga. Srećom, izgleda je i Arsenijević to shvatio. Neko vrijeme se primirio, nije ga mnogo bilo u javnosti, u međuvremenu mu se raspao i brak, ako to ima neke važnosti. Sljedeće od njega bio je dnevnik Mexico, pisan tokom bombardovanja Srbije i njegovog boravka u Meksiku, gdje upoznaje nekog albanskog pjesnika sa Kosova. Ta knjiga me iznenadila kao nešto najbolje što je ikad objavio. Sasvim nepretenciozno i iskreno djelo pokazalo je da Arsenijević ipak ima talenta, što je poslije Anđele, bar za mene, bilo pod velikim znakom pitanja. Potom, u saradnji sa strip crtačem Aleksndrom Zografom, objavljuje Išmail, zanimljiv grafičko-literarni eksperiment koji za temu ima neprihvatanje progresivne umjetnosti od zatucane sredine, ali je u stvari više omaž generaciji koja je sazrijevala pred kraj Titove vladavine, a kojoj, generaciji, pripadaju i koautori djela. Kako je rečeno, osnovao je i izdavačku kuću Rende. Objavljuje knjige koje main stream izadavaštvo i dalje izbjegava, kao što je savremena ex-Yu književnost i knjige sa temama vezanim za seksualne manjine. Ovo drugo mu je čak priskrbilo reputaciju zaštitnika gay/queer prava, iako mislim da mu je to uglavnom nametnuto. On ima sasvim liberalna gledišta, ali ga prije svega interesuje književnost. Njihovim knjigama se bavi zato što to niko drugi ne čini. Jednom je rekao da je sa izdavaštvom počeo da bi si obezbijedio ekonomsku stabilnost, da može na miru pisati knjige, ali da sad oko izdavačke kuće ima toliko posla da nema vremena za pisanje. Neko će možda reći da to i nije neka šteta. Ja kažem samo da je on ipak jedna pozitivna pojava na književnoj sceni Srbije. Ako ništa drugo, ne piše romane-horoskope ili romane-leksikone već pokušava, više ili manje uspješno, da sroči poštenu priču, a to je za ovo podneblje već nešto.

Za mene su obe knjige bile nesto novo na nasem spisateljskom nebu.
Meni su se oba romana dopala i imam ih u svojoj biblioteci.
Posle se malo zagubio, ne znam dalje sta je bilo sa njim, ali dopadalo mi se kako je pisao.

Potpuno se slazem sa quentinom. Posebno sa onim da je sve to usko vezano za tadasnju trenutnu situaciju u drustvu. Licno, nisam neki fan, mada ima kvaliteta koje ne mogu da osporim (gore su vec navedeni). Arsenijevic mi je inace komsija (mada od pre par godina, tako da ga ne poznajem...), vidim ga s vremena na vreme... Dakle, u fizickom smislu je prisutan, a sto se tice pisanja... eto... nesto valjda raducka...

Ako to ima veze sa temom, mislim da je ( bio) i moj komsija, stanovao je na Vracaru, vidjala sam ga oko Kalenic pijace, okolnim ulicama.
Nisam znala da mu se brak raspao u vreme dobijanja nagrade, vidjala sam njega i zenu, kao setaju dete u kolicima, a ona je bila u drugom stanju.