ne znam što sam večeras ovakav mrgud, al neka me.
mislim da nisam u stanju da "konzerviram" lepe uspomene i ne dopustim da ih bilo šta dotakne. tako su mi mnoge "najlepše" večeri ukaljanje onim što se kasnije dogodilo.. ne znam.. u ovom trenutku mi samo padaju na pamet tople večeri koje sam provela sama, šetajući, ili sa prijateljima u nekom parku, na zidiću, uz pivo sa flašom "na poverenje" (tad još na sreću nije bilo plastike) i beskrajna nagvaždanja o temama uz koje su verovatno bezbrojni klinci provodili noći na istom tom zidiću, uz iste te reciklirane flaše.. pa se pobijemo ko će zelenu =)
jel starim?