Hajde da napišemo jednu dobru horor priču

Josh jedno mrzovoljno jutro. Opet me je Moj prijatelj Vuk probudio ranije, nikada mu to necu oprostiti !!! Krecem iz kuce, josh mi ne dopire do svesti gde je levo a gde desno !!! Nastavljam da koracham !!! Dok se polu-otvorene ochi trude da nadju ruchni sat, krvavo crvena Opel korsa me udari na sred peshachkog prelaza ........

1. pesak
2. korida
3. vetar
 
Zaplakala sam. Nije bila u pitanju krvava korida, u kojoj je omamljeni Bik, gubio svoju poslednju bitku.
Nije bila u pitanju ni Smrt, koja je sedela, ćutke pored mene... Ne znam, možda je bolest Plakanja nasledna sa očeve strane...
Zaplakala sam. Umesto suza, pesak je neprijatno klizio niz moje obraze. A onda je dunuo vetar.
Pesak mojih suza završio je u Matadorovim očima.
Crvena, lepa tamno crvena krv.
Za promenu, iz smrtonosne Igre, Bik je, danas, izašao kao pobednik.

- poker
- metak
- lepotica
 
Pod blagim vetrom zrnca peska su se lagano pomerala, i jedina remetila nepomichnost tla koju je sunce stalo da pritiska neizdrzivom zegom. Chak nije bilo ni zivotinje, koja bi razvlachila njegova creva. Sva pometnja i uzas od malochas, izgledali su kao zaledjeni u sliku krvave koride, gde su jedine zveri bile ljudi.
 
Krecem se gradom kroz gustu maglu, hladno mi je i ochi mi suze od vetra koji nemilosrdno shiba po mom licu !!! Pustosh, gde su svi ljudi ??? Ili su skriveni od hladnoce ili mozda vlada neki smrtonosni virus za koji jedino ja ne znam !!! Pljus "jel me ovo ochi varaju"??? neko lezi na sred ulice, lagano prilazim, jeza mi prolazi kroz telo shto od zime shto od neizvesnosti !!! zastajem i ukochen posmatram, lepoticu koja lezi na vlaznom asfaltu. Oh ne, zashto se ovo meni deshava, zashto ona ima metak na sred chela??? Frka mi je u panici bezim, ulecem u kazino i sedam za poker aparat ...


1. bela ruza
2. inspektor
3. strah
 
Ponekad je lepota jača nego strah.Ne mareći ni za inspektora, ni sumljive priče o dilerima, ni vampirima, ni čudovištima, koji su me smakli, pojavio si se na mom grobu, sa jednom jedinom belom ružom.
Neopisivo, nesrećno budna, gledala sam te, kroz daske sanduka, kroz zemlju, kroz napadalo lišće, koje si, čistio prstima, bez rukavica, kao da me miluješ.

- pivo
- sažanjenje
- modrica
 
Ne znam odakle mi modrica ispod oka!!! Imam crnu rupu u glavi od sinoc!!! Jutros su mi javili da je napustila ovaj svet, verujem da je otishla na neko lepshe mesto. Nije mi zao, ne osecam sazaljenje, samo ogromna praznina, ne mogu ni da razmishljam racionalno!!!
Sinoc smo pili pivo i razmenjivali slatke poljupce, ceo svet je bio nash a sada mi zivot gubi svaki smisao!!!

nije bash horor ali sam jedva skrpio vremena i ovo da srochim ....

1. zvezda
2. lopata
3. suza
 
Izgubljenog pogleda ostade da gleda zvezdano nebo nad njim nesvestan onoga što je upravo učinuo.U rukama mu beše krvlju i zemljom zaprljana lopata kojom je pre svega jedan čas usmrtio svoju majku.Tada se u njegovoj glavi prolomi strašan ton i on konačno pusti suzu posle ,izgleda, stotinu godina.Zaplaka od vizije majčinog lika, te iskrivljene groteskne facijalne deformacije,tvorevine njegovih ruku i izgubljenog razuma.Ipak,on beše srećan.

1. hotelska soba
2. delfin
3. prazna čaša
 
Ostavljena je nedopunjena prazna čaša, nerezervisana hotelska soba i bezbroj pitanja od tvojih drugara.
Kriješ se ko delfin, neobljašnjivo ranjen, tražiš me po senkama, autobusima, džointima, a ja sam tu, na puškomet od tvog srca, sa savim malom crvenom ranicom na čelu, koja će zarasti do subote, a nestati do ponedeljka. Da li si proverio, jutros, imaš li otiske dva zuba na levoj strani vrata?
 
Izgubljenog pogleda ostade da gleda zvezdano nebo nad njim nesvestan onoga što je upravo učinuo.U rukama mu beše krvlju i zemljom zaprljana lopata kojom je pre svega jedan čas usmrtio svoju majku.Tada se u njegovoj glavi prolomi strašan ton i on konačno pusti suzu posle ,izgleda, stotinu godina.Zaplaka od vizije majčinog lika, te iskrivljene groteskne facijalne deformacije,tvorevine njegovih ruku i izgubljenog razuma.Ipak,on beše srećan.

1. hotelska soba
2. delfin
3. prazna čaša

Zadimljena hotelska soba, na stolu prazna chasha sa crvenim ruzom na obodu. Po podu mnogo krvi kao da se desio masakr!!! U coshku sobe sedela je nepomichno, otvorenih ochiju i isechenih vena. Krv je josh uvek lagano curela u njeno krilo. Imala je blazeni osmeh na licu. Bila je srecna kada je napushtala ovaj svet!!! Seo sam pored nje poljubio je, pustio suzu i upalio TV. Izbezumljeno sam gledao emisiju o delfinima ....


1. kokain
2. noz
3. barbika
 
Ličila je na barbiku sa crnom kosom, nežna i podatna , kao svila u nedrima golim, kako bi je opisao Crnjanski. Cepala je kokain, kao izučena baraba, vodila je ljubav kao veštica.Pričala je puno i još više se smejala Nosila je nož, za svaku priliku, za svaku osobu drugačiji... Ne znam, što ga nije upotrebila, na tebi.

-zauvek
-dobrodošlica
-dlanovi
 
Vecheras sam reshio da ubijem!!! Hvata me nervoza, znoje mi se dlanovi, treba da stigne svaki chas!!! Uzeo sam chekic i stavio pored fotelje, da mi bude pri ruci. Ding-dong chuje se zvono na vratima !!! Ulazi kao prava machka, graciozan hod, umiljat pogled !!! Pozeleo sam joj dobrodoshlicu dok je prilazila da me poljubi. Nisam nishta rekao, dohvatio sam chekic, zamahnuo i udario je u slepoochnicu!!! Nije ispustila nikakav zvuk, samo je pala u moje krilo i otishla zauvek... Bio sam srecan, nervoza je nestala ....

1. staklo
2. vrisak
3. strast
 
- Ako se moj vrisak prolomi, pretvorićeš se u staklo- rekla mu je takvim glasom, nemoguće je bilo nepoverovati joj.
- Ko me je uopšte terao, da se pravim važan, i da se havlim da ću uhvatiti vodenu Vilu- razmišljao je u sebi, prisećajući se pijanstva od prošle noći, koje ga je i dovelo dovde.
Prišla mu je, koračajući po vodi, obučena u providnu tuniku, boje lavande, pevala je tiho na jeziku Drevnih, zažmurio je. Kakva greška. Čim su me se kapci spustili, nije više video Drevnu jezersku lepoticu, njene zelene oči, u njegovoj mašti postaše smeđe, tamno, tamno smeđe, kose oči, obične gradske folirantkinje, strast mu se razli venama, poslednji put, naglas pozva crnooku...
Bio je to vrisak, nečujan ljudskome uhu, ali zverinje se poplaši i zavek promeni svoje jazbine, a ptice više nikada ne posetiše drveće pored jezera. Da je mogao da vidi, bes zelenih očiju bio bi dovoljan za smrt od straha.
U gradu, u običnoj kafani, devojka crnih očiju, bacala je pikado strelice potpuno nezainteresovana i poprilično pripita.
- Još jedno točeno pivo- viknu konobaru.
Staklena čaša slomi joj se u ruci.

-znoj
-izdaja
-nezamislivo
 
Stotinu mi neoprani' časa! Nije li to ona mala što je, pre dva - tri dana, izdala onog klinca, mršavog nekog, štrokavog, ma u apoteci preko puta, pokušali da maznu nezamislivo veliku količinu ambula... ne znam kakvih, ali cela kutija im se razbila, on je uganuo nogu a ona je zbrisala. To veče sam ranije zatvorio "Rupu" i pratio je kolima. Ne! Nisam je namerno pratio, nego sam slučajno naleteo na nju, dve stanice niže, gde se slučajnost izgubila. Znoj me je oblio kada je stigla do parka, gde sam parkirao na pet - šest metara od nje, kada je počela... Prva misao - puška napunjena.


- ljustura
- plamen
- suvi list
- balkon
- cev



 
Čekaj me, Čekaj me i ja ću sigurno doći. Neobraćaj pažnju, što su noći ledene i ni za živu glavu, ne napuštaj balkon, na kojem me čekaš od nedelje, četrdesetipetminuta posle ponoći... Ljuštura, koja ti ocrtava lik, neka bude mirna,mirnija od mesečine. Ne pali cigaretu, nanjušiću plamen i pobećiću, bez obzira koliko želim da se ovo, već jednom završi. Jedini me znaš.Još od onoga dana, kada su nas, roditelji, odveli na neki seoski vašar, i ti mi od svoje celoraspustne ušteđevine, kupio licitarsko srce. Ti jedini znaš, za sigurno, da je to jedino srce, koje, sada imam. Bila bih samo suvi list, da me tvoja hrabrost ne mami ,ka balkonu, na kom smo, ko deca, pravili šatore. Zato budi miran. Drži tu pušku u rukama, ne zaboravi da imaš samo jedan jedini srebrni metak, koji smo zajedno napravili, još dok smo mislili da je sve ovo nemoguće....Ne daj da te ljubav prevari. Neka, baš ona vodi tvoju cev u pravcu moga srca, kada kucne čas.
Sećaš se, uvek smo verovali u iste stvari, i u Čudovišta.

-sreda
-goloruka
-vaspitan
-zaljubljen
-plač
 
Ustajem.Ne znam da li je utorak ili sreda.Na moju zalost odlicno se secam sna.
Sedis u leprsavoj haljini goloruka.Prilazim ti i ljubim ti ruku,ne jer sam tako vaspitan
vec zelim da osetis zar na mojim usnama.Toliko toga zelim da ti kazem
ali mi stavljas prst na usta.Reci nisu potrebne to znamo oboje.
Kada si zaljublen reci nisu potrebne.Stvarnost guta moje snove.Suze na mom licu prelaze u plac.

-slavuj
-pasos
-noc
-oci
-vatra
 
Ostadoh bez reci, bez pasosa, bez divljih noci, usnule oci, ni plamen ne trepti kao nekad. Mrak! Mrzeo sam casove likovnog, a paranoju te profesorke, duboki krik njenih zlostavljanih tamnih duplji, ocerupane obrve, drhtav, neprijatan glas, ne - tome se nikad ne vracam. Potisnuta je, bas kao i mogucnost da sada nacrtam, da predstavim, docaram taj osmeh koji je izmamila. Jebeni casovi umazani temperama mogli su uciniti bar toliko, k'o da previse trazim, samo moc, umece, jecaj srece, taj osmeh koji je pronadjen. Karma. Umisljam? Samo umisljam. Njen osmeh je tih, ostar, iz onoga zivota....Ni slavuje ne volim, jer kriju se, duboko u snovima, daleko od toga vremena.

- dlanovi vlazni
- ocnjaci
- krvavi ruz
- pepeo
- erozija
 
Dlanovi, vlazni on neke lepljive technosti, bili su jedino shto mu je privuklo paznju poshto se povratio iz nesvesti u mrachnoj i hladnoj prostoriji. Osetivshi pod prstima tu technost chije poreklo zbog mraka nije mogao da utvrdi, u njega se uvukao pritajeni strah, koji je sve vishe jachao kako je na svom vratu otkrivao parne rupe koje kao da su nastale od ochnjaka nekakve zveri. Najednom mu je u secanje bljesnula slika devojke koju je nedavno upoznao na fakultetu, njene ochi chudnog sjaja dok prstima prelazi preko usana koje kao da su bile obojene krvavim ruzom. Ono shto mu je sledilo krv u zilama, kada mu se taj prizor vratio u secanje je to shto ju je gledao drzeci se jednom rukom za vrat sa kojeg je liptala krv, a drugom za ivicu grotla koje je bilo na sred sobe, tik do njenih nogu. Pometen tim navirucim slikama: provalija, verovatno nastala od dugogodishnje erozije, mozda ugasheni vulkan zbog pepela po njenom obodu; ludachi sjaj devojchinih ochiju sa chijih se usana sliva technost koja je najverovatnije njegova krv, bol u vratu (za koje nije bio siguran da li su stvarni dogadjaji ili delovi nekog koshmara); od mnogih dogadjaja nije mogao da misli o nemogucnosti pojave grotla u sobi gde je(chinilo mu se samo nekoliko trenutaka ranije) zbijao shalu zbog priche sa istom tom devojkom oko rituala davanja dushe o kojem mu je ona zachikavavshi ga, govorila da je, mesto Luciferu, pokloni njoj.

- jecaj
- ramena
- pecina
 
Uzivaj u momentu molim te - izustila je.
Ne znam tachno na koji momenat je mislila, da li na onaj kada me je razapela ili u onom kada je iskoristila sve ta sechiva na meni.
Vazi.. sreco - rekoh.
Zajecala je.
Niko me josh tako nije nazvao.. josh od.. josh od... - krenula je ka meni, blago stresavshi ramena, kao da pokushava da se oslobodi demona koji je gurka napred.
Ovo stvarno.. nije reshenje... - promucah.
Silovito, kako to samo ona ume, zavrnula je skalper uglavljen ispod mog levog ramena... Besno ga
je izvukla i sa zarom u ochima nasharala josh par crvenih elemenata na meni.
Razumece svi... -pogled u njenim ochima je bio na momente detinji, na momente neopisiv.
U bunilu, pokushavao sam da se setim kako smo se uopshte obreli u ovoj pecini..

-autoput
-zalazak
-fotografija
 
Josh jedno mrzovoljno jutro. Opet me je Moj prijatelj Vuk probudio ranije, nikada mu to necu oprostiti !!! Krecem iz kuce, josh mi ne dopire do svesti gde je levo a gde desno !!! Nastavljam da koracham !!! Dok se polu-otvorene ochi trude da nadju ruchni sat, krvavo crvena Opel korsa me udari na sred peshachkog prelaza ........

1. pesak
2. korida
3. vetar

svaka cast, ti izgleda neki profesionalni horor pisac? svaka cast jos jednom.
 
Taj prizor je u meni budio jedan od onih retkih osecaja koji znaju ponekad da se jave iz dubokih i skivenih delova mene, delova koji josh nisu sasvim pomracheni i otupljeni kao shto je vecina vremena mog zivota. Prizor autoputa koji se stapa sa horizontom boja koje su svoju lepotu dobile od Sunca koje utanja, kao neki zadnji izdisaj ostarelog choveka koji je u njega izdahnuo svu svoju snaznu volju za zivotom, sve njegove ljubavi i dobrotu, davali su mi gotovo blazen osecaj dok sam posmatrao taj zalazak pracen blagim vetrom koji je u sebi nosio skoro neuhvatljive mirise mladog proleca.
Uvek u takvim trenucima u meni se pobuni neka podla mrachna volja, da bi mi ponovo stavila do znanja da je moj zivot pakao, sa samo mizerno manjim ludilom koje ce uslediti kada jednom napustim ovaj svet, i budem usisan u pravi pakao gde cu pred ochima vechno imati sliku ochevog i majchinog zaprepashcenog pogleda, istog onog koji mi se javlja skoro svakog dana - kao da me On time kaznjava i preti mi, i daje znak da cu mu kad-tad doci do ruku, i da cu ochevo i majchino telo u krvavom, iskasapljenom klupku imati stalno pred ochima, poput neke uzasne fotografije u delu pakla za najgore.

- nesanica
- krv
- malaksalost
 
...ona kao da spava
u zagrljaju puzavica
prashnjave kose
pauci joj tkaju opne
medju tankim prstima...

...ako je nekada i bilo drugachije, zaboravila je. Nije se radilo o nesanici, jer dnevne sate potchinjene svjetlosti provodila je lezeci umrtvljena, na hladnom, suvom tlu, tonuci polako u crveni bezdan, zureci u nebo sklopljenih ochiju. Splet praznih tunela u tijelu odzvanjao je gladju, vapeci za prvim nocnim chasovima. Njen zivot pripadao je sjenkama, a tamo gdje su ivice nejasne, nikada se nishta ne deshava... Zashto bi? Skerlet je dovoljan, drugoga nema. Bice to ko zna koji izlazak po redu, polusvjesno razgrtanje zemlje i nepomichno, nedishuce vrebanje u mraku. Poput grabljivice, shto je u stvari i bila. U onom do beskraja razvuchenom momentu kada prsti pronalaze pregib na vratu, a naredbe instinkta postaju nepodnoshljive, svaki put je znala da ce kroz koju sekundu, kada srce stane tucji u ritmu krvi, a misli u ritmu srca, svi razbijeni djelici stvarnosti pocheti da se uklapaju. Nevidljivi poredak shto pricha jezikom grimiza sve ce ih proshiti, i ponovo ce stvari imati smisla. Pa i to samo na sekundu. A dobro zna shta sledi, kada njena malaksalost postane zrtvina, a naizgled beskrajan izvor pochne da presushuje. Kap po kap... nikada nije dovoljno. Nikada nece biti dovoljno.

''...I see a river
it's oceans that I want...''



[nocna mora
zmija
ljubichasto]
 

Back
Top