Petar i Isus

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Ne znam odakle mi je danas došlo sećanje na ovu biblijsku priču...

Ali...

Da li vam se desilo da vam neko veruje, da veruje u vas, možda na neki način i gradi neki kult o vama... a onda, pre nego da se neke stvari važne dese... u nekom za vas presudnom trenutku... ta osoba posumnja u sve što vi zaista jeste, u sve što misli o vama, u sve što ste zajedno imali... i odrekne vas se... nesiguran najednom u sve... pa i odreknuće...?

I ko je onda u problemu - onaj ko je okružen takvim ljudima, odbačen u važnim momentima?
Ili onaj ko ne zna kuda luta, stremi...?
A kaje se, recimo... Da li se kajanjem zadobija oprost...?

P.S. Namerno sam uzela za temu odnos Isus - Petar, a ne Judu, jer se tu radi o nečemu što se odvija bez međusobnih emocija i gde podozrenje od jedne strane ide još od samog početka...
 
imala sam skoro takvu situaciju
da me je neko u koga sam verovala i za koga sam mislila
da me poznaje dovoljno dobro
razocara i pokaze sasvim suprotno
i sve to mi kaze..
prvo sam se durila na njega
a onda ga pozvala i bla,bla, bla objasnila neke stvari
izgladila sam nas odnos
presla preko toga, ne, i zaboravila i oprostila
ali o njemu nemam isto misljenje kao i pre
koliko god se trudila ne mogu do kraja da budem opustena sa njim
u pitanju je moj dobar drug
 
to je vecita borba u nama. ni sami nismo sigurni u vecinu stvari. jednostavno, pohranili smo u sebe niz cinjenica, koje smo obradili, ucinile su nam se kao "istina", usvojili smo je kao takvu i pohranili, bez da je dalje preispitujemo.
u trenucima, kada nesto ne stima, pojavljuje se crv sumlje, koji preispituje, vaga. tera nas da odmeravamo nase "istine"
signal, najverovatnije, dolazi iz nase podsvesti, samo nismo dovoljno vesti da ga osmah desifrujemo... nekima treba vreme, a neki ga nikada ni ne desifruju i ostaju zbunjeni
ipak, mislim da postoji neko ne uklapanje, cim neko sumlja u nas i u ono sto je mislio da zna o nama... i takve ljude, obicno, pustam, ne razbijajuci mnogo glavu o tome

mislim da niko nije u problemu. ne mozemo biti uklopni sa svim ljudima, koliko god da se trudili
i da svako od nas u sebi ima i malo isusa, i malo petra
i niko od nas nije siguran da zna kuda stremi... samo verujemo da ce se stvari razvijati kako smo mi zamislili....
 
da...mislim da mi se desilo
na pocetku deluje da smo svi u problemu
a u stvari, pre ili kasnije dodjes do toga da je bilo onako kako je moralo biti i da ce biti onako kako treba da bude
 
Ne znam odakle mi je danas došlo sećanje na ovu biblijsku priču...

P.S. Namerno sam uzela za temu odnos Isus - Petar, a ne Judu, jer se tu radi o nečemu što se odvija bez međusobnih emocija i gde podozrenje od jedne strane ide još od samog početka...

Zaista mnogo komplikuje$.. bez potrebe!

U na$em narodu postoji kratka i jednostavna izreka: "Hrani kuche da te ujede"!
 
Ako se vec 'frljamo' sa izrekama, pre bih rekao da je "uzdaj se u se i u svoje kljuse" prigodnija nego ona sa kerovima.

Ako gajis odredjenu dozu predostroznosti, ako makar malo posmatras tudje korake pod lupom, mozda uspes da odstranis problem. Problem imas ti jer sve to vodi ka bolesnom nepoverenju ka inima a njihov problem, ma koliki bio, nije tvoj problem.

Ili, da ne bi postala preterano nepoverljiva ili analiticna, pre nego se upustis u ikakvu vezu (poslovna/drustvena/emotivna...) pomiris se unapred sa time da sve o cemu pricas moze da se desi.

Bitno je samo da NIKADA ne krivis sebe za tudje postupke.
 
Ja nekako oduvek radim potpuno naopako od vecine ljudi.

Uglavnom ljudi na pocetku imaju podrozrenje, pa su rezervisani, pa se otvaraju sto godina, pa vagaju, pa kao procene pa se tesko zejebu posle mnogo vremene i ulozenog truda da nekoga upoznaju.
A kad se zaj.ebu onda sude drugome surovo i nepotrebno brutalno

Kod mene suprotno. Malo vremena za procenu i uglavnom se odmah otvorim, spustim gard a ako vidim da ne dobijam isti takav odnos zatvaram se postepeno ili naglo ali uz prethodno upozorenje. Pa ako se zeznem u proceni, daj da to bar brzo ustanovim.

I oprastam, cesto..cak previse. Dajem ljudima sansu da se poprave, da poveruju, da promene misljenje. Tolerisem, probam da se postavim u tudju poziciju, da razumem.
Doduse retko se izvinjavam i to nije dobro.

Ako smo vec kod te biblije, drzim se onoga da treba suditi blago i odmeravati bogato jer kakvim sudom sudis, sudice se i tebi i kakvom merom meris i tebi ce se odmeriti.

Ne uspevam uvek, ali trudim se
 
u startu greška. praviti kult od živog bića.
samo su deca ta koja mogu zadobiti nešto slično.
super ti je tema sokolice.
pogubno je za oboje.
dok ne oprostiš stvarno ne možeš dalje. dok ne očistiš srce i um.
kajanje jeste jedan od puteva za oprost, ali spada u kategoriju koja može da se ponavlja u smislu, da ponovo praviš istu grešku.
ako se pokaješ i ne radiš više istu stvar oprost je izvestan.
ali kajati se, pa ponavjati greške, da ih tako nazovem, ne dovodi do oprosta..
koliko sam ja shvatila, priču o kajanju.
isto je sa ispovestima, ako se ispovediš trebalo bi da na taj greh staviš tačku, da se ponašaš u skladu sa pokajanjem.
 
Ja nekako oduvek radim potpuno naopako od vecine ljudi.

Uglavnom ljudi na pocetku imaju podrozrenje, pa su rezervisani, pa se otvaraju sto godina, pa vagaju, pa kao procene pa se tesko zejebu posle mnogo vremene i ulozenog truda da nekoga upoznaju.
A kad se zaj.ebu onda sude drugome surovo i nepotrebno brutalno

Kod mene suprotno. Malo vremena za procenu i uglavnom se odmah otvorim, spustim gard a ako vidim da ne dobijam isti takav odnos zatvaram se postepeno ili naglo ali uz prethodno upozorenje. Pa ako se zeznem u proceni, daj da to bar brzo ustanovim.

I oprastam, cesto..cak previse. Dajem ljudima sansu da se poprave, da poveruju, da promene misljenje. Tolerisem, probam da se postavim u tudju poziciju, da razumem.
Doduse retko se izvinjavam i to nije dobro.

Ako smo vec kod te biblije, drzim se onoga da treba suditi blago i odmeravati bogato jer kakvim sudom sudis, sudice se i tebi i kakvom merom meris i tebi ce se odmeriti.

Ne uspevam uvek, ali trudim se

Mnogo dobro receno.Nemam na ovo sta da dodam :)
 
a ko je rekao da je isus oprostio...znao je da će ga se petar odreći pre nego što petao pet poota zakookooriče.........i to mu je rekao.....a petar je tvrdio da nema šanse da to uradi........i koje kajanje...jednostavno se bio uplašio za sopstveni život, što je i normalno..................biti okroožen ljoodima za koje znaš kakvi su i prihvatiti ih takve je ljoodski.......ali nema mesta hrišćanskoj trpeljivost..ja nemam strpljenja da se natežem sa kojekakvima...a ako već nekog prihvatim...takvog kakav jeste...onda mu ne prebacoojem....
 
znaci, bas nesto gledam sad... i drago mi je sto se nisam prilagodio nekim stvarima kao moje kolege... sve se zavrsava... jednom... i svi to znaju... al', umesto da krenu i da tr... ma... mrzi me da pisem... a i cemu sve to? mene nije briga... a jos mi je manje bitno da li je nekog drugog briga... valjda da ostane... pa da se vratim jednom... posto moram da imam gde...
 
nije pet
nego tri puta munjo
ali nije možda ni bitno
Isus je upravo taj koji nam je došao da bi nam gresi bili oprošteni i pokazao kako se prašta
naravno da je oprostio Petru
 
TAČ DA SKRINN!..TAČ DA SKRINNNa..!!

MadPreacherMan.jpg
 
...jeste ...tri poota...fala, stroojo...ne znam otkood mi 5 ......nije mu nigde zvanično oprostio...nema podataka da je rekao.da mu prašta..... ...... nije verovao petru od početka....stalno je njemu nešto prigovarao............najbliži mu je bio jooda...on mu je bio prijatelj......koji ga nije izdao za 30 srebrnjaka.......to je dogma.........za nas obične....pitanje je kako prihvatiti ljoode znajooći mane...pa isto tako kako mene npr. neko prihvati sa mojim manama..............
 
ako je cela priča o Isusu tačna, molim, onda mu jeste oprostio
ne može da bude drugačije
i ne želim da sumnjam u to, moje pravo, naravno.
da, to sa Judom je neobično.ceo taj odnos.
on je zbog tih srebrnjaka poludeo i obesio se
tako da su obe Majke ostale ucveljene i nastavile borbu za Hristovo učenje
 

Back
Top