Veza

Poruka
4.650
Ma neshto lamentiram ovih dana na tu temu. Teshko se nalazi partner za vezu, a svi neshto zujimo u potrazi za time. Sudaramo se kao u kartingu, malo zastanamo, pa opet na gas .. chitam ove ispovesti na forumu, kaze, sedam godina u vezi .. pa to je jako dugo za vezu, shta to znachi, nit` vamo, nit` tamo, zaglavljeni u prostoru. Za to vreme moglo je i nekoliko veza da bude, da se partneri malo brze zamenjuju, da se sa vishe ljudi oprobaju i daju sebi priliku da sretnu bash ono shto traze. Nekako mi se chini da se zaglavimo sa jednim istim i pravimo silne kompromise samo da bi ostali bash u toj vezi, dok oko nas milioni ljudi cirkulishu, a medju njima i neki nash nesudjeni ideal.

Ajd`, pisacu josh ..
 
Ma neshto lamentiram ovih dana na tu temu. Teshko se nalazi partner za vezu, a svi neshto zujimo u potrazi za time. Sudaramo se kao u kartingu, malo zastanamo, pa opet na gas .. chitam ove ispovesti na forumu, kaze, sedam godina u vezi .. pa to je jako dugo za vezu, shta to znachi, nit` vamo, nit` tamo, zaglavljeni u prostoru. Za to vreme moglo je i nekoliko veza da bude, da se partneri malo brze zamenjuju, da se sa vishe ljudi oprobaju i daju sebi priliku da sretnu bash ono shto traze. Nekako mi se chini da se zaglavimo sa jednim istim i pravimo silne kompromise samo da bi ostali bash u toj vezi, dok oko nas milioni ljudi cirkulishu, a medju njima i neki nash nesudjeni ideal.

Ajd`, pisacu josh ..


:):):)
 
Pa ne znam, Vesela, biće da sama ta reč "veza" ubije malo celu stvar. Znaš, vezana si... (zajebite sad one asocijacije, ozbiljna je tema) neslobodna, a to očekuješ i od onog drugog, prirodno. Ako te to i ne guši, onog drugog verovatno guši i tako, milion puta čuješ fraze "ali kako sad da se raziđemo, toliko toga nas vezuje"... bla
Kad se to ne bi posmatralo kao vezanost dvoje ljudi, nego kao neki odnos koji među njima postoji moglo bi da bude drugačije. Kad bi se taj odnos gradio i negovao u nekom drugom pravcu, a ne u pravcu ostajanja u "vezanom" stanju. Jer odnos može da bude i prijateljski i neprijateljski i partnerski i nešto između, i da raste, evoluira.. ma svašta. A veza je - veza. (ili jesi ili nisi - mrzim kad citiram reklame)
 
...Nekako mi se chini da se zaglavimo sa jednim istim i pravimo silne kompromise samo da bi ostali bash u toj vezi, dok oko nas milioni ljudi cirkulishu, a medju njima i neki nash nesudjeni ideal.

evo šta mojsilovićka duma na tu temu..

Sunovrat braka nije posledica samo seksualne revolucije, emacipacije žena i rastuće panike od ekonomske propasti,
ni činjenice da savremeni muškarac više ne igra ulogu zaštitnika,
već je pre svega rezultat dramatične promene sistema vrednosti.

Globalni egoizam, oličen čak i u pomodnom detalju da svako sam sebi plaća piće ili ručak u kafani,
opsednutost vlastitim izgledom - a ne stanjem sopstvenog duha,
iluzija o mogućnosti da se večno bude mlad i lep (a da je brak simbol fizičke i duhovne propasti)
i fokusiranje na seks kao dokaz društvene vrednosti, učinili su savremenog čoveka usamljenim vukom
koji svoju „slobodu od braka“, bračnih zaveta i bilo kakve odgovornosti, plaća pre svega, dubokom usamljenošću.

Brak znači okrenutost drugom, a to je u današnje vreme težak luksuz.
Otuda savremeni brakovi predstavljaju neku vrstu duga prema prošlosti - oni postaju dokaz da je nemoguće živeti udvoje duže vreme, jer brak traži i strpljenje.

Ali, kako u nestrpljivoj civilizaciji koja počiva na skraćenom jeziku, podrazumevajućim porukama
i zahtevu da sve bude sada i odmah, sačuvati instituciju koja počiva
na strpljenju i trpljenju?
 
I da ne bude da sam ja najpametnija, meni nikad nije smetalo da budem u vezi, ili vezana, ili da pripadam ili tako što... i ne znam dal sam u stanju da ostvarim taj odnos (a nisam ni uspela lepo da objasnim na šta sam mislila) ali sam svesna da je ova druga varijanta mnogo poštenija i lepša i manje opterećuje.. i da samo tako postoje neke šanse...
i ne znam što sam uzela da pišem kad me ova tema zbunjuje više od kvantne fizike (al samo zato što ne znam šta je k.f)
 
Lepa tema. A što ja ne radim? :(

Kako god okreneš ne valja. A ovo si baš dobro primetila: "Za to vreme moglo je i nekoliko veza da bude, da se partneri malo brze zamenjuju, da se sa vishe ljudi oprobaju i daju sebi priliku da sretnu bash ono shto traze."

Pa, ipak, šta to znači? Da su za sedam godina, cirkulisanjem, našli "ono što traže" možda bi za sedam godina od tada isto bili u dilemi..... da li je to ipak stvarno to?! Kad se shvati, u međuvremenu, da ipak nedostaje onaj početni zanos..... Ali onda na scenu stupa "toliko toga nas vezuje" i sentimantalni momenat nad činjenicom da bi bilo jako tužno prisećati se svega što je nekad bilo..... a da se sa tom osobom i ne ostane u nekom kontaktu (obično tako biva). Problem.
 
Meni je oduvek bilo glupo kad se ljudi zaljube u srednjoj školi i najbolje godine života utucaju u toj vezi koja traje recimo 7-8 godina i onda pukne tamo negde kad treba da se završi brakom a oni već imaju po 26-7 godina.
Ne razumem tzv ozbiljne veze koje traju duže od 2-3 godine a ne završavaju se makar zajedničim stanovanjem, tj. životom.
 
Ja mislim da jeste utucavanje.
Ne poznajem skoro pa nikoga ko se posle tako duge a raspale veze nije kajao što nije imao nekoliko partnera i što je u suštini ostao uskraćen za neko životno, ako hoćeš i sexualno iskustvo.
Odnosi se i na žene i na muškarce.
 
a kajali se jer su im te veze raspale i nisu bile ni za qratz da prostite
mislim, najlakše je kajati se... svi imaju idealizovanu sliku onoga što nemaju (primer: kad bi bili single privodili bi po 3 cice (90-60-90) za vikend, a kad se umore igrali bi WoW dok se ne rastope boje =P.... bi, al juče... puna neyebitza srećnika koji se nisu "zarobili")
 
oni koji ne znaju šta žele - ti večito traže..
ali njihova 'sudbina' i nije da Nađu, već da večito Tragaju

Ne bih se složio sasvim.
Ne možeš ti u 18 godina baš znati šta hoćeš i šta tražiš.
Retko ko je tada toliko zreo i određen kao ličnost.
Da bi se došlo do neke spoznaje šta ti odgovara a šta ne, i šta je to što želiš a šta ne, potrebno je iskustvo.
Ne postoji način da se iz knjiga ili tuđeg iskustva tu mnogo nauči.
Moraš da probaš i učiš uz put, najčešće iz svojih grešaka, ali i iz tuđih.
Ne može neko ko je pre muža/žene imao jednog ili dva partnera sa kojima je bio u vezi po 5 godina da zna šta želi i šta mu treba jer je probao samo dve osobe.
Dva tipa ponašanja, dva tipa reagovanja, dva tipa shvatanja života i veze.
Iz tako malog iskustva, teško je mnogo naučiti o ljudima uopšte, posebno o muškarcima ili ženama.
Naravno, ne mislim da je dobitak promeniti i 200 partnera.
Za mene je to kao i sa novcem.
Do neke granice mi je potreban i poboljšaće mi život.
Preko neke granice, ne vidim šta će mi specijalno poboljšati život, i šta ću to imati tako specijalno, sem više briga, stresa i problema.
Ali, za svakoga je ta granica različita, pa to verovatno važi i u slučaju veza, tj. toga da li je isto imati pre braka dve veze od 5 godina ili 10 veza od jedne godine.
 
a kajali se jer su im te veze raspale i nisu bile ni za qratz da prostite
mislim, najlakše je kajati se... svi imaju idealizovanu sliku onoga što nemaju (primer: kad bi bili single privodili bi po 3 cice (90-60-90) za vikend, a kad se umore igrali bi WoW dok se ne rastope boje =P.... bi, al juče... puna neyebitza srećnika koji se nisu "zarobili")

Ali parka, ljudi ne misle da su im veze za ****.
Naprotiv, uživaju u njima i brane ih, čak i pred onim što očigledno ne valja.
Problem je što se te veze razvlače godinama i nemaju prirodnu progresiju ka zajedničkom životu ili braku, svejedno.
To je jedan od razloga zašto se raspadnu baš onda kad neko od njih dvoje recimo završi fax, zaposli se ili tome slično. Baš onda kad ta dugogodišnja veza treba da se popne neku stepenicu više.
Zato i mislim da dok su ljudi mladji, nije baš preporučljivo zakopati se u dugogodišnju vezu, osim ako nemaš sreće da rano sretneš čoveka/ženu svog života i da se to vremenom stvarno potvrdi da je tako.

Da, svi imamo idealizovane slike, ali nekad je bolje ne biti u vezi i biti na neyebici nego biti sa bilo kim.
 
datju mali doprinos temi...ima dve teorije...ako ne probash netjesh ni znati da li je to shto imash zaista i najbolje...a sa druge strane mozesh se izgubiti u tzeloj toj potrazi pa onda...nema ni tebe
 
Ne bih se složio sasvim. bogumi ni ja

Ne možeš ti u 18 godina baš znati šta hoćeš i šta tražiš. - pa ko ovde ima 18 godina..?

Retko ko je tada toliko zreo i određen kao ličnost.
Da bi se došlo do neke spoznaje šta ti odgovara a šta ne, i šta je to što želiš a šta ne, potrebno je iskustvo.
Ne postoji način da se iz knjiga ili tuđeg iskustva tu mnogo nauči. - zavisi koje su lekcije u pitanju

Moraš da probaš i učiš uz put, najčešće iz svojih grešaka, ali i iz tuđih.
Ne može neko ko je pre muža/žene imao jednog ili dva partnera sa kojima je bio u vezi po 5 godina da zna šta želi i šta mu treba jer je probao samo dve osobe. slažem se, treba da proba još oko pet milijardi

Dva tipa ponašanja, dva tipa reagovanja, dva tipa shvatanja života i veze.
Iz tako malog iskustva, teško je mnogo naučiti o ljudima uopšte, posebno o muškarcima ili ženama.
Naravno, ne mislim da je dobitak promeniti i 200 partnera. ali možda je 201 baš taj?
Za mene je to kao i sa novcem.
Do neke granice mi je potreban i poboljšaće mi život.
Preko neke granice, ne vidim šta će mi specijalno poboljšati život, i šta ću to imati tako specijalno, sem više briga, stresa i problema. koja je to neka granica?
Ali, za svakoga je ta granica različita, pa to verovatno važi i u slučaju veza, tj. toga da li je isto imati pre braka dve veze od 5 godina ili 10 veza od jedne godine a ima i onih koji tačno znaju šta hoće
 
ma ljudi neće da priznaju da su im veze kakve jesu, nego se batrgaju i rukama i nogama da bi ostali u toj patologiji. uživaju u svom mazohizmu. i nemaju pojma šta im se dešava. mislim, znam been there, done that =(
i nisu sve te godine loše. samo taj (produženi) kraj ukalja sve što je bilo lepo pa se onda nešto kaješ, deluje ti da je sve, baš sve bilo tako...
ali ja još uvek verujem da je moguće ostvariti dugogodišnji kvalitetni odnos koji nije utucavanje vremena (i sivih ćelija). i kad prestanem da verujem biću još tužnija no što jesam. sad. u životu.
 
Problem je što se te veze razvlače godinama i nemaju prirodnu progresiju ka zajedničkom životu ili braku, svejedno.

Zašto misliš da je to prirodna progresija? Meni deluje kao prilično socijalna. Ne kažem to ni kao lošu ni kao dobru stvar, već samo kao činjenicu.
Zašto se nisu venčali? Živeli zajedno... nebitno.
Možda nisu ni želeli :?
I mi sad treba da izvučemo zaključak da "kad nekoga dovoljno (blabla) voliš onda prirodno želiš da eto gledaš u njegovu/njenu facu svako jutro kad se probudiš dok ti se ne ogadi" :)
Dobro, ovo zadnje sam dodala.
Kažete egoizam. Pa jeste. Ali i dalje niko nije otkrio tajnu življenja zajedno. Da li je to tako izuzetna nužnost? Kao kad vam posle mlečnih ne bi izrasli stalni zubi, tako nešto? Baš onako... defekt?
 
Boogi, džaba ti sarkazam druže.
Ako tako veruješ ti si ubeđen u tvoje uverenje i srećan u životu.
Sarkazam na ovu temu je isto kao i sarkazam nevernika preme nekome ko veruje u Boga.
Dakle, nepotreban.
 

Back
Top