РУДНА БОГАТСТВА СРБИЈЕ!

eremita

Zaslužan član
Poruka
117.180
На неким старим темама сам више пута постовао подугачак списак рудника и рудних богатстава Србије због чега сам од дежурних будала и незналица на овом пдф био нападан а заим и исмејаван. И ево, сада имамо ЦРНО НА БЕЛО:


РУДНА БОГАТСТВА СРБИЈЕ


Multinacionalne kompanije ulažu stotine miliona evra u istraživanje ležišta i rudnike zbog visoka cena olova, bakra i cinka na svetskom tržištu

Politika - Petak, 16. novembar 21:00

Jedan od ključnih vladinih igrača nedavno je u neformalnom razgovoru primetio: "Bilo je neke istine u čitankama iz doba SFRJ. Srbija je zaista bogata rudnim blagom". Izgleda da su te čitanke pažljivije čitali stranci: kanadska kompanija "Dandi plemeniti metali" spremna je da u roku od četiri godine uloži između 250 i 300 miliona dolara u otvaranje rudnika molibdena u Surdulici. Kako to da Kanađani, Francuzi, Švajcarci ili Rusi imaju više interesa da ulažu u istraživanja i eksploataciju rude u domaćim rudnicima, a da Srbija u tome nije našla računicu.

Da li je, dakle, Srbija toliko siromašna, da svoja rudna bogatstva nije mogla da iskoristi za proizvodnju automobila, kompjutera ili neke druge skupe robe, pa je izlaz našla u prodaji, ili se samo ponaša tržišno.


Dejan Rajković, pomoćnik ministra rudarstva i energetike, kaže da ima i jednog i drugog. Činjenica je da država nema više novca za skupa istraživanja i oživljavanje rudnika, jer je reč o velikim investicijama koje su visokorizične. U takvoj situaciji jedino rešenje je privatizacija i oslanjanje na privatan kapital.


Odličan primer za to je upravo "Dandi", ističe Rajković, podsećajući da su rudnik molibdena u Mačkatici otvorili Nemci i eksploatisali ga tokom Drugog svetskog rata, a od tada ležište nije eksploatisano zbog ograničenih rezervi siromašne rude i prilično niske cene molibdena na svetskom tržištu.
Inače, od molibdena se dobija visokokvalitetni čelik koji se koristi u energetici i svugde gde su prisutni visoke temperature i pritisci, kao što je avionska industrija, proizvodnja oružja, gradnja termoelektrana, nuklearki, gasovoda.
Upitan da pojasni šta je glavni razlog zbog čega su stranci zainteresovani da ulažu u istraživanje ležišta i srpske rudnike, Rajković kaže da je u pitanju sadašnja visoka cena olova, bakra i cinka kojih kod nas najviše i ima.


- Godinama je cena ovih ruda bila niska, tako da nije ni bilo računice za njihovu eksploataciju. Situacija je, međutim, danas sasvim drugačija, jer je tražnja za ovim metalima iz dana u dan sve veća. Glavni problem je, međutim, kolike su stvarne rezerve tih ruda i koliko će se nekome ko uloži 500 miliona dolara u istraživanje i podizanje rudnika novac vratiti i za koje vreme - ističe Rajković.
U ovom poslu se, napominje on, niko nije obogatio preko noći, već se uz mnogo sreće, prema podacima Svetske banke, profit ostvaruje tek posle 10 godina istraživanja i otvaranja rudnika, i još oko sedam godina za otplatu kredita.
Timočko-magmatski kompleks zbog sadržaja rude bakra i zlata predstavlja danas jedno od najvažnijih rudnih područja Srbije. To potvrđuju i najveće svetske rudarske kompanije koje su zainteresovane za izvođenje istraživačkih radova, na ovom ali i drugim lokalitetima u Srbiji, koje "pohode" australijsko-engleski "Rio Tinto", američki "Filips Dodž", SEE, ali i domaći "Mureks".


Na rudnom polju Crni vrh utvrđeno je prisustvo značajnih resursa bakra, olova cinka i plemenitih metala, koji zahtevaju ulaganja u dalja istraživanja u iznosu od više desetina miliona dolara, kako bi se utvrdile rudne rezerve i ekonomičnost eksploatacije. Ukupni utvrđeni mineralni resursi iznose više od 600.000 tona bakra, više desetina hiljada tona olova, cinka i zlata, dok se procenjuje da su resursi bakra oko milion tona. A nisu zanemarljive ni rezerve zlata. Upravo je to razlog što je država svojevremeno raspisala tender za davanje koncesija. U oštroj konkurenciji četiri ponuđača, opet je "Dandi" pobedio na tenderu i dobio koncesije za istraživanje i eksploataciju bakra, zlata i pratećih metala na ovom rudnom polju i to za područja Čoka Kuruga, Čoka Kupjatra i Tilva Njagra, zbog čega se ova kanadska firma vrlo visoko kotira na listi ulagača u istinske grnifild investicije u Srbiji.


Rajković kaže da se godišnje Ministarstvu rudarstva i energetike podnese više od 80 zahteva za istraživanje svih vrsta mineralnih sirovina, a najviše građevinskih materijala. A da svega pet do šest trajnije opstane kroz eksploataciju.


Za "Dandijem" nimalo ne zaostaje ni australijsko-engleska kompanija "Rio Tinto", koja je dobila koncesije za istraživanje i eksploataciju borne rude na teritoriji Baljevca. Procenjuje se da su zalihe bornih minerala na području Baljevca veće od osam miliona tona. Procenjuje se, takođe, da će sredstva za izgradnju rudnika i rafinerije iznositi više od 100 miliona evra i da će upošljavati veliki broj radnika.
Takođe, intenzivna istraživanja se obavljaju i na području Jadra u zapadnoj Srbiji. A upravo je sa ovih prostora pre godinu dana javnost saznala da je Supermen iz Srbije, jer je tu pronađen mineral kriptonit.

U geološka istraživanja borne rude na ovim lokalitetima do sada je uloženo više od 10 miliona dolara. Inače, tona praha borne kiseline na tržištu košta oko 2.000 dolara, a Evropa i svet imaju veliku potrebu za njim. Trenutno se najviše koristi u staklarskoj i keramičkoj industriji, ali, i u industriji gradnje nuklearnih reaktora. S obzirom na to da država nije imala dovoljno novca za dodatna istraživanja, jedini izlaz je bio u davanju koncesija.
"Rio Tinto" je računicu za ovaj posao našao i u činjenici da je tržište bornih sirovina prilično monopolisano, odnosno da je 65 odsto svetskih rezervi i oko 90 procenata svetske proizvodnje koncentrisano u samo nekoliko zemalja - SAD, Turskoj i Argentini.
Jednu od srpskih firmi koja izvodi istraživanje zlata, olova i cinka na prostoru istočne Srbije i Prijepolja - domaći "Mureks", osnovao je jedan naš bivši pilot.


Srpska rudarska industrija i mineralni potencijali biće do kraja novembra na promociji u Tokiju, a naredne godine u Londonu i Torontu, potvrđuju u Ministarstvu energetike. Upravo će to biti prilika da se strani investitori upoznaju sa rudnim potencijalima i pozovu da ulažu u Srbiju.
Aleksandar Popović, ministar rudarstva i energetike, nada se da će posle promocije rudnih potencijala u Tokiju, Londonu i Torontu, tokom ovog meseca, porasti interesovanje za grinfild ulaganja u Srbiju, dodavši da su i sami Japanci zainteresovani za celu stvar što je potvrđeno i prilikom nedavnog predstavljanja master plana koji se radi u saradnji sa japanskom agencijom Džajka.
Popović kaže da su manji rudnici u Srbiji uglavnom privatizovani, dok veliki rudarski sistemi poput RTB "Bor" i Javnog preduzeća Podzemna eksploatacija uglja iz Resavice još čekaju kupce.
Jasna Petrović
 
Наравно да сада на овој теми нема ДЕЖУРНИХ *******... да напишу како ја измишљам, како је Србија беда, сиротиња и да никаквог богатства нема и да ако неког богатства има да би то дебилни комунисти одавно искористили... итд. итд. А посебно што овде у овој теми уопште НИСУ наведена рудна богатства на КиМ???
 
Наравно да сада на овој теми нема ДЕЖУРНИХ *******... да напишу како ја измишљам, како је Србија беда, сиротиња и да никаквог богатства нема и да ако неког богатства има да би то дебилни комунисти одавно искористили.

teško kopat a rakija duša
 
kako si glup :)
jel znas ti da iran pliva u nafti, a uvozi benzin?
drugim recima, to sto mi imamo vredi koliko i dva klikera bez eksploatacije...

...zezas...prvi put cujem...
...mada moguce da imaju mali broj rafinerija...a i ko bi se zjbv sa tim, kad mogu da vrse direktnu zamenu tipa 2l sirove nafte za 1l benzina...mozda ih mrzi da se bakcu sa rafinerijama...

...u pravu si to za klikere...

@eremita
fora je sto cene ruda drasticno skacu...i naravno da se znalo da tu ima odredjene kolicine molibdena...ali nije bilo ekonomski isplativo...
...isti slucaj je u vezi Bora...cene su toliko pale '80 i pocetkom '90 da je sa tim procentom Cu u rudnuku bila neminovna nerentabilnost...jos jedan problem u vezi Bora je sto se sad mora totalno preci na podzemnu eksploataciju...do sad je bila vise povrsinska...sto znaci mnogo mnogo skuplju proizvodnju...

...ona teza...kazu da ima nafte u deliblatskoj pescari...je totalna nebuloza...
...u vojvodini se nafta eksploatise jos od 1954...a sada zadovoljavamo nase potrebe sa nekih 20%...ali su vec sva lezista pri kraju...novo nije otkriveno poodavno...
...kod eksploatacije nafte ja jako zeznuta stvar zato sto moze samo da se utvrdi da li postoje odgovarajuce podzemne strukture za akumulaciju ugljovodonika...a da li ima ili nema nafta utvrdjuje se samo istraznim busenjem...koje je inace jako skupo...
 
На неким старим темама сам више пута постовао подугачак списак рудника и рудних богатстава Србије због чега сам од дежурних будала и незналица на овом пдф био нападан а заим и исмејаван. И ево, сада имамо ЦРНО НА БЕЛО:


РУДНА БОГАТСТВА СРБИЈЕ


Multinacionalne kompanije ulažu stotine miliona evra u istraživanje ležišta i rudnike zbog visoka cena olova, bakra i cinka na svetskom tržištu

Politika - Petak, 16. novembar 21:00

Jedan od ključnih vladinih igrača nedavno je u neformalnom razgovoru primetio: "Bilo je neke istine u čitankama iz doba SFRJ. Srbija je zaista bogata rudnim blagom". Izgleda da su te čitanke pažljivije čitali stranci: kanadska kompanija "Dandi plemeniti metali" spremna je da u roku od četiri godine uloži između 250 i 300 miliona dolara u otvaranje rudnika molibdena u Surdulici. Kako to da Kanađani, Francuzi, Švajcarci ili Rusi imaju više interesa da ulažu u istraživanja i eksploataciju rude u domaćim rudnicima, a da Srbija u tome nije našla računicu.

Da li je, dakle, Srbija toliko siromašna, da svoja rudna bogatstva nije mogla da iskoristi za proizvodnju automobila, kompjutera ili neke druge skupe robe, pa je izlaz našla u prodaji, ili se samo ponaša tržišno.


Dejan Rajković, pomoćnik ministra rudarstva i energetike, kaže da ima i jednog i drugog. Činjenica je da država nema više novca za skupa istraživanja i oživljavanje rudnika, jer je reč o velikim investicijama koje su visokorizične. U takvoj situaciji jedino rešenje je privatizacija i oslanjanje na privatan kapital.


Odličan primer za to je upravo "Dandi", ističe Rajković, podsećajući da su rudnik molibdena u Mačkatici otvorili Nemci i eksploatisali ga tokom Drugog svetskog rata, a od tada ležište nije eksploatisano zbog ograničenih rezervi siromašne rude i prilično niske cene molibdena na svetskom tržištu.
Inače, od molibdena se dobija visokokvalitetni čelik koji se koristi u energetici i svugde gde su prisutni visoke temperature i pritisci, kao što je avionska industrija, proizvodnja oružja, gradnja termoelektrana, nuklearki, gasovoda.
Upitan da pojasni šta je glavni razlog zbog čega su stranci zainteresovani da ulažu u istraživanje ležišta i srpske rudnike, Rajković kaže da je u pitanju sadašnja visoka cena olova, bakra i cinka kojih kod nas najviše i ima.


- Godinama je cena ovih ruda bila niska, tako da nije ni bilo računice za njihovu eksploataciju. Situacija je, međutim, danas sasvim drugačija, jer je tražnja za ovim metalima iz dana u dan sve veća. Glavni problem je, međutim, kolike su stvarne rezerve tih ruda i koliko će se nekome ko uloži 500 miliona dolara u istraživanje i podizanje rudnika novac vratiti i za koje vreme - ističe Rajković.
U ovom poslu se, napominje on, niko nije obogatio preko noći, već se uz mnogo sreće, prema podacima Svetske banke, profit ostvaruje tek posle 10 godina istraživanja i otvaranja rudnika, i još oko sedam godina za otplatu kredita.
Timočko-magmatski kompleks zbog sadržaja rude bakra i zlata predstavlja danas jedno od najvažnijih rudnih područja Srbije. To potvrđuju i najveće svetske rudarske kompanije koje su zainteresovane za izvođenje istraživačkih radova, na ovom ali i drugim lokalitetima u Srbiji, koje "pohode" australijsko-engleski "Rio Tinto", američki "Filips Dodž", SEE, ali i domaći "Mureks".


Na rudnom polju Crni vrh utvrđeno je prisustvo značajnih resursa bakra, olova cinka i plemenitih metala, koji zahtevaju ulaganja u dalja istraživanja u iznosu od više desetina miliona dolara, kako bi se utvrdile rudne rezerve i ekonomičnost eksploatacije. Ukupni utvrđeni mineralni resursi iznose više od 600.000 tona bakra, više desetina hiljada tona olova, cinka i zlata, dok se procenjuje da su resursi bakra oko milion tona. A nisu zanemarljive ni rezerve zlata. Upravo je to razlog što je država svojevremeno raspisala tender za davanje koncesija. U oštroj konkurenciji četiri ponuđača, opet je "Dandi" pobedio na tenderu i dobio koncesije za istraživanje i eksploataciju bakra, zlata i pratećih metala na ovom rudnom polju i to za područja Čoka Kuruga, Čoka Kupjatra i Tilva Njagra, zbog čega se ova kanadska firma vrlo visoko kotira na listi ulagača u istinske grnifild investicije u Srbiji.


Rajković kaže da se godišnje Ministarstvu rudarstva i energetike podnese više od 80 zahteva za istraživanje svih vrsta mineralnih sirovina, a najviše građevinskih materijala. A da svega pet do šest trajnije opstane kroz eksploataciju.


Za "Dandijem" nimalo ne zaostaje ni australijsko-engleska kompanija "Rio Tinto", koja je dobila koncesije za istraživanje i eksploataciju borne rude na teritoriji Baljevca. Procenjuje se da su zalihe bornih minerala na području Baljevca veće od osam miliona tona. Procenjuje se, takođe, da će sredstva za izgradnju rudnika i rafinerije iznositi više od 100 miliona evra i da će upošljavati veliki broj radnika.
Takođe, intenzivna istraživanja se obavljaju i na području Jadra u zapadnoj Srbiji. A upravo je sa ovih prostora pre godinu dana javnost saznala da je Supermen iz Srbije, jer je tu pronađen mineral kriptonit.

U geološka istraživanja borne rude na ovim lokalitetima do sada je uloženo više od 10 miliona dolara. Inače, tona praha borne kiseline na tržištu košta oko 2.000 dolara, a Evropa i svet imaju veliku potrebu za njim. Trenutno se najviše koristi u staklarskoj i keramičkoj industriji, ali, i u industriji gradnje nuklearnih reaktora. S obzirom na to da država nije imala dovoljno novca za dodatna istraživanja, jedini izlaz je bio u davanju koncesija.
"Rio Tinto" je računicu za ovaj posao našao i u činjenici da je tržište bornih sirovina prilično monopolisano, odnosno da je 65 odsto svetskih rezervi i oko 90 procenata svetske proizvodnje koncentrisano u samo nekoliko zemalja - SAD, Turskoj i Argentini.
Jednu od srpskih firmi koja izvodi istraživanje zlata, olova i cinka na prostoru istočne Srbije i Prijepolja - domaći "Mureks", osnovao je jedan naš bivši pilot.


Srpska rudarska industrija i mineralni potencijali biće do kraja novembra na promociji u Tokiju, a naredne godine u Londonu i Torontu, potvrđuju u Ministarstvu energetike. Upravo će to biti prilika da se strani investitori upoznaju sa rudnim potencijalima i pozovu da ulažu u Srbiju.
Aleksandar Popović, ministar rudarstva i energetike, nada se da će posle promocije rudnih potencijala u Tokiju, Londonu i Torontu, tokom ovog meseca, porasti interesovanje za grinfild ulaganja u Srbiju, dodavši da su i sami Japanci zainteresovani za celu stvar što je potvrđeno i prilikom nedavnog predstavljanja master plana koji se radi u saradnji sa japanskom agencijom Džajka.
Popović kaže da su manji rudnici u Srbiji uglavnom privatizovani, dok veliki rudarski sistemi poput RTB "Bor" i Javnog preduzeća Podzemna eksploatacija uglja iz Resavice još čekaju kupce.
Jasna Petrović

Samo da citiram ovo napisano gde Mita vatreno brani rudarsko-topioničarski basen "Bor", sve dok ne sazna da hoće Ruski mafijaš da ga kupi...
 
kako si glup :)
jel znas ti da iran pliva u nafti, a uvozi benzin?
drugim recima, to sto mi imamo vredi koliko i dva klikera bez eksploatacije...

Za svaku eksploataciju i preradu mineralnih sirovina,da bi bila rentabilna, potrebna je vrhunska tehnologija. Arapi je nemaju pa otud i problemi sa benzinom kod Arapa. Dodju Amerikanci, naprave im exploatacione bushotine, po ugovoru imaju pravo eksploatacije na odredjeni broj godina, a za to vreme, dobra tehnologija, iscrpe im celo leziste. Tako ce da se desi i kod nas. Ali kako doci do mineralnih sirovina bez potrebne tehnologije.

Kad ste zadnji put chuli ili prochitali prichu o nashim rudarima?
 
На неким старим темама сам више пута постовао подугачак списак рудника и рудних богатстава Србије због чега сам од дежурних будала и незналица на овом пдф био нападан а заим и исмејаван. И ево, сада имамо ЦРНО НА БЕЛО:


РУДНА БОГАТСТВА СРБИЈЕ


Multinacionalne kompanije ulažu stotine miliona evra u istraživanje ležišta i rudnike zbog visoka cena olova, bakra i cinka na svetskom tržištu

Politika - Petak, 16. novembar 21:00

Jedan od ključnih vladinih igrača nedavno je u neformalnom razgovoru primetio: "Bilo je neke istine u čitankama iz doba SFRJ. Srbija je zaista bogata rudnim blagom". Izgleda da su te čitanke pažljivije čitali stranci: kanadska kompanija "Dandi plemeniti metali" spremna je da u roku od četiri godine uloži između 250 i 300 miliona dolara u otvaranje rudnika molibdena u Surdulici. Kako to da Kanađani, Francuzi, Švajcarci ili Rusi imaju više interesa da ulažu u istraživanja i eksploataciju rude u domaćim rudnicima, a da Srbija u tome nije našla računicu.

Da li je, dakle, Srbija toliko siromašna, da svoja rudna bogatstva nije mogla da iskoristi za proizvodnju automobila, kompjutera ili neke druge skupe robe, pa je izlaz našla u prodaji, ili se samo ponaša tržišno.


Dejan Rajković, pomoćnik ministra rudarstva i energetike, kaže da ima i jednog i drugog. Činjenica je da država nema više novca za skupa istraživanja i oživljavanje rudnika, jer je reč o velikim investicijama koje su visokorizične. U takvoj situaciji jedino rešenje je privatizacija i oslanjanje na privatan kapital.


Odličan primer za to je upravo "Dandi", ističe Rajković, podsećajući da su rudnik molibdena u Mačkatici otvorili Nemci i eksploatisali ga tokom Drugog svetskog rata, a od tada ležište nije eksploatisano zbog ograničenih rezervi siromašne rude i prilično niske cene molibdena na svetskom tržištu.
Inače, od molibdena se dobija visokokvalitetni čelik koji se koristi u energetici i svugde gde su prisutni visoke temperature i pritisci, kao što je avionska industrija, proizvodnja oružja, gradnja termoelektrana, nuklearki, gasovoda.
Upitan da pojasni šta je glavni razlog zbog čega su stranci zainteresovani da ulažu u istraživanje ležišta i srpske rudnike, Rajković kaže da je u pitanju sadašnja visoka cena olova, bakra i cinka kojih kod nas najviše i ima.


- Godinama je cena ovih ruda bila niska, tako da nije ni bilo računice za njihovu eksploataciju. Situacija je, međutim, danas sasvim drugačija, jer je tražnja za ovim metalima iz dana u dan sve veća. Glavni problem je, međutim, kolike su stvarne rezerve tih ruda i koliko će se nekome ko uloži 500 miliona dolara u istraživanje i podizanje rudnika novac vratiti i za koje vreme - ističe Rajković.
U ovom poslu se, napominje on, niko nije obogatio preko noći, već se uz mnogo sreće, prema podacima Svetske banke, profit ostvaruje tek posle 10 godina istraživanja i otvaranja rudnika, i još oko sedam godina za otplatu kredita.
Timočko-magmatski kompleks zbog sadržaja rude bakra i zlata predstavlja danas jedno od najvažnijih rudnih područja Srbije. To potvrđuju i najveće svetske rudarske kompanije koje su zainteresovane za izvođenje istraživačkih radova, na ovom ali i drugim lokalitetima u Srbiji, koje "pohode" australijsko-engleski "Rio Tinto", američki "Filips Dodž", SEE, ali i domaći "Mureks".


Na rudnom polju Crni vrh utvrđeno je prisustvo značajnih resursa bakra, olova cinka i plemenitih metala, koji zahtevaju ulaganja u dalja istraživanja u iznosu od više desetina miliona dolara, kako bi se utvrdile rudne rezerve i ekonomičnost eksploatacije. Ukupni utvrđeni mineralni resursi iznose više od 600.000 tona bakra, više desetina hiljada tona olova, cinka i zlata, dok se procenjuje da su resursi bakra oko milion tona. A nisu zanemarljive ni rezerve zlata. Upravo je to razlog što je država svojevremeno raspisala tender za davanje koncesija. U oštroj konkurenciji četiri ponuđača, opet je "Dandi" pobedio na tenderu i dobio koncesije za istraživanje i eksploataciju bakra, zlata i pratećih metala na ovom rudnom polju i to za područja Čoka Kuruga, Čoka Kupjatra i Tilva Njagra, zbog čega se ova kanadska firma vrlo visoko kotira na listi ulagača u istinske grnifild investicije u Srbiji.


Rajković kaže da se godišnje Ministarstvu rudarstva i energetike podnese više od 80 zahteva za istraživanje svih vrsta mineralnih sirovina, a najviše građevinskih materijala. A da svega pet do šest trajnije opstane kroz eksploataciju.


Za "Dandijem" nimalo ne zaostaje ni australijsko-engleska kompanija "Rio Tinto", koja je dobila koncesije za istraživanje i eksploataciju borne rude na teritoriji Baljevca. Procenjuje se da su zalihe bornih minerala na području Baljevca veće od osam miliona tona. Procenjuje se, takođe, da će sredstva za izgradnju rudnika i rafinerije iznositi više od 100 miliona evra i da će upošljavati veliki broj radnika.
Takođe, intenzivna istraživanja se obavljaju i na području Jadra u zapadnoj Srbiji. A upravo je sa ovih prostora pre godinu dana javnost saznala da je Supermen iz Srbije, jer je tu pronađen mineral kriptonit.

U geološka istraživanja borne rude na ovim lokalitetima do sada je uloženo više od 10 miliona dolara. Inače, tona praha borne kiseline na tržištu košta oko 2.000 dolara, a Evropa i svet imaju veliku potrebu za njim. Trenutno se najviše koristi u staklarskoj i keramičkoj industriji, ali, i u industriji gradnje nuklearnih reaktora. S obzirom na to da država nije imala dovoljno novca za dodatna istraživanja, jedini izlaz je bio u davanju koncesija.
"Rio Tinto" je računicu za ovaj posao našao i u činjenici da je tržište bornih sirovina prilično monopolisano, odnosno da je 65 odsto svetskih rezervi i oko 90 procenata svetske proizvodnje koncentrisano u samo nekoliko zemalja - SAD, Turskoj i Argentini.
Jednu od srpskih firmi koja izvodi istraživanje zlata, olova i cinka na prostoru istočne Srbije i Prijepolja - domaći "Mureks", osnovao je jedan naš bivši pilot.


Srpska rudarska industrija i mineralni potencijali biće do kraja novembra na promociji u Tokiju, a naredne godine u Londonu i Torontu, potvrđuju u Ministarstvu energetike. Upravo će to biti prilika da se strani investitori upoznaju sa rudnim potencijalima i pozovu da ulažu u Srbiju.
Aleksandar Popović, ministar rudarstva i energetike, nada se da će posle promocije rudnih potencijala u Tokiju, Londonu i Torontu, tokom ovog meseca, porasti interesovanje za grinfild ulaganja u Srbiju, dodavši da su i sami Japanci zainteresovani za celu stvar što je potvrđeno i prilikom nedavnog predstavljanja master plana koji se radi u saradnji sa japanskom agencijom Džajka.
Popović kaže da su manji rudnici u Srbiji uglavnom privatizovani, dok veliki rudarski sistemi poput RTB "Bor" i Javnog preduzeća Podzemna eksploatacija uglja iz Resavice još čekaju kupce.
Jasna Petrović

o boze, budale...
i to budale zarobljene u 15 veku :roll:

ti nikao da prestanesh sa izmishljanjem mrkog uglja (a i zlata) u jelashnici?
 
eremita

Molim te da mi se javis. Trebam te zbog ranije postavljenih tema.Konkretno me zanima gde si objavio ovo sto si naveo:

На неким старим темама сам више пута постовао подугачак списак рудника и рудних богатстава Србије због чега сам од дежурних будала и незналица на овом пдф био нападан а заим и исмејаван. И ево, сада имамо ЦРНО НА БЕЛО:...
 

Back
Top