Zasto nas nesto uvek tera da se vratimo na goru situaciju?

Nina2:
Objasni na sta tacno mislis?

Mislim generalno.... sto se kaze "sa velikim stepenom apstrakcije"... Eugenie ovde, uzgred, zaboravila sam da se registrujem...
znaci bili smo u nekoj situaciji X... i onda smo presli u situaciju Y, koja je po svemu bolja od situacije X. Ali ne lezi vraze - sad smo nesrecni, iako je situacija Y mnogo i po svemu bolja od situacije X, ali nama stalno nedostaje ona losa situacija X...
Primeni to na sta zelis... fakultet, posao, politiku, decka, sta god... Primetila sam da je generalna tendencija ljudi da nesto zele, i onda kada to dobiju (eto tu drugu situaciju Y, da nastavim sa tim izrazavanjem) onda im nedostaje ono staro, iako je bilo lose. Sad, poenta mog pitanja je sta vi mislite, zasto se to desava i sta je to sto tolike mase ljudi tera da zale za onim starim??
Evo npr imam drugaricu koja je bila sa deckom koji je maltretirao (eorvatno i pihicki i fizicki) i ona to trpi jos od srednje skole (sad smo na trecoj godini fakulteta). Pri tome, ona je jako slatka, simpaticna i pmaetna devojka, veoma je lepa i zgodna, i muvaju je stvarno super momci, ali ona se stalno vraca tom svom idiotu, cak i posto ga ostavi pa nadje nekog normalnog. Stalno se vraca na goru situaciju. :( I ja to nikako ne mogu da razumem.... I treba mi neko dobro objasnjenje za to....
 
Anonymous:
Nina2:
Objasni na sta tacno mislis?

Mislim generalno.... sto se kaze "sa velikim stepenom apstrakcije"... Eugenie ovde, uzgred, zaboravila sam da se registrujem...
znaci bili smo u nekoj situaciji X... i onda smo presli u situaciju Y, koja je po svemu bolja od situacije X. Ali ne lezi vraze - sad smo nesrecni, iako je situacija Y mnogo i po svemu bolja od situacije X, ali nama stalno nedostaje ona losa situacija X...
Primeni to na sta zelis... fakultet, posao, politiku, decka, sta god... Primetila sam da je generalna tendencija ljudi da nesto zele, i onda kada to dobiju (eto tu drugu situaciju Y, da nastavim sa tim izrazavanjem) onda im nedostaje ono staro, iako je bilo lose. Sad, poenta mog pitanja je sta vi mislite, zasto se to desava i sta je to sto tolike mase ljudi tera da zale za onim starim??
Evo npr imam drugaricu koja je bila sa deckom koji je maltretirao (eorvatno i pihicki i fizicki) i ona to trpi jos od srednje skole (sad smo na trecoj godini fakulteta). Pri tome, ona je jako slatka, simpaticna i pmaetna devojka, veoma je lepa i zgodna, i muvaju je stvarno super momci, ali ona se stalno vraca tom svom idiotu, cak i posto ga ostavi pa nadje nekog normalnog. Stalno se vraca na goru situaciju. :( I ja to nikako ne mogu da razumem.... I treba mi neko dobro objasnjenje za to....
Можда тип иде на плажу у дугачким гаћама.
 
Ja nikada nisam zalila za onim sto je iza mene, bilo ono dobro ili lose. Pitanje koje si postavila mi je pomalo cudno, jer licno ne poznajem osobe koje zele da "padnu sa konja na magarca" a ti o tome pises kao o necemu sto je karakteristicno za skoro svaku osobu. Dakle, ne slazem se sa tobom da je to neka rasirena pojava. A ako zaista ima takvih osoba, pretpostavljam da su u pitanju psihicki slabe osobe ili osobe koje sebe ne cene dovoljno. Dakle, koristeci tvoju terimologiju to bi izgledalo ovako: Osoba NN se nalazi u situaciji X izvesno vreme. Ona je losa za nju ali se dovoljno dugo u njoj nalazi te pocinje da joj se prilagodjava. Iznenada, ukazuje joj se prilika da predje u situaciju Y koja je nesumnjivo bolja od ove prethodne. Osoba NN je svesna da je situacija Y bolja od situacije X, ali nije svesna da je ona dovoljno dobra i dovoljno dorasla situaciji Y.
... eto, ja to tako tumacim...
 
ja se slazem da to nije bas rasirena pojava, ali postoji...mislim da je to neki nemir u dusi, koji nema konkretno veze sa "vracanjem na staro", vec pre jednim opstim nezadovoljstvom, slaboscu, i samodestrukcijom. Kao neki nihilizam. Zapravo,covek je nezadovoljan svojim zivotom, i onda nijedna situacija nije ono "pravo",a mozda i neka cudna potreba za "tonjenjem"...dosta knjiga je pisano o tome,pa knjizevnost sama je dobrim delom posledica slicnih nemira i samorazaranja
 
345:
ja se slazem da to nije bas rasirena pojava, ali postoji...mislim da je to neki nemir u dusi, koji nema konkretno veze sa "vracanjem na staro", vec pre jednim opstim nezadovoljstvom, slaboscu, i samodestrukcijom. Kao neki nihilizam. Zapravo,covek je nezadovoljan svojim zivotom, i onda nijedna situacija nije ono "pravo",a mozda i neka cudna potreba za "tonjenjem"...dosta knjiga je pisano o tome,pa knjizevnost sama je dobrim delom posledica slicnih nemira i samorazaranja

Upravo sam na to i mislila! Meni se ucinilo da je to rasirena pojava jer su mozda samo ljudi oko mene takvi - jednostavno, sticaj okolnosti je da, eto, vec nekoliko osoba meni bliskih to rade. I prosto sam se prepala da i ja to ne pocnem pored njih :) (mada, verovatno to necu poceti da radim cim sam primetila kako drugi to rade)
U svakom slucaju, hvala svima za misljenje!
 

Back
Top