... iz čiste želje... poziv...

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Zbog brzine života, zbog toga što se sa nekim ljudima ne družimo tako često, svakodnevno... ili smo se družili, pa zbog raznih faktora udaljili... takvi ljudi nas (bar mene) pozovu kad im je potrebno nešto od mene, neka informacija, usluga... pa se kao usput i ispričamo, tobože (a nekad i stvarno) žaleći što ne možemo da se vidimo...
Prema nekima ne osećam ništa posebno, imamo samo korektne odnose.
Neki od njih su mi samo dragi, ali se uvek desi tako da zovemo jedni druge tek kad nam nešto zatreba... I ja to nikome ne zameram...

Ali mi je mnogo lepo kada me neko ne pozove ni iz kakvog razloga, ni zbog čega, da razgovaramo ni o čemu...
Samo eto, jer me se setio. Jer mu nedostajem. Kao čovek za razgovor. Čovek za ćutanje. Da pita kako sam. Ali ono ''kako si'' - kada pitamo, a to nas stvarno interesuje...
 
Jao, bre... Uništavate mi inspiraciju... Vi, forumaške ubice... :)
Celu prethodnu noć i ovo jutro pokušavam da zađem u problematiku seminarskog rada...
Ali, umesto da se uozbiljim, sve mi je smešno...

Hajdete nešto lepo napišite, iskreno, toplo... Da me krene misao i emocija... :)
 
Nemam naviku da zovem ljude i samo da pitam kako su. Isto tako ne volim da mene neko zove samo radi toga. Ne volim telefonske razgovore, ne volim pitanja "kako si"...
Ako se mogu videti sa osobom, kada mi padne na pamet, zovem je da se vidimo, da izadjemo...
E, sad, ako je osoba u drugom gradu, drzavi... Vise volim da posaljem mejl, mada mi je i to smor... :|

Elem, imam ruznu naviku da jednostavno ne zovem ljude, iako mislim na njih...
 
Iskreno i toplo...? Evo, da probam...:)

Nazovi me...samo da čujem kako si... Lagao bih kad bih rekao da me ne interesuje...zato i ćutim, jer ne volim da lažem...lakše mi je tako nego da kažem nešto zbog čega bi se kajao...jer ponos mi neda...Jer ne mogu da zaboravim kako si me povredila i tresnula na dno...isto tako ne mogu da zaboravim kako smo bili srećni, kako smo živeli jedan život...tvoji strahovi bili su i moji, moji uzdasi bili su tvoji...ja sam bio tvoj, delili smo najlepše trenutke, poljupce, dodire...jutra i večeri... Sve si izdala, svega se odrekla...
...posle svega makar nazovi me...ja tebe sigurno neću...:|
 
Kako si ti sladak. :)

pazi ko mi kaže..;)

a194.gif
 
Uvek sam ja ta koja se seti rodjendana,uvek prva saljem porukice Novu godinu,Bozic...setim se ja lepo svih...samo mene niko...izuzev kada nesto treba...e,pa necu ni ja vise...
Samo lupetam gluposti...necu,pih...zasto uopste kazem nesto sto necu ispuniti...sta da radim kad sam osecajna...ebg...
 
isti slucaj kao kod Irene. U stvari, slican, imam jednog druga koji me redovno zove bez razloga, samo da vidi kako sam... ali udaljavam se od njega jer se zaljubio u mene......... a ja volim mog bivseg, ali drug to kao da zaboravlja..... a vidim da ga povredjujem cim pomenem bivseg... a posto ponekad samo o njemu pricam.... lakse mi je ne odgovarati na pozive ovom drugu.......
 
Ja cesto uzmem mobilni u ruke i vrtim imenik...trazim to jedno ime...taj jedan broj...da vidim kako je, da ja kazem kako sam...i svaki put stignem do kraja, pa probam jos jednom...mozda sam je negde preskocio?......I svaki put shvatim da to ime jos nije upisano i da ponovo ostajem sam....
 

Back
Top