DA LI VERUJETE U SUDBINU?

Gde me nadje!?
Ne znam... U zivotu mi se puno puta dogodilo da sam rekla "Ovo je sudbina". Ali kada bolje razmislim, svaki put sam ja doprinela toj situaciji. Sto bi rekli: "Svedi svu krivicu na jednog", a ta jedna sam samo ja. I mogu ovako da filozofiram do sutra. Nemam pojma!
 
U zivcotu ima puno situacija kada moramo da biramo,znaci izabrani put je nasa odluka,a ne sudbina,Kazu da je sudbina spojila mene i supruga,a sta bi bilo da nisam otisla u taj grad vec u onaj drugi.
Sami mi krojimo svoj put.;)
 
Da li verujete da smo sami odgovorni za sve sto nam se desava u datom trenutku ili ponekad ipak kazete"to je subina,tako se jednostavno moralo desiti"

Meni se ponekada cini kao da sudbina umesa svoje prste i to bas onda kada to najmanje ocekujemo!Bas u momentu kada smo najmanje spremi da prihvatimo to"subinski nametnuto desavanje"koje utice na nas...

Onda opet zivim u uverenju kako sami krojimo svoju subinu i kako nista ne moze poremetiti nase planove...ali najcesce posle toga opet me nesto prene iz takvih misli i pokoleba moja uverenja...

Koliko god se trudim da cvrsto drzim konce svog zivota u sopstvenim rukama ipak mi se precesto "subina upetlja" i pomrsi mi te iste konce...

Prvo sam verovala u sudbinu...Onda sam saznala istinu...
Podsvest,draga,podsvest...
 
....uglavnom se opustim i pustim stvari da idu svojim tokom( to ne znaci da se ne trudim i sve prepustam da se samo desi)...nekako,svaki put kada sam se brinula oko buducnosti previse,nije bilo kako sam htela.ali ipak nesto postoji,nismo mi tek tako ovde.....
 

Back
Top