Autosugestija

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Ovo će biti moja treća tema u poslednja dva dana, ali nećete me dugo posle ovoga videti... obećavam... :)
Nekako... kiše... prvi sneg... nedelja... kako da se pomerim od laptopa... :)
A i nagomilale se misli... :)

Sinoć sam sanjala bivšeg momka. Neka žurka, on me sreće i kaže mi kako sam ljubomorna što je tu sa novom devojkom. I da bih mu pokazala da mi nije krivo - odlazim do te cure i upoznajem se sa njom. Upamtila sam joj ime... lik... ma sve... :) i koliko ima godina... i baš mi bila slatka... ja čak poželim da budemo drugarice, razmenimo telefone... kraj sna: on se ljubi sa njom, kad vidi mene, prestane... pogledam ga, kao da ga vidim prvi put, taj osećaj... totalne ravnodušnosti...
Sa tim osećanjem sam se probudila... držao me... drži me... zamišljam da se to stvarno dešava... i nerviram se koliko mi je svejedno... :) kao da tupim...

Do pre nekog vremena taj momak mi je, i posle godinu dana raskida, mnogo značio...
A onda su me neke stvari pogodile, neke njegove reči, postupci,... mnogo više od samog raskida... i odlučila sam da prekinem svaki kontakt...

Više i ne znam koliko, mesec i dva svakodnevnih dijaoga sa samom sobom...
Ubedjivala sam sebe u neke stvari... prijatelji mi kažu i da sam preterala, iskarikirala sve što se njega tiče... ja drugi način nisam videla da prebolim nego da i ono lepo uništim, obrišem...
... onda sam to potisnula, već neko vreme niti mislim o tome, niti se setim, niti me ko pita za njega... do ovog sna...
... i sa snom potpuno novo osećanje.. kao da mi je stranac... i slike gledam... i kao da postoji neka druga Ja, ona koja se čudi kako je to moguće da nijednu sliku ne mogu da prizovem u sećanje...

IZVINITE što je dug post... kiša, hladno, nedelja... i ja, sklona opširnosti... profesionalna deformacija... idem sad nešto da radim, a neka napiše neko koju...

Sve je u glavi.
Jeste li se ikad zaljubili autosugestijom u nekoga?
Da li ste ikada zaboravili autosugestijom nekoga?
Da li ste imali osećaj sličan mom, da nekoga sa kim ste bili bliski, apsolutno kao da ne znate...?
 
Opet 100 redova, jedva sam pročitao da se ne smorim.
Pleese, malo skrati sledeći put. Nije da ne može. :)

Nisam autosugestijom ništa od navedenog.
Al' jedan moj komša tvrdi da je autosugestijom izlečio čmičak na oku.
Možda i jeste. Što bi lag'o čovek? :)
 
IZVINITE što je dug post... kiša, hladno, nedelja... i ja, sklona opširnosti... profesionalna deformacija... idem sad nešto da radim, a neka napiše neko koju...


Jeste li se ikad zaljubili autosugestijom u nekoga?
Da li ste ikada zaboravili autosugestijom nekoga?
Da li ste imali osećaj sličan mom, da nekoga sa kim ste bili bliski, apsolutno kao da ne znate...?

koja je to profesija koja zahteva opširnost
a. ne
b. ne
c. da,nakon određenog vremena od raskida kao da ni ne poznajem tu osobu, osobito ako je bilo mučnih stvari i scena

e, sad, izvini, al ti si to SAMO sanjala
 
Autosugestija je dobra stvar. Recimo da sam jednom uspela da reprogramiram misli, tako da mogu da funkcionisem kao da mi nije nista, ali nisam sebe ubedjivala da nekog ne volim. Kasnija desavanja su sve poremetila i onda sam se opet suocila sa emocijama. Mislim da ako je nesto duboko uslo u nas, ne moze pukom autosugestijom da nestane, moze samo da se primiri. Sto je ok. Potrebno je vreme da se covek "izleci". Desilo mi se da neko sa kim sam bila bliska postupa sa mnom kao da sam stranac, ali nijednog trenutka nisam osetila da to nije ona ista osoba, naprosto, tudje postupke objasnjavam stanjem "iznutra". Vaznije mi je da nekog razumem, nego da se ljutim sto sam povredjena.

Nije mi jasno prvo pitanje? Mislis, kazem sebi "sad cu da se zaljubim" i kao zaljubim se? :-?
 
Opet 100 redova, jedva sam pročitao da se ne smorim.
Pleese, malo skrati sledeći put. Nije da ne može. :)

Nisam autosugestijom ništa od navedenog.
Al' jedan moj komša tvrdi da je autosugestijom izlečio čmičak na oku.
Možda i jeste. Što bi lag'o čovek? :)

... a ti mi baš delovao kao... čitač sa talentom... :)
Možda ja puno čitam, pa mi je 100 redova... da kažem u duhu ovog podforuma... pi.kin dim... :)

Gledajte kako Gošći neće biti teško da pročita i posavetuje... :)
 
Autosugestija je dobra stvar. Recimo da sam jednom uspela da reprogramiram misli, tako da mogu da funkcionisem kao da mi nije nista, ali nisam sebe ubedjivala da nekog ne volim. Kasnija desavanja su sve poremetila i onda sam se opet suocila sa emocijama. Mislim da ako je nesto duboko uslo u nas, ne moze pukom autosugestijom da nestane, moze samo da se primiri. Sto je ok. Potrebno je vreme da se covek "izleci". Desilo mi se da neko sa kim sam bila bliska postupa sa mnom kao da sam stranac, ali nijednog trenutka nisam osetila da to nije ona ista osoba, naprosto, tudje postupke objasnjavam stanjem "iznutra". Vaznije mi je da nekog razumem, nego da se ljutim sto sam povredjena.

Nije mi jasno prvo pitanje? Mislis, kazem sebi "sad cu da se zaljubim" i kao zaljubim se? :-?

Pa ne, više kao ponavljanje sebi: ovo je dobra osoba... a i ne izgleda loše... možda ne bi bilo loše da prihvatim njegov poziv... da probam... tako, nešto kao blago teranje sebe... s tim što bi to bilo nemoguće da nam osoba nije bar malo simpatična...
 
Pa ne, više kao ponavljanje sebi: ovo je dobra osoba... a i ne izgleda loše... možda ne bi bilo loše da prihvatim njegov poziv... da probam... tako, nešto kao blago teranje sebe... s tim što bi to bilo nemoguće da nam osoba nije bar malo simpatična...


A ne, to nikako.Il' ima hemije il nema. :)
 
Pa ne, više kao ponavljanje sebi: ovo je dobra osoba... a i ne izgleda loše... možda ne bi bilo loše da prihvatim njegov poziv... da probam... tako, nešto kao blago teranje sebe... s tim što bi to bilo nemoguće da nam osoba nije bar malo simpatična...

Код мене је увек овако. Спонтана привлачност ми се никад није десила, али стварно никада. Људи су ми по дифолту одбојни и увек морам себе да натерам да би се са неким зближила.

А после исто тако морам да се присилим да се од некога удаљим.
 
pogledam ga, kao da ga vidim prvi put, taj osećaj... totalne ravnodušnosti...
Sa tim osećanjem sam se probudila... držao me... drži me... zamišljam da se to stvarno dešava... i nerviram se koliko mi je svejedno... :) kao da tupim...

Do pre nekog vremena taj momak mi je, i posle godinu dana raskida, mnogo značio...
A onda su me neke stvari pogodile, neke njegove reči, postupci,... mnogo više od samog raskida... i odlučila sam da prekinem svaki kontakt...

Znaci kao da sam ja pisala ovo! Sad me mrzi da pisem sastav, ali..
Poslednjih mesec-dva uopste nemam ni potrebu da ga pomenem. Puno me je razocarao, povredio...u pocetku sam bila ljuta, ogorcena, ali ipak spremna da mu se vratim, a sada...apsolutno nista. I kad ga neko pomene.. nista. Totalno ravnodusna.
Ali nisam bas srecna zbog te ravnodusnosti. Ponekad mi bude zao...Pomislim da se mozda i nismo toliko voleli...Ali, ako nam je "sudjeno", i ko smo stvarno "jedno za drugo", srescemo se za 5-6 godina, ako nije...onda je bolje sto je sve gotovo...Bilo je lepo dok je trajalo..
 
Znaci kao da sam ja pisala ovo! Sad me mrzi da pisem sastav, ali..
Poslednjih mesec-dva uopste nemam ni potrebu da ga pomenem. Puno me je razocarao, povredio...u pocetku sam bila ljuta, ogorcena, ali ipak spremna da mu se vratim, a sada...apsolutno nista. I kad ga neko pomene.. nista. Totalno ravnodusna.
Ali nisam bas srecna zbog te ravnodusnosti. Ponekad mi bude zao...Pomislim da se mozda i nismo toliko voleli...Ali, ako nam je "sudjeno", i ko smo stvarno "jedno za drugo", srescemo se za 5-6 godina, ako nije...onda je bolje sto je sve gotovo...Bilo je lepo dok je trajalo..

... ja to ''lepo'' ne mogu da prizovem, kao da mi se automatski stvori prekid u mozgu kad počne da se vraća u neke prošle slike... ne uspevam da ih nazrem ni kao neki davni san...
... a tolike mesece nismo bili zajedno i mogla sam da osetim mekotu njegove kože...
... sada u zajedničke slike gledam kao u nekakve tuđe uspomene...
 
U meni svaka slika iz proslosti budi uspomenu, a sto se tice autosugestije i zaljubljivanja, pa recimo da je bila prisutna da bi se veza odrzala, a takode i kada se u glavi upalila lampica za prekid veze. Desavalo mi se da sretnem osobu, koja mi je nekada bila draga a da mi sve ono sto mi je nekada bilo vise nego simpaticno sada deluje kao hladan tus. Promene, obostrane...autosugestija...razum ponekad...
 
Sve je u glavi.
Jeste li se ikad zaljubili autosugestijom u nekoga?
Da li ste ikada zaboravili autosugestijom nekoga?
Da li ste imali osećaj sličan mom, da nekoga sa kim ste bili bliski, apsolutno kao da ne znate...?

- Ne ( zaljubljuje se srcem)
- Ne ( mada je bilo kada sam sebe ubedjivala u neke stvari)
- Ne ( niko ko mi je blizak ne moze biti stranac)
 
Sve je u glavi.
Jeste li se ikad zaljubili autosugestijom u nekoga?
Da li ste ikada zaboravili autosugestijom nekoga?
Da li ste imali osećaj sličan mom, da nekoga sa kim ste bili bliski, apsolutno kao da ne znate...?
Jeste,sve je u glavi..zavisi kako sam sebi neshto definishesh jer objektivne istine nema u tim"emotivnim pitanjima".Pravo je pitanje da li je svaka zaljubljenost/ljubav nesvesna autosugestija?Ali to je vetj smarachina bla bla psiholoshko filzofiranje.Mislim da su pitanja pogreshno postavljena,ne mozesh svesno u nekoga da se zaljubish/ga zaboravish...whatever...a to shto opisujesh kao da ga ne znash samo je mehanizam...tvoj lichni nachin na koji sama sebi stavljash do znanja da mozesh da idesh dalje...ili to ili se samoobmanjujesh jer ti tako lakshe.:lol:
 

Back
Top