Sokolica_M
Domaćin
- Poruka
- 4.429
''Milion puta prošao sam ispod tvoga prozora
da si rekla samo riječ, došao bih...''
Evo, da obrišem prvo suze (rukavom, poput deteta ), pa da počnem...
Da li verujete da se uvek sve desi baš onako kako treba? Da li se vodite onom već pomalo (ili pomnogo otrcanom, lažno ili istinski utešnom): ''Ko zna zašto je to dobro''...
Znam da ne možemo da utičemo na događaje... u tome je očaj čoveka...
Možemo samo da upravljamo svojom reakcijom na njih... i dobro je što imamo tu slobodu... i tu odgovornost...
Koliko se puta desi, recimo: prolazite nekom ulicom uvek kad ste u tom kraju... A onda, jedne večeri, napravite izuzetak... I posle saznate da se nešto zbilo u toj ulici...
Ako je loše - čovek će uvek reći: ''Hvala Bogu''.
Ako je izbegao nešto što on smatra dobrim, pitaće se ZAŠTO... Ja se uzgred i žestim na Život (psujem ga kao kočijaš )...
I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi... i tako do nekog praštanja, zbližavanja, objašnjavanja, izliva emocija nikad ne dođe.
A onda saznate, posle mnogo godina da ste se čekali u isto vreme. I setite se situacije: ''Da si dao/dala samo jedan znak, sve bi bilo drugačije''...
Možda je apsurdno gledati na stvari iz tog ugla... ''Šta bi bilo da je bilo''... ali nekad, u mom slučaju, neizbežno... :-(
da si rekla samo riječ, došao bih...''
Evo, da obrišem prvo suze (rukavom, poput deteta ), pa da počnem...
Da li verujete da se uvek sve desi baš onako kako treba? Da li se vodite onom već pomalo (ili pomnogo otrcanom, lažno ili istinski utešnom): ''Ko zna zašto je to dobro''...
Znam da ne možemo da utičemo na događaje... u tome je očaj čoveka...
Možemo samo da upravljamo svojom reakcijom na njih... i dobro je što imamo tu slobodu... i tu odgovornost...
Koliko se puta desi, recimo: prolazite nekom ulicom uvek kad ste u tom kraju... A onda, jedne večeri, napravite izuzetak... I posle saznate da se nešto zbilo u toj ulici...
Ako je loše - čovek će uvek reći: ''Hvala Bogu''.
Ako je izbegao nešto što on smatra dobrim, pitaće se ZAŠTO... Ja se uzgred i žestim na Život (psujem ga kao kočijaš )...
I ono usko vezano za ovu temu: da li vam se desilo da volite neku osobu, nedostaje vam, a iz nekog razloga niste u kontaktu (zbog svađe ili udaljenosti)... i iz ponosa čekate da onaj drugi progovori i priđe i pozove prvi... i tako do nekog praštanja, zbližavanja, objašnjavanja, izliva emocija nikad ne dođe.
A onda saznate, posle mnogo godina da ste se čekali u isto vreme. I setite se situacije: ''Da si dao/dala samo jedan znak, sve bi bilo drugačije''...
Možda je apsurdno gledati na stvari iz tog ugla... ''Šta bi bilo da je bilo''... ali nekad, u mom slučaju, neizbežno... :-(