Sta kada te prevari?

mamaVesna

Zainteresovan član
Poruka
140
E da bas tako, covek sa kojim sam osam godina u dobroj vezi i braku me je letos prevario. Sta sad? Bilo je tu razgovora, izvinjavanja, ubedjivanja, svega. I evo proslo je skoro pola godine, medju nama je sad sve OK, ali ja prosto ne mogu da zaboravim. Kako da to prevazidjem, ima li iko neki dobar savet?
 
Jedini "savet" koji imam sastoji se u tome da ti kazem da, kada ste vec to prevazisli, ucinis sve da prestanes o tome da razmisljas. Ljudi grese, cine razne stvari i povredjuju jedni druge (i sami sebe) kako svesno, tako i nesvesno. Ako ste vec imali razloga, volje, snage i ljubavi da nakon preljube nastavite zajednicki zivot i normalizujete se, neophodno je da i ti prestanes da se time opterecujes (i sebe i njega i vas odnos), jer je strasno vazno da se na jednom resen problem ne vracamo ponovo.
Bez da ulazim u raspravu o tome da li je preljuba oprostiv ili neoprostiv greh (ipak smo mi svi razliciti), ako si mu vec, kako se to u narodu kaze "oprostila", onda je vazno da to i sustinski prihvatis. Najgore je kad nekom nesto, kao, oprostimo ali se posle stalno na to vracamo i u svakoj prilici koja nam se ukaze, pominjemo taj "greh" i isticemo svoju velikodusnost.
I jos jednom: kada ste to vec prevazisli, vazno je da i ti to u svojoj glavi stavis "ad akta".
Pozdrav!
 
mamaVesna:
E da bas tako, covek sa kojim sam osam godina u dobroj vezi i braku me je letos prevario. Sta sad? Bilo je tu razgovora, izvinjavanja, ubedjivanja, svega. I evo proslo je skoro pola godine, medju nama je sad sve OK, ali ja prosto ne mogu da zaboravim. Kako da to prevazidjem, ima li iko neki dobar savet?

Lepo je to sto si mu oprostila i sto je sada sve medju vama OK.Potrudite se da tako i ostane, ALI budi sigurna da to zaboraviti neces NIKAD.Nas mozak nije kompjuter pa samo kliknes delete i...ode u nepovrat.Zaboraviti neces 100%( iz licnog iskustva) ali mozes se potruditi da o tome ne razmisljas cesto, da to ne spominjes prilikom vase prve male nesuglasice, da se ne plasis ili jos gore sumnajs da se to mozda nece ponovo dogoditi itd. Ukratko da naucis da zivis sa tim u svojoj glavi. Recimo kao dijagnoza spusten zeludac.
Bolest nije, pa leka nema.To je samo stanje koje je neprijatno, bezopasno ali prisutno.Glupo poredjenje znam ali mislim da ces shvatiti.
Sretno
 
Istina je ipak malo drugacija...Da te zaista voli i da si mu dovoljna ne bi to nikad uradio. Naravno da ne treba da budes s njim. Kakve veze imaju izvinjenja, ubedjivanja,i sl? Bolje je biti i sam jer bolje je imati nista nego makar sta. Nije samopostovanje i dostojanstvo u tom sucaju toliko bitno koliko je bitna najociglednija stvar da mu nisi dovoljna, da mu je pored tebe trebala neka druga. Imaj hrabrosti da koristis sopstveni razum- rece jednom Kant. Nemoj se uljuljkivati prividima, traziti izgovore da ne zivis onako kako bi zelela, ali zaista zelela. Budi jednostavno covek. Nemas ti tu sta njemu da oprastas, ne treba da budes indoktrinirana glupostima: "ljudski je oprastati"...
 
Gortina:
Istina je ipak malo drugacija...Da te zaista voli i da si mu dovoljna ne bi to nikad uradio. Naravno da ne treba da budes s njim. Kakve veze imaju izvinjenja, ubedjivanja,i sl? Bolje je biti i sam jer bolje je imati nista nego makar sta. Nije samopostovanje i dostojanstvo u tom sucaju toliko bitno koliko je bitna najociglednija stvar da mu nisi dovoljna, da mu je pored tebe trebala neka druga. Imaj hrabrosti da koristis sopstveni razum- rece jednom Kant. Nemoj se uljuljkivati prividima, traziti izgovore da ne zivis onako kako bi zelela, ali zaista zelela. Budi jednostavno covek. Nemas ti tu sta njemu da oprastas, ne treba da budes indoktrinirana glupostima: "ljudski je oprastati"...

Donekle se slazem sa tobom i to je ono sto stvarno boli kad si prevaren: cinjenica da "nisi bila dovoljna". Ali kad nekoga znas jako dugo i volis ga jako dugo, onda pokusavas da nadjes razloge tog njegovog postupka. Verovatno bih te i poslusala i sutnula ga bez razmisljanja, jer imam neodoljivu zelju da to i uradim, ali kad si sa njim u braku, kad imas dvoje dece kojima je on otac, i to dobar otac, onda malo spustis loptu na zemlju.
Medjutim koliko god se ja trudila da to ostavim po strani, izgleda cu ipak do kraja zivota ziveti sa tim.
 
mamaVesna:
Gortina:
Istina je ipak malo drugacija...Da te zaista voli i da si mu dovoljna ne bi to nikad uradio. Naravno da ne treba da budes s njim. Kakve veze imaju izvinjenja, ubedjivanja,i sl? Bolje je biti i sam jer bolje je imati nista nego makar sta. Nije samopostovanje i dostojanstvo u tom sucaju toliko bitno koliko je bitna najociglednija stvar da mu nisi dovoljna, da mu je pored tebe trebala neka druga. Imaj hrabrosti da koristis sopstveni razum- rece jednom Kant. Nemoj se uljuljkivati prividima, traziti izgovore da ne zivis onako kako bi zelela, ali zaista zelela. Budi jednostavno covek. Nemas ti tu sta njemu da oprastas, ne treba da budes indoktrinirana glupostima: "ljudski je oprastati"...

Donekle se slazem sa tobom i to je ono sto stvarno boli kad si prevaren: cinjenica da "nisi bila dovoljna". Ali kad nekoga znas jako dugo i volis ga jako dugo, onda pokusavas da nadjes razloge tog njegovog postupka. Verovatno bih te i poslusala i sutnula ga bez razmisljanja, jer imam neodoljivu zelju da to i uradim, ali kad si sa njim u braku, kad imas dvoje dece kojima je on otac, i to dobar otac, onda malo spustis loptu na zemlju.
Medjutim koliko god se ja trudila da to ostavim po strani, izgleda cu ipak do kraja zivota ziveti sa tim.


mozda ne bi bila losa ideja da se nekako ponovo zblizite, nadite neki hobi, uvedite neku zajednicku novu obavezu, idite negde na letovanje i pricajte, pricajte, pricajte....
 
Fleka-king size!
Ne verujem u rec prevara. ni preljuba...to je cista IZDAJA. Pitanje je samo na koji si nacin saznala. Ako je sam priznao ... znaci da mu savest josh radi ... sto je odlicna perspektiva za brak i mozes mu oprostiti u potpunosti.
Ako je priznao pod pritiskom ili su ga razotkrile okolnosti... znaci da mu "kochnice" bas ne rade najbolje - drzi ga na oku. Greh je najsladje voce - kada se navadish - ne mozes stati! :wink:
 
Gortina:
Istina je ipak malo drugacija...Da te zaista voli i da si mu dovoljna ne bi to nikad uradio. Naravno da ne treba da budes s njim. Kakve veze imaju izvinjenja, ubedjivanja,i sl? Bolje je biti i sam jer bolje je imati nista nego makar sta. Nije samopostovanje i dostojanstvo u tom sucaju toliko bitno koliko je bitna najociglednija stvar da mu nisi dovoljna, da mu je pored tebe trebala neka druga. Imaj hrabrosti da koristis sopstveni razum- rece jednom Kant. Nemoj se uljuljkivati prividima, traziti izgovore da ne zivis onako kako bi zelela, ali zaista zelela. Budi jednostavno covek. Nemas ti tu sta njemu da oprastas, ne treba da budes indoktrinirana glupostima: "ljudski je oprastati"...
'Ajde,bre, pa samo deca misle da je svet crno-beli! Sacekaj da budes u slicnoj situaciji, pa ces videti da se nista ne lomi preko kolena.
 
Gortina:
Istina je ipak malo drugacija...Da te zaista voli i da si mu dovoljna ne bi to nikad uradio. Naravno da ne treba da budes s njim. Kakve veze imaju izvinjenja, ubedjivanja,i sl? Bolje je biti i sam jer bolje je imati nista nego makar sta. Nije samopostovanje i dostojanstvo u tom sucaju toliko bitno koliko je bitna najociglednija stvar da mu nisi dovoljna, da mu je pored tebe trebala neka druga. Imaj hrabrosti da koristis sopstveni razum- rece jednom Kant. Nemoj se uljuljkivati prividima, traziti izgovore da ne zivis onako kako bi zelela, ali zaista zelela. Budi jednostavno covek. Nemas ti tu sta njemu da oprastas, ne treba da budes indoktrinirana glupostima: "ljudski je oprastati"...

Lepo ... depresivni pesimista...

Odakle ti ideja da si u pravu?
 
mamaVesna:
E da bas tako, covek sa kojim sam osam godina u dobroj vezi i braku me je letos prevario. Sta sad? Bilo je tu razgovora, izvinjavanja, ubedjivanja, svega. I evo proslo je skoro pola godine, medju nama je sad sve OK, ali ja prosto ne mogu da zaboravim. Kako da to prevazidjem, ima li iko neki dobar savet?
Razgovarajte ali ne u obliku svadje, vec u obliku konstruktivnog razgovora.

Poboljsajte vas sexualni zivot. Uvedite malo slatkih perverzija. Uzivajte jedno u drugom.

P.S. Samo pitanje ... da li je on dosao do tebe i priznao?
 
Nije priznao, nego je provaljen, pa cak ni tada nije hteo odmah da prizna. Na kraju mi je rekao za tu ribu, kako su izasli par puta, kako nista nije bilo. Ja u to ne mogu da verujem, bas zato sto je to krio. Svejedno, i da je bilo sexa i da nije, problem je u tim lazima, u nepoverenju koje sad osecam prema njemu. Za mene je to prevara, laz.
Pre toga smo imali jako dobar odnos gde je svako imao neku svoju slobodu. Mogao je da ide gde je hteo i kad je hteo. Isto tako i ja, nije mu bio problem da ostane sa klincima dok ja izadjem sa drugaricama. Nikad nismo proverali jedno drugo, jednostavno smo funkcionisali kao dva dobra prijatelja koja pri tom imaju i drugih osecanja jedno prema drugom. Sve je funkcionisalo OK, barem se on nikad nije zalio. Posle svih tih lazi jajednostavno nemogu da budem mirna. Nije bilo potrebe za tim jer ja nisam od onih koje prave scenu za svaku glupost. Mogao je da kaze sta se desava.

Ja bih samo volela da se nekako taj stari odnos medju nama vrati. Ali od toga izgleda nista.
 
Ovo sto cu sada da ti kazem videla sam u jednom filmu, i mislim da je stvarno dobro. Tip je voleo svoju devojku, ali je spavao sa njenom drugaricom. Bilo mu je zao, i molio je da se pomire, a onda je ona rekla:"U redu, ali moracemo da se ponovo upoznajemo." I vratili su se na pocetak veze, setnje, upoznavanje, udvaranje, i tako je videla da on ipak stvarno voli nju. Mene je to stvarno dotaklo i cini mi se kao prava stvar, jer ta osoba koja te je prevarila, lagala ili sta vec, u stvari vise nije ono sto je nekada bila, ili barem nije ono sto si ti mislila o njoj. Zato mi se cini pogresnim teznja vracanja na staro. Mislim da treba izgraditi potpuno novi odnos. Da ga upoznajes kao da ga prvi put vidis, i da vidis da li zelis da nastavis sa tom novom osobom, da li ce taj neko da te voli, da li si se ti u necemu promenila, da li je dovoljno samo "dobro funkcionisati", ili je potrebno i malo "hemije". U svakom slucaju, mislim da ne moze biti kao da se nista nije dogodilo, ali mislim da se sve moze prevazici, pa cak i da bude bolje nego pre. Ja ti drzim fige, mislim da ces uspeti ne samo da sacuvas svoj brak, nego i da ga ucinis boljim nego sto je bio. Neka ovo bude izazov za tebe-ponovo da ocaras svog muza. Pa, nece valjda neka tamo da zezne nesto sto si ti godinama gradila?! Rodila si mu dvoje dece, i ona zasluzuju i preko im je potrebna ljubav izmedju roditelja. Njega samo treba vratiti na pravi put!
Zelim ti sve najbolje!
 
mandragora, dobra ti je ideja.

Ali dok citam sve ove odgovore otprilike shvatam u cemu je problem. Skoro svi saveti koje ste davali su podrazumevali da i on bude ukljucen u proces "izlecenja". Ja ne znam kako TO da izvedem.

Naime, sve je zapocelo zahladjenjem odnosa izmedju nas. Onda je on poceo sve cesce i duze da odsustvuje od kuce. Kad bih ja zapocela bilo kakvu pricu na tu temu, on bi odmah postajao ljut i nervozan i to bi uvek zavrsilo svadjom. Takve stvari se ranije nisu desavale, skoro uvek smo mogli da razgvorom resimo problem. Meni je bilo jasno da se nesto desava. Kad sam ga zamolila da mi objasni on bi odgovarao u stilu: "nije problem u tebi, nego u meni". I kraj. Sve u svemu, potpuno druga osoba od one koju sam poznavala. Onda sam pred kraj leta ja saznala za tu devojku, i on je posle duzeg ubedjivanja priznao. Tada smo mnogo razgovarali, tokom sledecih dva meseca bilo je zaista puno razgovora na temu naseg odnosa i njegovog odnosa sa njom. I dogovorili smo se da pokusamo ponovo da uspostavimo dobre odnose.

On je nakon toga bio izuzetan prema meni u svakom pogledu i sve je bilo odlicno. Ja nisam pominjala vise taj dogadjaj i nisam ni razmisljala o tome. Medjutim, oziljci ostaju i sada je dovoljno da on par dana za redom dodje kuci umoran od posla i ne posveti mi bas onoliko paznje koliko ja ocekujem ili da ostane posle posla negde na picu ili bilo sta slicno, i da ja odmah pocnem da sumnjam da se opet tu nesto desava. Kad sada pokusam o tome da pricam sa njim (ne da ga napadam, nego da pricam, jer kapiram da je sad vec problem u meni), on se ljuti sto ja to pominjem. On kaze da je to za njega zavrseno i da nemamo sta dalje da pricamo na tu temu.

Dakle, ne mogu da mu se obratim za pomoc po tom pitanju. Izgleda je sada problem u meni i ljubomori koju je on svojim postupkom probudio i sa kojom ja ne umem da se nosim.
 
mamaVesna:
mandragora, dobra ti je ideja.

Ali dok citam sve ove odgovore otprilike shvatam u cemu je problem. Skoro svi saveti koje ste davali su podrazumevali da i on bude ukljucen u proces "izlecenja". Ja ne znam kako TO da izvedem.

Naime, sve je zapocelo zahladjenjem odnosa izmedju nas. Onda je on poceo sve cesce i duze da odsustvuje od kuce. Kad bih ja zapocela bilo kakvu pricu na tu temu, on bi odmah postajao ljut i nervozan i to bi uvek zavrsilo svadjom. Takve stvari se ranije nisu desavale, skoro uvek smo mogli da razgvorom resimo problem. Meni je bilo jasno da se nesto desava. Kad sam ga zamolila da mi objasni on bi odgovarao u stilu: "nije problem u tebi, nego u meni". I kraj. Sve u svemu, potpuno druga osoba od one koju sam poznavala. Onda sam pred kraj leta ja saznala za tu devojku, i on je posle duzeg ubedjivanja priznao. Tada smo mnogo razgovarali, tokom sledecih dva meseca bilo je zaista puno razgovora na temu naseg odnosa i njegovog odnosa sa njom. I dogovorili smo se da pokusamo ponovo da uspostavimo dobre odnose.

On je nakon toga bio izuzetan prema meni u svakom pogledu i sve je bilo odlicno. Ja nisam pominjala vise taj dogadjaj i nisam ni razmisljala o tome. Medjutim, oziljci ostaju i sada je dovoljno da on par dana za redom dodje kuci umoran od posla i ne posveti mi bas onoliko paznje koliko ja ocekujem ili da ostane posle posla negde na picu ili bilo sta slicno, i da ja odmah pocnem da sumnjam da se opet tu nesto desava. Kad sada pokusam o tome da pricam sa njim (ne da ga napadam, nego da pricam, jer kapiram da je sad vec problem u meni), on se ljuti sto ja to pominjem. On kaze da je to za njega zavrseno i da nemamo sta dalje da pricamo na tu temu.

Dakle, ne mogu da mu se obratim za pomoc po tom pitanju. Izgleda je sada problem u meni i ljubomori koju je on svojim postupkom probudio i sa kojom ja ne umem da se nosim.
Ne nije problem u tebi!! On je vec lagao i dolazio kuci ' umoran ' . Znam da te sve to izjeda i da ne možeš da mu veruješ.Pokušaj da mu oprostiš ali zbog sebe i tvoje porodice . Mladi ste ljudine i ne treba brak da vam propadne zbog toga, još je puno godina pred vama. Meni se ne dopada njegov stav , UŽASNO JE I ŠTO JE TEK POD PRITISKOP PRIZNAO, znači da ti nisi saznala ON BI MOGAO DA ŽIVI SA TIM :?: :!: E to ne valja - ja ne bih želela takvog čoveka pored sebe. Neću da ti potpirujem sumnje , ali ne daj mu da krivicu svali na tebe. NE DAJ :!: :!:
Ja sam nekada imala momka - najbolji čovek na svetu- i prevarila sam ga , dugo smo bili razdvojeni(1 god.) i ja sam želela pažnju - što nije opravdanje znam,I REKLA SAM MU I OSTAVIO ME JE. Ali morala sam reći , savest me je ubijala, htela sam da mi veruje kao što sam ja mogla njemu.Nisam mogla da ga pogledam u oči .. stvarno sam ga volela...ali izdala sam i dobila svoje..
 
mamaVesna:
E da bas tako, covek sa kojim sam osam godina u dobroj vezi i braku me je letos prevario. Sta sad? Bilo je tu razgovora, izvinjavanja, ubedjivanja, svega. I evo proslo je skoro pola godine, medju nama je sad sve OK, ali ja prosto ne mogu da zaboravim. Kako da to prevazidjem, ima li iko neki dobar savet?
Pa znas sta,muskarci su takvi,dopuste sebi ponekad da ih vode nagoni.Zene to redje rade i sve je to normalno.Znam da boli,ali... stisni zube,razgovaraj sa njim. I sto je najbitnije pazi da mu to ne predje u naviku!!! :wink:
 
Ma sta pametujete toliko. u svakoj vezi dodje do zasicenja,a pogotovo nakon 8godina. Zar ti nikad nisi pozelela nesto drugo, nesto tudje, nesto slatko. Nemoj pogresno da me razumes. Ja nikada nisam ozbiljno prevarila partnera,sto ne znaci da mozda necu, a volim ga toliko da bih ovog trenutka ako bi mu to znacilo odsekla ruku za njega. I pusti ove sto pricaju da ne bi oprostile itd. Te su najslabije i nesigurne u sebe. Ko zna zasto je to dobro? Mozda ste nakon toga samo postali jos svesniji toga koliko ne mozete jedan bez drugoga i koliko se zaista volite. Ljubim te. Mozda se jednog dana i nadjes u slicnoj situaciji pa ces i razumeti sta sam htela da ti kazem.
 
Anonymous:
Ma sta pametujete toliko. u svakoj vezi dodje do zasicenja,a pogotovo nakon 8godina. Zar ti nikad nisi pozelela nesto drugo, nesto tudje, nesto slatko. Nemoj pogresno da me razumes. Ja nikada nisam ozbiljno prevarila partnera,sto ne znaci da mozda necu, a volim ga toliko da bih ovog trenutka ako bi mu to znacilo odsekla ruku za njega. I pusti ove sto pricaju da ne bi oprostile itd. Te su najslabije i nesigurne u sebe. Ko zna zasto je to dobro? Mozda ste nakon toga samo postali jos svesniji toga koliko ne mozete jedan bez drugoga i koliko se zaista volite. Ljubim te. Mozda se jednog dana i nadjes u slicnoj situaciji pa ces i razumeti sta sam htela da ti kazem.
Slazem se!
 

Back
Top