Pismo predsedniku Putinu od Z.Djindjica
Poštovani gospodine predsedniče,
Uveren sam da Vam je poznata složena situacija na Balkanu: neobična država Bosne i Hercegovine, vrlo netipična Federacija Srbije i Crne Gore, potpuno otvoren problem uzajamnih odnosa Srbije i Kosova, nestabilna Makedonija, previše državnih eksperimenata na malom prostranstvu. Svaki nepravilni korak može da postavi pod ozbiljnu pretnju krhku stabilnost, koju smo dobili uz pomoć ogromnih napora i velikih žrtava. Čini mi se da međunarodna zajednica, po pitanju regularizacije problema Kosova, preti ogromnim rizikom da će napraviti veoma opasnu grešku. „Spontano“ organizovanje Kosova ka nezavisnosti, na odlučnoj zabrani Srbije i Jugoslavije da učestvuje i da utiče na događaje, vode ka vrlo eksplozivno opasnoj situaciji u skorijoj budućnosti.
Zato pretpostavljam da je došao momenat, posle tri i po godine prebivanja međunarodnih snaga na Kosovu, da se ozbiljno promisli koncepcija dugoročnog rešenja ove problematike. Fraze o tome da će o pitanju statusa Kosova da se odlučuje posle, potpuno su neubedljive jer se svakodnevno primaju rešenja koja po suštini prevazilaze konačni status, a baš u pravcu nezavisnosti. Po suštini ništa ne menja to što međunarodna zajednica insistira na tome da bi takvo nezavisno Kosovo ostalo u sastavu zajedničke države sa Srbijom. Ovim će, u formalnom smislu, biti sačuvan princip nenarušavanja granica, ali pri dvostrukom kažnjavanju Srbije. Prvo su joj oteli bilo kakav uticaj na Kosovu, a zatim su joj dali ulogu zatočenika sada već nezavisnog Kosova.
Naš predlog se sastoji u tome da se bez gubljenja vremena pristupi potražnji kompromisa koji bi bio prihvatljiv za obe strane, srpsku i albansku. Takvo rešenje je moguće, jer mi u Srbiji nismo namerili da ubeđujemo kosovske Albance da žive zajedno sa nama. Mi hoćemo da sačuvamo državni interes Srbije, da zaštitimo prava srpske zajednice na Kosovu i obezbedimo čuvanje naših spomenika, religije i kulture. To može da se učini pri punom uvažavanju albanske nacionalne zajednice, sve do deljenja Kosova, ako drugačije ne bude moguće. Cilj sadašnjeg ličnog obraćanja je moja molba Vama da iskoristite Vaš veliki međunarodni autoritet, da se problem Kosova pokrene sa mrtve tačke, u stranu dostignuća dugoročnog i stabilnog rešenja. U slučaju Vaše zainteresovanosti da dobijete podrobnije informacije o tome kako mi u Beogradu vidimo moguća rešenja za rešavanje statusa Kosova, ja sam na Vašem raspolaganju i vrlo sam rad bilo kojoj vrsti kontakta. Pismo premijeru Bleru
...Kao što možda znate, Kosovo polako stremi nezavisnosti. Nijedan ozbiljni alternativni koncept nije prodiskutovan u međunarodnoj zajednici. Većina svetskih lidera radije ne razmišlja o ovoj temi u nadi da će se rešenje samo prirodno pojaviti. Opšta, iako implicitna pretpostavka je da će kroz nekoliko godina kosovske institucije preuzeti najvažnije funkcije, uključujući garancije za prava etničkih manjina. To će se zvati multietničko Kosovo iako će broj nealbanaca biti zanemarljiv, ako ih uopšte bude. Oni koji su prognani iz svojih kuća ostaće zauvek beskućnici. De facto, nezavisnost Kosova verovatno neće postati formalno nezavisno i uslediće pritisak na Beograd i Prištinu da uđu u neku vrstu konfederacije. Naizgled, ovo je elegantno rešenje, ali je u stvari tempirana bomba.
Prvo, činjenica da Srbija, čija je Kosovo pokrajina, nema formalni uticaj na teritoriju, biće shvaćena kao poraz u srpskoj javnosti, a sledstveno i kao poraz demokratske reformske Vlade.
sledi nastavak