Journalist
Obećava
- Poruka
- 64
Ima li ljudi koji upisuju novinarstvo ove tj. sledece godine?
Kada pocinjete sa spremanjem???
Ovo sam nasao na netu:
Novinarsko-komunikološki smer
Fakultet političkih nauka se dosta razvio u poslednjih nekoliko godina. Od 1999. preživeo je nekoliko reformi (nastavni plan i program, oprema, renoviranje zgrade) i počinje sve više da liči na instituciju koja pruža velike mogućnosti svojim studentima. Budući novinari dobijaju široko opšte obrazovanje, ali stručni predmeti su i dalje zastupljeni u veoma malom procentu. Ipak, čini mi se da je to praksa na većini novinarskih škola, bar koliko sam ja obavešten. Razni kursevi i školice novinarstva su prečica da se dođe do nekog instant obrazovanja i koliko imaju prednosti isto toliko i imaju i mana u odnosu na FPN. Dobra strana je to što studenti novinarstva imaju bolji prolaz kada se obrate redakcijama u želji za poslom ili obavljanjem prakse, a č esto se redakcije obraćaju fakultetu u potrazi za kadrovima, pa se razvila i Berza novinara na kojoj se stalno otvaraju nove mogućnosti. Opremljeni medijski centar na Fakultetu veliki je plus jer studenti sada mogu na jednom mestu da spoje teoriju i praksu i da naučeno na predavanjima primene u radu na studentskom radiju ili u TV studiju, kao i u studentskom listu Politikolog.
Mislim da se FPN može svrstati u red srednje teških fakulteta. Postoji po jedan ili dva teža ispita na svakoj godini i nekoliko „problematičnih“ profesora, ali to je nešto što se sreće na svakom fakultetu. Sem ovih izuzetaka, većina profesora je veoma pristupačna za studente i raspoložena za konsultacije i davanje smernica prilikom spremanja ispita, a i u daljem profesionalnom životu. Naravno, preduslov je da student ima želju za takvom saradnjom. Samo nekoliko ispita ima pismeni deo, većina je usmeno ispitivanje. Skoro svi ispiti su dvosemestralni što može biti otežavajuca okolnost jer ne možete da polažete ništa dok ne odslušate godinu, uglavnom do junskog ispitnog roka, ali i na to se čovek navikne.
Od stručnih predmeta, novinarski smer ima Teoriju i tehniku novinarstva, Štampu, Radio, TV, Agencije, Stilistiku i retoriku, Javno mnjenje, Komunikologiju, Savremene sisteme informisanja. Važno je znati da se do stručnih predmeta dolazi tek na drugoj godini a da je prva zajednička za više smerova i pretežno ispunjena političkim predmetima. Mislim da bi moralo biti više “jezickih” predmeta jer ipak je jezik (usmeni ili pisani) glavno sredstvo izražavanja novinara. Stekao sam prilično dobru osnovu za početak bavljenja novinarstvom, ali moram da skrenem pažnju brucošima da se nikako ne ograniče samo na ono što čuju na predavanjima i na osnovnu literaturu. Novinari su, po prirodi posla, radoznali, pa tu osobinu treba iskoristiti i za pronalaženje sve moguće literature koja neće biti samo pomoć za ispit (diploma nije garancija da je neko dobar novinar) već za potpunu pripremu i osposobljlavanje za ovaj naporan i zahtevan posao.
Imali smo obaveznu praksu, ali smo od profesora dobili samo papir/molbu sa pečatom i potpisom, koju bi podneli redakcijama kao zahtev da nas prime na mesec ili više dana prakse. Niko vas nece vući za rukav i zato veliku ulogu igra lična inicijativa i snalažljivost, što je sve opet karakteristika novinarske profesije.
Novinarstvo u Srbiji je u nekom specifičnom prelaznom periodu. Poslednjih godina nastalo je mnogo novih medija (novina, radio i TV stanica) i samim tim rasla je potreba za novinarskim kadrom, što je dobra vest za studente novinarstva. Ali, nisu svi ti mediji na odgovarajućem nivou i mislim da diplomirani novinari ne bi smeli da po svaku cenu jure posao, ne vodeći računa o profesionalnim i etičkim normama. Većina redakcija spremna je da primi mlade saradnike, a naravno uvek se počinje sa nekim sitnim vestima, burekom i kafom, bez hoorara ili sam malim honorarom ali sve to ide u rok službe. Posla definitivno ima i mislim da će ga biti i dalje, ali zakoni tržišta su surovi i borba sa konkurencijom je neminovna (bitna je činjenica da diploma novinarskog fakulteta nije uslov za dobijanje posla, jer i ljudi sa drugim fakultetima, a često i bez diplome, rade novinarksi posao).
Pošto je FPN jedino mesto gde može da se studira novinarstvo (doduše, ove godine su otvoreneni i smerovi na Filozofskom fakultetu u Nišu i Novom Sadu), kada sam video spisak svih onih ispita rekao sam sebi: Da bi se bavio nečim što voliš, moraš proći i kroz nešto što ti nije baš preterano interesantno. Zato mislim da je presudna ljubav prema ovom poslu i ako toga ima, onda je FPN zaista pravi izbor. Mislim da bih ponovo doneo istu odluku.
Ne odustajte lako i budite optimisti jer fakultet ne završavaju pametni i inteligentni nego vredni i uporni
Kada pocinjete sa spremanjem???
Ovo sam nasao na netu:
Novinarsko-komunikološki smer
Fakultet političkih nauka se dosta razvio u poslednjih nekoliko godina. Od 1999. preživeo je nekoliko reformi (nastavni plan i program, oprema, renoviranje zgrade) i počinje sve više da liči na instituciju koja pruža velike mogućnosti svojim studentima. Budući novinari dobijaju široko opšte obrazovanje, ali stručni predmeti su i dalje zastupljeni u veoma malom procentu. Ipak, čini mi se da je to praksa na većini novinarskih škola, bar koliko sam ja obavešten. Razni kursevi i školice novinarstva su prečica da se dođe do nekog instant obrazovanja i koliko imaju prednosti isto toliko i imaju i mana u odnosu na FPN. Dobra strana je to što studenti novinarstva imaju bolji prolaz kada se obrate redakcijama u želji za poslom ili obavljanjem prakse, a č esto se redakcije obraćaju fakultetu u potrazi za kadrovima, pa se razvila i Berza novinara na kojoj se stalno otvaraju nove mogućnosti. Opremljeni medijski centar na Fakultetu veliki je plus jer studenti sada mogu na jednom mestu da spoje teoriju i praksu i da naučeno na predavanjima primene u radu na studentskom radiju ili u TV studiju, kao i u studentskom listu Politikolog.
Mislim da se FPN može svrstati u red srednje teških fakulteta. Postoji po jedan ili dva teža ispita na svakoj godini i nekoliko „problematičnih“ profesora, ali to je nešto što se sreće na svakom fakultetu. Sem ovih izuzetaka, većina profesora je veoma pristupačna za studente i raspoložena za konsultacije i davanje smernica prilikom spremanja ispita, a i u daljem profesionalnom životu. Naravno, preduslov je da student ima želju za takvom saradnjom. Samo nekoliko ispita ima pismeni deo, većina je usmeno ispitivanje. Skoro svi ispiti su dvosemestralni što može biti otežavajuca okolnost jer ne možete da polažete ništa dok ne odslušate godinu, uglavnom do junskog ispitnog roka, ali i na to se čovek navikne.
Od stručnih predmeta, novinarski smer ima Teoriju i tehniku novinarstva, Štampu, Radio, TV, Agencije, Stilistiku i retoriku, Javno mnjenje, Komunikologiju, Savremene sisteme informisanja. Važno je znati da se do stručnih predmeta dolazi tek na drugoj godini a da je prva zajednička za više smerova i pretežno ispunjena političkim predmetima. Mislim da bi moralo biti više “jezickih” predmeta jer ipak je jezik (usmeni ili pisani) glavno sredstvo izražavanja novinara. Stekao sam prilično dobru osnovu za početak bavljenja novinarstvom, ali moram da skrenem pažnju brucošima da se nikako ne ograniče samo na ono što čuju na predavanjima i na osnovnu literaturu. Novinari su, po prirodi posla, radoznali, pa tu osobinu treba iskoristiti i za pronalaženje sve moguće literature koja neće biti samo pomoć za ispit (diploma nije garancija da je neko dobar novinar) već za potpunu pripremu i osposobljlavanje za ovaj naporan i zahtevan posao.
Imali smo obaveznu praksu, ali smo od profesora dobili samo papir/molbu sa pečatom i potpisom, koju bi podneli redakcijama kao zahtev da nas prime na mesec ili više dana prakse. Niko vas nece vući za rukav i zato veliku ulogu igra lična inicijativa i snalažljivost, što je sve opet karakteristika novinarske profesije.
Novinarstvo u Srbiji je u nekom specifičnom prelaznom periodu. Poslednjih godina nastalo je mnogo novih medija (novina, radio i TV stanica) i samim tim rasla je potreba za novinarskim kadrom, što je dobra vest za studente novinarstva. Ali, nisu svi ti mediji na odgovarajućem nivou i mislim da diplomirani novinari ne bi smeli da po svaku cenu jure posao, ne vodeći računa o profesionalnim i etičkim normama. Većina redakcija spremna je da primi mlade saradnike, a naravno uvek se počinje sa nekim sitnim vestima, burekom i kafom, bez hoorara ili sam malim honorarom ali sve to ide u rok službe. Posla definitivno ima i mislim da će ga biti i dalje, ali zakoni tržišta su surovi i borba sa konkurencijom je neminovna (bitna je činjenica da diploma novinarskog fakulteta nije uslov za dobijanje posla, jer i ljudi sa drugim fakultetima, a često i bez diplome, rade novinarksi posao).
Pošto je FPN jedino mesto gde može da se studira novinarstvo (doduše, ove godine su otvoreneni i smerovi na Filozofskom fakultetu u Nišu i Novom Sadu), kada sam video spisak svih onih ispita rekao sam sebi: Da bi se bavio nečim što voliš, moraš proći i kroz nešto što ti nije baš preterano interesantno. Zato mislim da je presudna ljubav prema ovom poslu i ako toga ima, onda je FPN zaista pravi izbor. Mislim da bih ponovo doneo istu odluku.
Ne odustajte lako i budite optimisti jer fakultet ne završavaju pametni i inteligentni nego vredni i uporni