Pripadnici EUFOR-a su samoinicijativno i bez ikakvog naloga nadležnih institucija BiH napali i postreljali porodicu Abazović, pri čemu su ubili Radu Abazović i teško ranili njenog sina Draguljuba i muža Dragomira . Po svemu sudeći, pripadnici EUFOR-a pokušali su, nakon učinjenog zločina, inscenirati napad na sebe, podmećući već mrtvoj Radi Abazović automatsku pušku, a može se verovati i da su oni pucali u glavu njenog muža Dragomira i nakon toga optužili ga da je to sam učinio. Najužasnije od svega jeste da vojnici EUFOR-a ni na koji način nisu hteli pomoći teško ranjenima, a Dragomira Abazovića su svezali, iako je tog trenutka imao metak u glavi, i tako svezanog držali do dolaska pripadnika MUP-a RS.



Na ovakve zaključke navodi niz dokumenata nadležnih institucija BiH, koji se nalaze u posedu našeg lista i koji svedoče o zločinačkom i neljudskom ponašanju pripadnika EUFOR-a koji su učestvovali u napadu kod Rogatice, na Tucindan, 05.01. ove godine. Krenimo redom.

Pribavljanje naloga nakon učinjenog zločina

Nakon što su bezdušno postreljali Abazoviće, pripadnici EUFOR-a pokušali su da prikriju ovo nedelo i da pribave sve potrebne naloge koji bi opravdali njihov zločin. Svedoči to i dopis koji je Sredoje Nović , direktor Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), uputio Bariši Čolaku , ministru bezbednosti, 08.02. 2006. godine.

"Dana 05.01.2006. godine u 09,30 sati oficir za vezu EUPM-a sa Regionalnom kancelarijom u Sarajevu gosp. Demetrijo Condelo je zatražio hitan sastanak sa načelnikom i zamjenikom načelnika Regionalne kancelarije u Sarajevu gosp. Gogić Jasminom i gosp Bašić Ristom. Na ovom sastanku gosp. Demetrio je putem prevodioca saopštio rukovodećim policijskim službenicima Regionalne kancelarije u Sarajevu da je prethodnu noć 04./05.01.2006. godine EUFOR zaprimio prijavu da se na području Rogatice u svojoj porodičnoj kući nalazi Dragomir Abazović, lice za kojim je raspisana potraga, zbog izvršenja krivičnih djela ratnog zločina. Tom prilikom gosp. Demetrio je prezentirao i kopiju izvoda iz kataloga lica osumnjičenih za ratne zločine za kojima je raspisana potraga sa osnovnim podacima za Dragomira Abazovića. Isto tako, saopštio je da policijske službenike ove Agencije očekuje posao na pribavljanju potrebnih dokumenata od nadležnih pravosudnih organa (nalog za raspisivanje potrage, nalog za lišenje slobode lica, rješenje o pritvoru lica).

Iako je tom prilikom pitan za hitnost postupanja u vezi sa pribavljanjem navedene dokumentacije, gosp. Demetrio je saopštio da nema nikakvih informacija o hitnosti postupanja, te je postavio pitanje načina informisanja nadležnih u Agenciji. Povodom navedenog, načelnik Regionalne kancelarije u Sarajevu je odmah dogovorio sastanak sa načelnikom Centra za istraživanje ratnih zločina u sjedištu Agencije u 11,00 sati. Kada je radni sastanak u Regionalnom uredu u Sarajevu završen, gosp. Demetrio je otišao u svoju kancelariju i ubrzo se vratio, te upoznao načelnika Regionalne kancelarije u Sarajevu da je slučaj vrlo hitan i da se od njega traži iz vrha EUPM da se što prije pribavi već spomenuta dokumentacija od nadležnih pravosudnih organa.

Tom prilikom gosp. Demetrio je upoznao načelnika i zamjenika načelnika u Regionalnoj kancelariji u Sarajevu da je u akciji koju je izveo EUFOR u Rogatici povodom hapšenja Dragomira Abazovića došlo do pucnjave, te da ima povrijeđenih lica", kaže se u izveštaju direktora SIPA i naglašava da ova agencija nije učestvovala u planiranju "i preduzimanju mjera i aktivnosti lišenja slobode Abazović Dragomira".

Dokumenti potvrđuju da ni MUP RS, ali ni MUP Federacije BiH i Kantona Sarajevo, takođe, ni na koji način nisu učestvovali u pokušaju hapšenja Dragomira Abazovića.

Napad na Abazoviće

MUP RS, odnosno Policijska stanica u Rogatici, obaveštena je od građana da se oko 10 časova ujutro, 05.01. o. g., "u rejonu sela Pašić Kula čuju pucnji iz vatrenog oružja". Nakon prijave, policajci su krenuli na teren gde su, na oko 200 metara od kuće Abazovića, "zatekli dva vozila EUFOR-a, pored kojih se nalazilo nekoliko lica odjevenih u civilnu odjeću sa crnim prslucima sa natpisom IPU-u. Isti su u rukama držali vatreno oružje – pištolje".

"Nakon dolaska policije, istim je prišlo lice koje se predstavilo kao komandant jedinice IPU, poručnik Frančesko Kapone i tom prilikom je saopštio, da je njegova jedinica došla u navedeno mjesto da uhapsi ratnog zločinca, te da je po dolasku do kuće Abazović Dragomira došlo do oružanog otpora od strane supruge i maloljetnog muškog lica, a da je osumnjičeni pobjegao od kuće livadom u pravcu obližnje šume, noseći pištolj u ruci. Za Abazovićem je u potragu krenuo dio pripadnika njegove jedinice, te kada je osumnjičeni nakon kraćeg bježanja primijetio da je opkoljen od strane pripadnika IPU-a, iz pištolja koji je nosio sa sobom pucao sebi u predjelu glave. Potom je isti dalje saopštio da se u kući osumnjičenog još uvijek nalazi njegova supruga i postoji mogućnost da će pucati na pripadnike IPU-a i radnike policije.

Dvadeset minuta nakon razgovora sa komandantom IPU-a i njegovog odobrenja radnici PS Rogatica uputili su se prema kući Abazović Dragomira, zajedno sa Abazović Goranom, sinom Dragomira, koji je u međuvremenu došao. Na makadamskom putu neposredno pored kuće Abazović Dragomira, zatečeno je pet terenskih vozila, pored kojih se nalazilo oko 10 lica odjevenih u civilnu odjeću i prsluke sa natpisom IPU, koji su u rukama držali vatreno oružje, puške i pištolje usmjerene prema kući Abazovića. Nakon toga, radnici PS Rogatica ušli su u dvorište kuće Abazovića i na 10 metara od kuće u dvorištu primijetili su žensku osobu, koja je ležala na zemlji, pored koje se nalazila automatska puška. Radnici policije su prišli ženskoj osobi i tada je istu identifikovao Abazović Goran i saopštio policiji da se radi o njegovoj majci, Abazović Radi. Abazović Rada je davala znake života, te je policija istu podigla sa zemlje i ponijela prema vozilu. Tada je stiglo sanitetsko vozilo Doma zdravlja Rogatica i medicinsko osoblje, koje je preuzelo povrijeđenu Abazović Radu, te je prevezlo do DZ Rogatica. Nakon toga, jedan od pripadnika IPU prišao je komandiru PS Rogatica, Kušić Igoru i dao mu pištolj kalibra 6,35 mm i rekao mu da je to pištolj Abazović Dragomira, kojim je pucao u glavu. U međuvremenu pripadnici IPU doveli su Abazović Dragomira, kojem su ruke bile vezane plastičnom trakom na leđima i isti je imao vidne povrede i krvarenje na glavi. Tada su pripadnici IPU saopštili komandiru PS Rogatica, Kušić Igoru i pomoćniku Mikrović Milosavu, da im predaju ratnog zločinca na dalju nadležnost. Radnici policije vidjevši Abazovića i ozbiljnost njegovih povreda, odmah su istog preuzeli od pripadnika IPU i patrolnim vozilom prevezli do DZ u Rogatici, uz prisustvo njegovog sina Gorana, odakle je uz policijsku pratnju vozilom hitne pomoći prebačen u Klinički centar Foča", navodi se u Informaciji-dopisu koju je Dragomir Andan, direktor policije MUP-a RS, uputio Čolaku 24.02.2006. godine.

Iz ove informacije je jasno da vojnici EUFOR-a ni na koji način nisu hteli da pomognu ranjenim i da su, praktično, stajali na metar-dva od njih, gledajući ih kako krvare.

Forenzički nalazi

Nalazi veštaka u potpunosti demantuju tvrdnje poručnika Kaponea da su Rada i Dragoljub pucali na njih i izazivaju otvorenu sumnju da su vojnici EUFOR-a nakon učinjenog zločina podmetnuli oružje onima u koje su pucali bez ikakvog razloga.

"Postupajući po zahtjevima, Kriminalističko-tehnički centar MUP-a RS je izvršio potrebna vještačenja dostavljenog materijala i tom prilikom utvrđeno je slledeće:

1. Na samoljepljivim folijama uzetim sa ruku Abazović Rade utvrđeno je prisustvo čestica koje mogu da potiču od nesagorjelih ili djelimično sagorjelih barutnih ostataka i to: tri (3) čestice na desnom dlanu i jedna (1) čestica na desnoj nadlanici.

2. Na samoljepljivim folijama uzetim sa ruku Abazović Dragoljuba nije utvrđeno prisustvo čestica koje bi mogle da potiču od nesagorjelih ili djelimično sagorjelih barutnih ostataka.

3. Na odjeći Abazović Rade, Abazović Dragoljuba i Abazović Dragomira nije utvrđeno prisustvo čestica koje bi mogle da potiču od od nesagorjelih ili djelimično sagorjelih barutnih ostataka. Na osnovu toga, konstatovano je da je udaljenost pucanja u odjevne predmete Abazović Rade i Abazović Dragoljuba preko 150 cm, ako je pucanje izvršeno iz dugog oružja, preko 100 cm ako je pucanje izvršeno iz revolvera ili preko 80 cm ako je pucanje izvršeno iz pištolja", nalazi su veštaka koji nedvosmisleno ukazuju da Rada i Dragoljub ni na koji način nisu pružali otpor, ali i govore da se na njih pucalo iz neposredne blizine.

Posebna priča je tvrdnja poručnika Kaponea da je Dragomir "sam sebi pucao u glavu". Iako su veštaci utvrdili da "sporno zrno izvađeno iz glave Abazović Dragomira, prilikom operacije, potiče od metka kalibra 6,35 x 16 mm, ispaljenog iz pištolja marke 'Browning-patent', model 1906, kalibra 6,35 mm, fabričkog broja 1050412", za koji se tvrdi da je njegov pištolj, pitanje je zbog čega je italijanski oficir uzimao to oružje u svoje ruke i lično ga predao policajcima?! Nije valjda da ti "dobro obučeni" oficiri ne znaju da je takav čin svesno uništavanje dokaza?!

Nakon svega jasno je da su vojnici EUFOR-a počinili neviđen zločin pucajući u Abazoviće, a nakon toga počinili i drugi pokušavajući da prikriju učinjeno zlodelo. Treći zločin je činjenica da niko od onih koji su direktno umešani u nedelo do sada nije odgovarao. Svi ovi dokazi još jednom potvrđuju da general Đan Marko Kjarini , koji je slavodobitno nakon počinjenog zločina uzviknuo "Niko neće pucati u moje vojnike", mora da snosi sve posledice ovog zločinačkog akta i da ga italijanske vlasti moraju procesuirati i primereno kazniti. Svako drugo razrešenje ovog tragičnog čina je zločin samo po sebi.