- Poruka
- 212
„Muzika je božanski dar kojim čovjek može da ostvari savršeni dodir sa drugim, bez riječi: ona je otkrovenje veće od riječi i mudrosti. Betoven je muziku nazvao ’lirskom paučinom između mozga i srca’.Muzika nije tu da bi se u njoj samo uživalo, nego da slušaoca uzdigne, preko svoje ljestvice tonova, na duhovne ljestve koje vode u tajanstveni raj, da bi se nadahnulo značenje božanskog otkrovenja.
Sljedeća pričica govori o neprevodivosti muzičkog jezika na neki drugi jezik. Jedan kompozitor izvodi po prvi put svoje novo djelo u krugu prijatelja. Pošto su odjeknuli posljednji akordi, jedan prijatelj ga upita: Šta ste time htjeli reći? Majstor ga pogleda, sjede za klavir i reče: Upravo ovo – i ponovo odsvira istu stvar. Muzika zahvata ono što je riječima neuhvatljivo. Ako je muzika tepanje, poput đečijeg tepanja, a sigurno je da je ona to uvijek bila barem jednim svojim dijelom, onda ona pruža neki uvid u neizrecive predjele našeg duševnog i duhovnog života, u ona stopljena, tajnovita osjećanja, bez granica i svijesti o razlikama.
Ali nije dovoljno imati sluha, potrebno je imati i duha: red u muzici samo je dokaz da se ona može i razumjeti, a ne samo slušati. Muzika je i obrazovanje duha, koliko i vaspitanje uha. Svojstva muzičkog djela stoje u nekoj vezi sa iskustvom i ukusom slušaoca: tonske strrukture odgovaraju strukturi ličnosti primaoca. Napetosti među tonovima na čudesan način odgovaraju napetosti u osjećanjima. Svaka muzika, manje ili više, pogađa u nama određen sloj naše osjećajnosti ili sloj naše duševnosti“.
Može li se reći: Kaži mi koju muziku slušaš pa ću ti reći ko si? Ili kakav si? Ili, možda, čemu stremiš?
Sljedeća pričica govori o neprevodivosti muzičkog jezika na neki drugi jezik. Jedan kompozitor izvodi po prvi put svoje novo djelo u krugu prijatelja. Pošto su odjeknuli posljednji akordi, jedan prijatelj ga upita: Šta ste time htjeli reći? Majstor ga pogleda, sjede za klavir i reče: Upravo ovo – i ponovo odsvira istu stvar. Muzika zahvata ono što je riječima neuhvatljivo. Ako je muzika tepanje, poput đečijeg tepanja, a sigurno je da je ona to uvijek bila barem jednim svojim dijelom, onda ona pruža neki uvid u neizrecive predjele našeg duševnog i duhovnog života, u ona stopljena, tajnovita osjećanja, bez granica i svijesti o razlikama.
Ali nije dovoljno imati sluha, potrebno je imati i duha: red u muzici samo je dokaz da se ona može i razumjeti, a ne samo slušati. Muzika je i obrazovanje duha, koliko i vaspitanje uha. Svojstva muzičkog djela stoje u nekoj vezi sa iskustvom i ukusom slušaoca: tonske strrukture odgovaraju strukturi ličnosti primaoca. Napetosti među tonovima na čudesan način odgovaraju napetosti u osjećanjima. Svaka muzika, manje ili više, pogađa u nama određen sloj naše osjećajnosti ili sloj naše duševnosti“.
Može li se reći: Kaži mi koju muziku slušaš pa ću ti reći ko si? Ili kakav si? Ili, možda, čemu stremiš?