Muzika i njen uticaj na svijest

paramanand

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
212
„Muzika je božanski dar kojim čovjek može da ostvari savršeni dodir sa drugim, bez riječi: ona je otkrovenje veće od riječi i mudrosti. Betoven je muziku nazvao ’lirskom paučinom između mozga i srca’.Muzika nije tu da bi se u njoj samo uživalo, nego da slušaoca uzdigne, preko svoje ljestvice tonova, na duhovne ljestve koje vode u tajanstveni raj, da bi se nadahnulo značenje božanskog otkrovenja.
Sljedeća pričica govori o neprevodivosti muzičkog jezika na neki drugi jezik. Jedan kompozitor izvodi po prvi put svoje novo djelo u krugu prijatelja. Pošto su odjeknuli posljednji akordi, jedan prijatelj ga upita: Šta ste time htjeli reći? Majstor ga pogleda, sjede za klavir i reče: Upravo ovo – i ponovo odsvira istu stvar. Muzika zahvata ono što je riječima neuhvatljivo. Ako je muzika tepanje, poput đečijeg tepanja, a sigurno je da je ona to uvijek bila barem jednim svojim dijelom, onda ona pruža neki uvid u neizrecive predjele našeg duševnog i duhovnog života, u ona stopljena, tajnovita osjećanja, bez granica i svijesti o razlikama.

Ali nije dovoljno imati sluha, potrebno je imati i duha: red u muzici samo je dokaz da se ona može i razumjeti, a ne samo slušati. Muzika je i obrazovanje duha, koliko i vaspitanje uha. Svojstva muzičkog djela stoje u nekoj vezi sa iskustvom i ukusom slušaoca: tonske strrukture odgovaraju strukturi ličnosti primaoca. Napetosti među tonovima na čudesan način odgovaraju napetosti u osjećanjima. Svaka muzika, manje ili više, pogađa u nama određen sloj naše osjećajnosti ili sloj naše duševnosti“.

Može li se reći: Kaži mi koju muziku slušaš pa ću ti reći ko si? Ili kakav si? Ili, možda, čemu stremiš?
 
Добро је речено, није важно само имати слуха већ и духа.

Чињеница је да нас музика опушта, ''тепа'' како си написао, умирује или раздражује. Буди осећања, подстиче на идеје, на стварање. Али исто тако може деловати и деструктивно, агресивно.

Кажеш, реци ми какву музику слушаш па ћу те рећи какав си? Гледао си, или можда читао ''Паклену поморанџу''? Лик обожава Бетовена и његову 9 симфонију. Баха и остале класике. Дакле слуша једну питомо-озбиљну музику, а са друге стране спроводи бруталне репресалије.

Понекад су речи сувишне.
 
Наравно да појачава постојећа осћања. Сети се Хитлера и његове занесеонсти са Вагнером.
Доводи до стања транса, лудила....идолопоклонства. Оно што је најважније јесте да омамљује, кроз музику се у скоро свим друштвима врши иницијација.
У комбинацији са добро одрађеним сценографијама делује фатлистички.
 
"Muzika koja dolazi izvana na čudesan način se slaže sa muzikom koju osjećamo iznutra. Čitava priroda može se doživjeti kao sklad zvukova čije značenje ostaje u izvjesnoj mjeri tajnovito: muzika kao sklad tonova jeste pokušaj da se dočara prirodni sklad u duhu slušaoca".

A ako nema toga prirodnog sklada u duhu slušaoca? Može li muzika, samo muzika, da dopre do njega?
 
Ah, muzika... Umetnost koja se najbrže i najlakše širi.
Volim "Pink Floyd", "Led Zeppelin", ali i "Juno reactor", "Scissors Sisters"... Sve i svašta, što ima žešći ritam. Balade ne volim, osim onih koje svircaju rokeri (rokeri prave najbolje balade!). Narodnjake mrzim. Domaću muziku ne slušam. "Etno" mi ide na živce. Klasika ne odgovara mom senzibiltetu, izuzev, ponekad, Mocartovog "Rekvijuma" i Rahmanjinova.
Pa, reci mi, Paramanand, kakva sam ja?
 
"Bah je stvarao svoju muziku na riječi iz svetih knjiga. Za svaku duboku riječ, on je našao muzički oblik, tako da slušajući njegova djela ne moramo izgovarati nagla riječi molitve: mi je slušamo".

Ali, kako ih je čuo Hitler ili onaj ubica? Kako su oni razumjeli Baha?
 
Borac za prava zivotinja:
Ah, muzika... Umetnost koja se najbrže i najlakše širi.
Volim "Pink Floyd", "Led Zeppelin", ali i "Juno reactor", "Scissors Sisters"... Sve i svašta, što ima žešći ritam. Balade ne volim, osim onih koje svircaju rokeri (rokeri prave najbolje balade!). Narodnjake mrzim. Domaću muziku ne slušam. "Etno" mi ide na živce. Klasika ne odgovara mom senzibiltetu, izuzev, ponekad, Mocartovog "Rekvijuma" i Rahmanjinova.
Pa, reci mi, Paramanand, kakva sam ja?

Ne znam. Pitanje na koje nemam odgovor. Mislim, pitanje da li se nečiji karakter moža spoznati preko toga koju muziku sluša. Ili možda nečiji senzibilitet? Mada, često, nije nikakvo pravilo, ipak donesemo sud, nekakav, kada čujemo da neko sluša muziku koja je nama odurna.
 
@Borac za prava zivotinja dala si mi dobru ideju.
Evo, kada vec hocete da tumacite, mene bas zanima.
Evo ja slusam Jazz, Blues, R'n'R, Rock, Reggae, Grunge, Metal, Drum'n'Bass, Rap, Indie, Classics...
Uglavnom sve, sem turbo-folka i pojedinih pravaca elektronske muzike.
Jos sviram gitaru i bass, a bogme hocu i klavir sada da kupim.
I kakva sam ja osoba?!
 
zanimljiva tema...mislim da vrsta muzike koju neko slusa govori o frekvenciji mozdanih impulsa te osobe ( ili kako se to vec kaze )...haoticni , neizivljeni ljudi cesto slusaju agresivniju muziku...mirniji vole harmonicne kompozicije...koliko je istok mirniji od zapada moze se videti i po tome sto je muzika zapada mnogo agresivnija od istocne.

inace ja sam najranije voleo agresivnu grunge muziku, pa posle klasiku i jazz a sad izgleda najvise uzivam u Tisini i zvucima Prirode...mada valja sve kombinovati u skladu sa raspolozenjem
 
DJM:
@Borac za prava zivotinja dala si mi dobru ideju.
Evo, kada vec hocete da tumacite, mene bas zanima.
Evo ja slusam Jazz, Blues, R'n'R, Rock, Reggae, Grunge, Metal, Drum'n'Bass, Rap, Indie, Classics...
Uglavnom sve, sem turbo-folka i pojedinih pravaca elektronske muzike.
Jos sviram gitaru i bass, a bogme hocu i klavir sada da kupim.
I kakva sam ja osoba?!

Ja ću ti kažem: URBANO čeljade.
 
paramanand:
"Bah je stvarao svoju muziku na riječi iz svetih knjiga. Za svaku duboku riječ, on je našao muzički oblik, tako da slušajući njegova djela ne moramo izgovarati nagla riječi molitve: mi je slušamo".

Ali, kako ih je čuo Hitler ili onaj ubica? Kako su oni razumjeli Baha?

Kažu da je Hitler voleo Vagnera.
Ali, i Tomas Man je voleo Vagnera.
I ja ponekad slušam Vagnera, a mrzim Hitlera i volim Mana.
Umetnost svako doživljava drugačije.
Još je Aristotel uveo pojam katarze. Sve umetnosti u nama bude određene emocije, a kroz saživljavanje sa muzikom, knjigom, slikom itd. mi doživljavamo pročišćenje.
Teorije o štetnom uticaju određene vrste muzike provlače se od Platona pa do današnjice. Apsurdno, jer umetnost oplemenjuje.
Ne sećam se šta su o muzici govorili Frojd i Jung, ali ja mislim da u svakoj individui muzika budi različite emocije. Neko sluša, na primer, baladu zato što u njemu budi nežna sećanja; nekog muzika ispuni strašću i žestinom; nekome je muzika deo prijatnog ambijenta... Eh, koliko ljudi, toliko ćudi.
 
alles_gut:
zanimljiva tema...mislim da vrsta muzike koju neko slusa govori o frekvenciji mozdanih impulsa te osobe ( ili kako se to vec kaze )...haoticni , neizivljeni ljudi cesto slusaju agresivniju muziku...mirniji vole harmonicne kompozicije...koliko je istok mirniji od zapada moze se videti i po tome sto je muzika zapada mnogo agresivnija od istocne.

inace ja sam najranije voleo agresivnu grunge muziku, pa posle klasiku i jazz a sad izgleda najvise uzivam u Tisini i zvucima Prirode...mada valja sve kombinovati u skladu sa raspolozenjem
Čovek voli onu muziku na koju je navikao od malih nogu.
 
Borac za prava zivotinja:
Ah, muzika... Umetnost koja se najbrže i najlakše širi.
Volim "Pink Floyd", "Led Zeppelin", ali i "Juno reactor", "Scissors Sisters"... Sve i svašta, što ima žešći ritam. Balade ne volim, osim onih koje svircaju rokeri (rokeri prave najbolje balade!). Narodnjake mrzim. Domaću muziku ne slušam. "Etno" mi ide na živce. Klasika ne odgovara mom senzibiltetu, izuzev, ponekad, Mocartovog "Rekvijuma" i Rahmanjinova.
Pa, reci mi, Paramanand, kakva sam ja?
Pa ti si pljunuta ja!:D
No, nešto, "Pink Flojd" i žešći ritam ????
 
stnco:
A gde ti je onda Suzi Kvatro. I to je iz tvoje mladosti.
Kada smo kod muzike da li znaš kako se zove ona američka grupa klinaca koji su pre 5-6 godina imali onaj veliki hit i kakav mu je naslov. Želim da ga skinem ako ga nađem.

Ma, jok Suzi Q.
Janis Joplin. Krisi H. (Pretenders)
Posle, Eni Lenoks.
Još pre: Bili Holidej.
Uvek: Areta Frenklin.

Koji klinci? Jedini, koji su mi se dopadali, jesu Blue.
 
stnco:
Čovek voli onu muziku na koju je navikao od malih nogu.

ne slazem se. mene su navikavali da slusam narodnu, etno, " zabavnu " muziku posto su to slusali ljudi oko mene , roditelji su imali takav ukus. Medjutim, kad sam prvi put kao klinac cuo rok muziku, osetio sam da je TO - TO. Nisam navikavan nego sam sam izabrao onu muziku koja je ucinila da osetim...nesto.
 
Borac za prava zivotinja:
Ma, jok Suzi Q.
Janis Joplin. Krisi H. (Pretenders)
Posle, Eni Lenoks.
Još pre: Bili Holidej.
Uvek: Areta Frenklin.

Koji klinci? Jedini, koji su mi se dopadali, jesu Blue.
Da nisi malo otišla predaleko u nazad?
Ma ne znam koji klinci zato i pitam. To je bila grupa dečaka možda 12 do 15 god. i imali su jedan ekstra hit koji se dugo vrteo. To je bilo eto, po proceni, pre 5 do 6 god.
 

Back
Top