Na širem prostoru današnjeg Mostara, u ranije doba srednjeg vijeka, postojala je župa Večenike – Večerić. Najstariji spomen ove župe zabilježen je u Ljetopisu popa Dukljanina, pisanom polovinom XII. stoljeća. Za naziv župe Večenike historičari Relja Novaković i Nenad Pejičić vezuju etničku grupu (narod) pod imenom Vetonci, koja je početkom XI. i XII. stoljeća živjela na području Huma i zemlje Neretljana. Tragove Vetonaca prepoznaju u nazivu župe Vetanice – Vetnice – Fatnice u istočnoj Hercegovini i u imenima naselja Vitina i Vitaljina u zapadnoj Hercegovini. Vetonce smatraju ogrankom zapadnoslavenskog plemena sličnog imena, čija se prapostojbina nalazila u porječju Labe. Granice ranosrednjovjekovne župe Večenike – Večerić bile su; na jugu župa je graničila sa župom Lukom, na jugozapadu sa Velikom, na zapadu sa Imotskim, na sjeveru sa Ramom i Neretvom, na sjeveroistoku sa Komom i Nevesinjem, a na istoku sa Bišćem i Dubravama, što odgovara administrativnoj podjeli područja općina Čitluk, Lištica i Mostar, bez bivše općine Blagaj. Po starijoj nomenklaturi to su Broćno, Blato i bliža okolina Mostara (sa Bijelim poljem i Drežnicom).