Strah od ljubavi

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Da li vam se učinilo nekad da vas neko toliko voli, da vas to na neki način, koliko ispunjava, toliko i još više, plaši, iako se taj strah ne može potpuno definisati i svrstati u red običnih strahova? Ili da vi nekog volite toliko silno, toliko puno i osećate da, što više težite da iskažete veličinu i snagu te ljubavi prema nekome, taj neko vam kao izmiče, kao da ga prepada vaša ljubav?
Ja sam sigurna da u ljudskoj prirodi, podsvesti, psihi,... postoji taj čudan strah od preteranih emocija, ali ne znam kako da ga objasnim... Vidim po sebi, primećujem kod drugih... Da i ljubav, kao najsavršenije osećanje, ipak treba biti kontrolisano u ispoljavanju, ipak treba da se drugima daje ''dozirano''... onoliko koliko je čovek kao nesavršeno biće spremno da ''podnese''...
 
Da, spadam u grupu ljudi koje plase preterani izlivi emocija i plasi me hladnoca, nedostatak emocija.
Volim da vidim da ljudi teze nekoj meri, jer i sama joj tezim.

Znas kako, shvati ljubav kao klackalicu, ako ti previse skocis gore, taj ode dole s emocijama, prosto se saplete pod naletom tvojih osecanja i obrnuto, bas zato mora da postoji ravnoteza u davanju i primanju.
Ne proracunato vaganje, vec neka slobodna procena, a to znaci da ponekad moramo takticki navaliti i takticki se udaljiti, a opet ne previse... hehehe, ljubavni odnos je malo komplikovan na prvi pogled, a u sustini veoma prost... ali gubi se nepotrebno vreme, jer ima ljudi koji bi samo da uzimaju, a da nista ne daju, a mi ne znamo odmah na startu koje kakav... Covek u ljubavi mora znati da pruzi, ali i da primi.
 
..nedavno sam čuo da za svako biće od kako se rodi i počne da diše, negde tamo piše
tačan broj koraka kojim će da hodi. I bolje da svako pazi kada ide a kad će da stoji, jer nam svaki pokret neke oči vide i svaki se korak negde tamo broji..

I isto sam čuo kako neke reči, ako ih se kaže isuviše često, kad im nije vreme, kad im nije mesto, vremenom izlape - prestanu da važe. I bolje da svakopazi kada priča a kad će da ćuti i da štedi reči i dobre i loše jer su one ližu i lako se troše i više ih nikad niko neće čuti..

I ja da sam znao da će svako "draga" "volim te" i "mila" vremenom da zvuči sve tanje i tiše,
...da sam sve to znao pazio bih više..
 
Sokolica_M:
Da li vam se učinilo nekad da vas neko toliko voli, da vas to na neki način, koliko ispunjava, toliko i još više, plaši, iako se taj strah ne može potpuno definisati i svrstati u red običnih strahova? Ili da vi nekog volite toliko silno, toliko puno i osećate da, što više težite da iskažete veličinu i snagu te ljubavi prema nekome, taj neko vam kao izmiče, kao da ga prepada vaša ljubav?
Ja sam sigurna da u ljudskoj prirodi, podsvesti, psihi,... postoji taj čudan strah od preteranih emocija, ali ne znam kako da ga objasnim... Vidim po sebi, primećujem kod drugih... Da i ljubav, kao najsavršenije osećanje, ipak treba biti kontrolisano u ispoljavanju, ipak treba da se drugima daje ''dozirano''... onoliko koliko je čovek kao nesavršeno biće spremno da ''podnese''...
premalo vremena da odgovorim...da,slicno mi se desilo..
 
ljubav kao najsavrsenije osecanje
dozirane ljubavi
racionalizacija ljubavi
preterane emocije
kontrolisanje ispoljavanja
covek nesavrseno bice ima mogucnost da oseti najsavrsenije osecanje?
 
Struja:
ljubav kao najsavrsenije osecanje
dozirane ljubavi
racionalizacija ljubavi
preterane emocije
kontrolisanje ispoljavanja
covek nesavrseno bice ima mogucnost da oseti najsavrsenije osecanje?
Da. Naravno da da.
Ljubav ne znaci da iskljucimo pamet i samokontrolu. Upravo suprotno.
Najmanje ljubavi ima tamo gde su preterivanja.
Znam da ne pitas mene, ali prosto se zapitah sama :lol:
 
boogie wogie:
..nedavno sam čuo da za svako biće od kako se rodi i počne da diše, negde tamo piše
tačan broj koraka kojim će da hodi. I bolje da svako pazi kada ide a kad će da stoji, jer nam svaki pokret neke oči vide i svaki se korak negde tamo broji..

I isto sam čuo kako neke reči, ako ih se kaže isuviše često, kad im nije vreme, kad im nije mesto, vremenom izlape - prestanu da važe. I bolje da svakopazi kada priča a kad će da ćuti i da štedi reči i dobre i loše jer su one ližu i lako se troše i više ih nikad niko neće čuti..

I ja da sam znao da će svako "draga" "volim te" i "mila" vremenom da zvuči sve tanje i tiše,
...da sam sve to znao pazio bih više..

Zanimljivo... Čije su ovo reči?
 
samo sam izvlacila iz napisanog
bez namere da analiziram
ne zanima me bas tema nekako mi izandjala,mislim u redu je ali me mrzi
neka si ti sebe zapitala,nema veze,taman da mi malo opustis vibracije prema tebi
i tvojoj umerenosti
preterivanje je i kada je razuzdano ali i kada je kontrolisano
ne moze to tako ako je stvarno tu nema bas neke logike kada osetis jak udar jako i vracas
mislim da treba razmenjivati naboje onako kako osecas
 
boogie wogie:
..a koliko ljubavi može da bude tamo gde se preteruje sa samokontrolom?

Pa u meri izgleda i jeste sve... suština življenja... ničega premalo, ničega previše...

A kada ste shvatili to, da je primanje ljubavi talenat kao i davanje, da ljubav ne isključuje samokontrolu, već je ona u isti mah i delanje razuma koliko i delanje srca... da li to godine uče, iskustvo... ? Šta ste mislili u svojim ranim 20-im, vi, koji ste već to prošli...?
 
''Daj da radimo te stvari nesvesno...'' :) E, ovo su već narodnjaci...
Ali koliko pop-kultura ima veze sa stvarnošću, sa suštinskim vrednostima?
Čovek voli da se otrgne kontroli, i svojoj i tuđoj, to stvara poseban osećaj slobode, ali pitanje je koliko to štima... u svakodnevnom življenju? I, nije li to možda više prepuštanje nagonima i trenutku...? Možda je opet sve stvar izbora, igramo li na duge staze i priklanjamo li se onom razumnom delu sebe (ipak srce stvara kratkokonzumirajuće užitke, iluzije, efekte,...)...
 
Sećam se da je Janoš Mesaroš pričao o tome kakva je situacija na Kopakabani gde je na toliko i toliko kilometara plaže 80% žena.
Od tih 80% žena 99% nosi tange.
Od tih 99% svaka druga žena prilazi muškarcu za laki flert,a potom i seks. To tamo ide lako, sunce, more..all you need is love.

A kad dođe nazad u jugu (kaže on) krene da priča sa nekom ženom..a iz nje odmah iskoči 14 policajaca sa pitanjima (ko si -odakle si -šta radiš - si ženjen - imaš decu - ko su tvoji -za koga navijaš..itd..)

to kod nas ide jako teško..
..all you need is weed..
 
Da, ali ne bivaju vibracije uvek u istom stanju ravnoteže čak i kod dobrih spojeva ljudi, to je ''momenat'', kako kažeš,...
Šta sa ljudima koji se plaše da iskažu svoju ljubav ili onih koji su nespretni da je prime? Da li se učimo toj veštini davanja/primanja i kako?

Verujem da je tema izanđala... ali za mene u ranim 20-im... još uvek su neke stvari nepoznanica... još uvek se tražim i tražim i pitam se i pitam... :)
 
uh,izvini onda,delujes mislenije,ja sam u vrlo kasnim 30-im :lol:
da stice se,ali opet neki ljudi koliko god traze ne znaju zapravo sta traze, i koliko god zele, nije im zrela i jasna zelja.i retki su rekla bih iz mog iskustva oni koji se otvore i koji se ne boje.pre cu sagoreti u davanju i primanju,nego se plasiti da dam i primim.uopste se ne plasim.
i ne razumem teznju ljudi za savrsenom srecom i ljubavlju,a sa toliko malo hrabrosti,sa toliko sitnicavosti,toliko straha,toliko vaganja.
to nikada necu razumeti.samo treba uzeti u obzir tu lakocu ljudskog govora, olako davanje obecanja,olako prevaljivanje lepih i sadrzajnih reci, trosenje istih na neke usputne ljude.banalizovanje svega do te mere da se gubi smisao.
takvi ljudi su kukavice, slabici, samozivci, emotivni vampiri, jer te otvore, proceprkaju,uzmu i bez da te zasiju, bez anestetika odu.
mnogo se prica, malo se radi na sopstvenom, malo se oseca za drugog,malo.a sve pod neznim pogledom, ceznjivim uzdahom,nekim iluzijama.
stvar je koliko ces verovati,koliko ces bez obzira sto vidis da nije sve kako izgleda, ipak sebi dopustiti da dajes bez straha. i budi sigurna da ces tako otvoriti sebe, dostici lepotu, uzdici se iznad mizerije,koliko god da nekada deluje da pucas, da si ranjena, da umires.srecni su oni koji bez straha sebe daju.oni mogu da ocekuju i da dobiju.suprotno njima, kukavice se hrane mrvicama i drhte nad njima. pre ce puci, pre ce ostati prazne neispunjene duse jedan takav covek, nego ovaj sto gori vecnim plamom.
a to se uci.
 
Sokolica_M:
Da li vam se učinilo nekad da vas neko toliko voli, da vas to na neki način, koliko ispunjava, toliko i još više, plaši, iako se taj strah ne može potpuno definisati i svrstati u red običnih strahova? Ili da vi nekog volite toliko silno, toliko puno i osećate da, što više težite da iskažete veličinu i snagu te ljubavi prema nekome, taj neko vam kao izmiče, kao da ga prepada vaša ljubav?
Ja sam sigurna da u ljudskoj prirodi, podsvesti, psihi,... postoji taj čudan strah od preteranih emocija, ali ne znam kako da ga objasnim... Vidim po sebi, primećujem kod drugih... Da i ljubav, kao najsavršenije osećanje, ipak treba biti kontrolisano u ispoljavanju, ipak treba da se drugima daje ''dozirano''... onoliko koliko je čovek kao nesavršeno biće spremno da ''podnese''...
To je ono kada ti kaze, ili ti njemu : "Sreco, gusis me, ali stvarno!!" :|
Naravno, samo umereno u svemu. Ni u cemu ne treba preterivati, posebno u ispoljavanju emocija, bilo da je u pitanju ljubav, mrznja, bes, pozuda ili bilo koje drugo osecanje.
 

Back
Top