Сајам књига Београд 2007.

Miroslav-BL

Početnik
Poruka
30
Сваке године пређем 400км у једном смеру да бих присуствовао овој манифестацији и сваки пут се одушевим разноликошћу људи који се тамо могу срести.
Наравно, основни разлог су, ипак, књиге. Јурим сваке године за делима којима ћу се увек враћати, али такође тежим и да нађем квалитетно одштампану књигу (тврд повез, ћирилица, квалитетан папир, без штампарских грешака на свакој другој страници, боје да се слаже уз тепих :) и сл). Може ли ми ко препоручити издавача код кога могу наћи одабрана или сабрана дела Киша, Толстоја, Павића, Андрића, Балзака, Игоа итд, а која испуњавају поменуте критеријуме?
 
Miroslav-BL:
Сваке године пређем 400км у једном смеру да бих присуствовао овој манифестацији и сваки пут се одушевим разноликошћу људи који се тамо могу срести.
Наравно, основни разлог су, ипак, књиге. Јурим сваке године за делима којима ћу се увек враћати, али такође тежим и да нађем квалитетно одштампану књигу (тврд повез, ћирилица, квалитетан папир, без штампарских грешака на свакој другој страници, боје да се слаже уз тепих :) и сл). Може ли ми ко препоручити издавача код кога могу наћи одабрана или сабрана дела Киша, Толстоја, Павића, Андрића, Балзака, Игоа итд, а која испуњавају поменуте критеријуме?

A zašto knjiga na latinici ne bi bila kvalitetno odštampana? Ako ti je kriterij za izbor knjige pismo, nećeš daleko stići.
 
Covek vise voli cirilicu, kakve veze ima. Ja u osnovi ne pravim razliku , tj ni ne primetim dok ne obratim paznju bas na to. Mislim da je to veliko bogatstvo svih koji su ucili oba pisma.

Posle par godina , idem na sajam samo setnje radi. Ponabavljao sam sve sto zelim da imam prethodnih godina , a nova izdanja su Znj kvaliteta...
 
Izvini, ja samo imam animozitet prema onima koji više vole jedno pismo. Meni je potpuno svejedno. Kad mi tekst koji sam čitao izađe iz vidokruga, često i ne znam koje je pismo bilo u pitanju. Mislim da je ogromno bogatstvo jednog naroda što ima pisanu kulturu na dva pisma.

A što se sajma tiče, to je više sajam knjižara i veliki vašar nego kulturni događaj. Pisao sam već o tome na ovom podforumu. Prošle godine im je Amerika bila zemlja partner, a oni od tolikih značajnih američkih pisaca dovedu samo Čarlsa Simića, koji je došao samo zato što je našeg porijekla. Pored njega dođe grupa totalnih anonimusa. Ne mislim da mi ovdje za njih ne znamo, nego su zaista i u Americi gotovo sasvim nepoznati (provjerio sam). A već sam pisao kako je Rijeka dovela Umberta Eka a Sarajevo Hanifa Kureišija na mnogo manje sajmove.
Sve u svemu, kome je jedino važno da ima sve knjižare na jednom mjestu i da uštedi neku paru, sajam je OK, ko očekuje kulturni događaj - ništa.
 
Не видим шта је лоше у томе што више волим ћирилицу!? Да ли то значи да сам недовољно писмен, можда!? :x
Даље, критеријуми које сам навео су мање-више техничке природе и не видим нити један разлог да за свој муком зарађени новац не моги инсистирати и на квалитету са те стране.
А књижевни квалитет књига које тражим мислим да се виде из презимена писаца чија дела желим!
 
Možeš da voliš šta god želiš, naravno, i to nema veze sa pismenošću. Meni samo taj kriteriji za izbor knjige koju ćeš kupiti zaista liči na izbor prema boji korica, da se slaže sa tepihom. Evo ti hipotetička situacija: našao si sjajno kritičko izdanje Kišovih sabranih dijela, sa napomenama, komentarima itd, na latinici. Da li bi radije kupio to izdanje ili slabije štampano na ćirilici? Hoću reći, bitno je šta piše, a ne kako je napisano, velikim ili malim fontom, crnom ili plavom tintom, ćirilicom ili latinicom.
Nemam ništa protiv tvog književnog ukusa, klasici su uvijek OK (uz mali izuzetak Pavića, od Hazarskog rečnika i Predela slikanog čajem ništa zanimljivo nije napisao). A i nisu klasici jedino što valja...
 
Наравно да је битно шта пише, али у овом примеру који је наведен небих купио нити једно издање. Цепидлака сам, тражим такво издање које или испуњава све критеријуме или га уопште нећу купити. А пошто имам ограничену суму новца купићу неког другог аутора. И тако себи не могу да приуштим све одједном. Стрпљен-спашен.

Иначе, о Павићу је на форуму било довољно речи. То је већ ствар укуса. Мада, има доста смисла то што си рекао.
 
Miroslave,u pravu si što se tiče tehničke obrade knjige...Najviše mrzim kad se knjiga raspadne prilikom prvog čitanja,kad nije dobro povezana ...ili kad je napisana nekim nečitkim sitnim fontom da ti oči ispadnu kad čitaš...Najvažniji je sadržaj knjige,ali meni je nekako bitan i taj "spoljašnji izgled",počevši od korica,boja,ilustracija,poveza...Sad svi uglavnom,gledaju kako da što jeftinije odštampaju knjigu na nekom lošem papiru,bez predgovora,sadržaja,grafike,nešto skraćeno i skučeno...Sjećate li se,npr. možda onih dugih,uskih crveno-narandžastih džepnih knjižica iz biblioteke ,čini mi se "Reč i misao",koje su prosto odbijale da se uzmu za čitanje...toliko im je tehnička opremljenost bila loša i bez imalo mašte...Ja sam znači,za "i miris i ukus" knjige...:)
 
Pisci mahom pišu latincom jer je tako veća mogućnost da im se knjige nađu i u knjižarama zemalja sa područja ex-Jugoslavije. I to je fakat.
Što se tiče opremanja knjiga, u poslednje vreme malo koje izdanje liči na nešto. Tvrd, kvalitetan povez i deblji papir poskupljuju štampu, pa tako ništa od toga nije "isplativo". Knjiga od, na primer, 300 str, u formatu A5, broširano, kolor korice, tiraž 500 kom. - u štampi košta 1-1,5 evro po primerku. S tvdrim koricama, ne manje od 2-2,5 evra. Kad na to dodamo pripremu (prelom), dizajn korica, maržu, porez, ona bi, da bi sebe isplatila, u knjižari trebalo da košta oko 600 dinara (najmanje). Što veći tiraž - jeftinija štampa, ali i rizik da se ne proda ceo tiraž.
 
Zašto zbog okruženja? Knjige iz Srbije su jeftinije od svih iz okruženja. Ako se latinica u Srbiji bolje prodaje (u šta sumnjam), onda je to zbog njene globalne dominacije. I da, sve ideje o oporezivanju ovog ili onog pisma opasno zaudaraju na fašizam. Sljedeće će biti da nosim žutu traku oko rukava jer se potpisujem latinicom.
 
Uopšte ne razumem toliko insistiranje na ovom, ili onom pismu.
Konačno, mi, kao malo koji narod, imamo tu privilegiju da koristimo DVA pisma!
Lično, pišem na oba. Kad kupujem knjigu, uopšte ne razmišljam o tome da li je napisana ćirilicom ili latinicom. Upotreba određenog pisma predstavlja formu, a mene prevashodno interesuje sadržaj.
No, kad hoću da objavim knjigu, insistiram da bude na latinici, jer tako mogu da je plasiram i u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni.
Mnogo više me, od upotrebe pisma, interesuje problem "poplave" kvazi-bestselera i mentalne onanije. kvazi-pisaca.
 
Хвала *MVVM*. Коначно конкретна информација.

Нисам сигуран, али ми се чини да сам негде прочитао да књиге које су први пут објављене латиницом сматрају хрватском културном баштином, а оне ћирилицом српском. Зна ли неко можда нешто о томе?
 
Нисам сигуран, али ми се чини да сам негде прочитао да књиге које су први пут објављене латиницом сматрају хрватском културном баштином, а оне ћирилицом српском. Зна ли неко можда нешто о томе?

Sve je moguće. U bibliotečkim katalozima u svijetu vlada popriličan haos po pitanju klasifikacije ex-yu literature. Baš zbog toga mi moramo insistirati da je latinica srpsko pismo jednako kao i ćirilica. Davanjem (nepotrebnog) ekskluziviteta ćirilici možemo sami otpisati ogroman dio našeg kulturnog naslijeđa.
 
Разумели смо те добро.
Међународна организација за културу Гајеву латиницу признаје само као хрватско писмо, и све што је штампано тим писмом од 1892. год.приписује хрватској култури, па тако и сврстава по библиотекама. Дакле, кад неко данас изда књигу латиницом доприноси хрватској култури.
 
Koja je to Međunarodna organizacija za kulturu? Zaista nisam za njih čuo. Ja znam da se od raspada Jugoslavije po svjetskim univerzitetima i bibliotekama knjige preklasifikuju ali izvjesno znam da tu nema standarda. Tačno je da ima slučajeva da se sva latinična izdanja smatraju hrvatskim, ali to nije svuda pravilo. Takve odluke najčešće zavise od upućenosti i naklonosti onoga ko u određenoj instituciji odlučuje. Zbog toga i kažem da državna kulturna strategija treba jasno reći da je i latinica srpsko pismo. Čak i da se sad dogovorimo da sve štampamo na ćirilici šta ćemo sa svima koji su do sada objavljivali na latinici?
 
Није остављено библиотекарима да класификују по свом избору и наклоности него се сврстава баш по стандарду: по библиотечким стандардима међународне институције Уједињених нација УНЕСКО-а.
Зашто бисмо се залагали за туђе писмо кад не признају да се и ми служимо њиме, а наше је ионако боље (лепше, савршеније, пријатније и брже за читање).
Врло је значајно не штампати на латиници јер се око навикава на писмо и неосетно прелази на њега, а писмо је и ознака народа.
 
Naš narod ima tu retku privilegiju da ima dva pisma i budalasto je jednog se odricati jer ga neko drugi koristi u vrlo sličnom jeziku. Odrekli smo se ijekavice, odrekli smo se dobrog dela našeg naroda insistirajući na tome da je Srbin jednako pravoslavac...kao da se ne može biti Srbini katolik ili Srbin musliman...ne vidim da je to problem na zapadu. Praktično smo stvorili muslimansku naciju i udvostručili hrvatsku time. Latinica nije tuđe pismo već naše pismo, baš kao i ćirilica. Kada sam ja išao u školu lepo smo jedan pismeni pisali na jednom, a drugi na drugom pismu. Kasnije svako bira koje će koristiti, a poznavanje oba mi je pomoglo u učenju engleskog i ruskog jezika.

Birati knjigu na osnovu toga da li je napisana na ćirilici ili na latinici je, po meni, način da pokažeš koliko si uskog duha...a i nisu samo klasici ono vredno čitanja...

Komentar vesti sa B92 imate na mom blogu: www.ivanbevc.blogspot.com
 

Back
Top