Vatikan

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Да поновим од ономад, део из једне италијанске анархистичко-социјалистичке песме с краја 19. века?


E il Vaticano brucerà
e il Vaticano brucera
e il Vaticano brucerà
con dentro il papa!



Живео Гарибалди!
 
А сад ипак, нешто озбиљније:

Кроз историју, РКЦ је чинила, и подржавала многа недела, тешке злочине "у име Христа", а заправо - у име Антихриста.

Знамо које су све то, да се сад не понавља.

Али, данас...

Упркос свему, ипак би то могло да "прође". И било би у реду, због великог броја верника. Као религијски, да ли да га назовем условно - "правац".

Нека га. Један од многих. То је реалност.

Али апсолутно сам против тога, и сматрам да је ненормално што та вероисповест ЈЕДИНА НА СВЕТУ има своју - ДРЖАВУ.
 
Norma Kampl:
А сад ипак, нешто озбиљније:

Кроз историју, РКЦ је чинила, и подржавала многа недела, тешке злочине "у име Христа", а заправо - у име Антихриста.

Знамо које су све то, да се сад не понавља.

Али, данас...

Упркос свему, ипак би то могло да "прође". И било би у реду, због великог броја верника. Као религијски, да ли да га назовем условно - "правац".

Нека га. Један од многих. То је реалност.

Али апсолутно сам против тога, и сматрам да је ненормално што та вероисповест ЈЕДИНА НА СВЕТУ има своју - ДРЖАВУ.

pa sta je rijesenje? da se svi popravoslavimo?
 
Kaj:
pa sta je rijesenje? da se svi popravoslavimo?
Мајке ти, где си ти то прочитао у мом посту?

Дакле, ја то нисам рекла, прочитај пажљивије.

Ја сам написала лепо и јасно: "Нека га".

Али, НЕ као ДРЖАВА.


Рекао си, дакле, ти. Ако желиш да пређеш у православље, изволи. ;)
 
Norma Kampl:
Мајке ти, где си ти то прочитао у мом посту?

Дакле, ја то нисам рекла, прочитај пажљивије.

Ја сам написала лепо и јасно: "Нека га".

Али, НЕ као ДРЖАВА.


Рекао си, дакле, ти. Ако желиш да пређеш у православље, изволи. ;)

to sam zakljucio iz konteksta...
anyway... meni nije jasno zasto vi u srbiji toliko mrzite vatikan ili o njemu imate lose misljenje (vecina barem).

a sto se vatikana kao drzave tice... pa to je drzavica na papiru za koju ti nije potrebna putovnica da ude...kvart u rimu. i zasto to vama smeta?
 
KoscheiBesmertnii:
само реци... може и `93!!!

koji jeizvor mudrosti i znanja ovaj koschei. zna sve sta desilo od 43'će pa do danasnjih dana...
resta..pa koliko ti godina imas :shock:
jel bilo tesko naucit sluziti se PC-jem u tim godinama?

anyway... ako imas nesto pametno za rec na postavljenu temu onda reci. ove slicice koje si objavio su zivi dokaz tvojeg stanja svjesti pa s obzirom na njih ne ocekujem nikakve pametne postove od tebe na ovu temu. ali ipak..nada umire zadnja. peace 8)
 
Vatikan je mafijaška država,sedište Pape i Katoličke crkve je samo šminka za jednu,u pravom smislu reči transnacionalnu kompaniju.Religija je mnogo manje bitna stvar za Vatikan,nego novac.Novac je bog kojeg Vatikan propoveda.
 
Karlito Brigante:
Vatikan je mafijaška država,sedište Pape i Katoličke crkve je samo šminka za jednu,u pravom smislu reči transnacionalnu kompaniju.Religija je mnogo manje bitna stvar za Vatikan,nego novac.Novac je bog kojeg Vatikan propoveda.
Upravo tako.
 
„Perač” iz Svešteničke banke

Tokom jedne od bitaka Drugog svetskog rata desio se incident koji bi mogao da posluži kao dobar pokazatelj skrivenog dela ličnosti bankara Roberta Kalvija. Kao 22-godišnji poručnik, sa konjičkom jedinicom italijanske vojske, boreći se zajedno sa saveznicima Nemcima u bici koju su gubili na ruskom frontu 1942. godine, Kalvi se suočio sa katastrofom.
NJegovi vojnici su se povlačili pred opasnošću da će poumirati od gladi, kada je Kalvi slatkorečivo ubedio sumnjičavog seljaka da prihvati menicu u vrednosti krda konja, kako bi njegovi vojnici mogli da zamene konje koje su izgubili u bici. Daleko od pogleda lakovernog seljaka, Kalvijevi ljudi su zaklali i pojeli konje i uspeli da se vrate u Italiju. Za ambicioznog studenta ekonomije bila je to iskrenuta lekcija o moći uverljivog laganja. Četrdeset godina kasnije Roberto Kalvi otkriće da, pre ili kasnije, dug mora biti izmiren.

Nakon rata Kalvi je postao predsedavajući prestižne Banke Ambrozijano, koja je zvana Sveštenička banka po osnivačima, pobožnim katoličkim trgovcima poznatim po tome što su odbijali da se nadmeću s profitabilnim komercijalnim bankama. Kalvi, međutim, nije bio takav. Naprotiv, bio je obuzet profiterstvom.

Kalvi sedamdesetih godina nije gubio vreme. Osnivao je filijale svoje banke u prekomorskim zemljama i državama koje su pružale diskretno poresko utočište, poput Švajcarske, Bahama i Paname. Novac je slao van zemlje, u vidu obezbeđenih zajmova profitabilnim inostranim kompanijama, koje bi ga kasnije vratile. Te kompanije postojale su samo na papiru. NJih je u tajnosti posedovao sam Kalvi, a zajmovi su iskorišćeni da se kupi što više deonica Banke Ambrozijano, što mu je davalo mnogo više nevidljive kontrole nad bankom.
Tri učesnika, a da toga nisu bili svesni, iskorišćena su za Kalvijev plan. Prvi je bio Mikele Sindona, sicilijanski preduzetnik kome je nedostajala međunarodna mreža kako bi upravljao tokovima svojih mutnih poslova (kasnije je uhapšen u Americi). Sindona je predstavio Kalvija drugoj dvojici za njegov prekomorski bankarski sistem.
 
Masoni i Vatikan

Nadbiskup Pol Marčinkus, direktor Vatikanske banke, garantovao je za stabilnost nekih Kalvijevih prekomorskih „kompanija”. Druga osoba, najznačajnija veza za pranje novca, bio je bogati biznismen Licio Đeli, s mrežom uticajnih prijatelja širom sveta. Ujedno, on je bio veliki majstor rimske masonske lože, koja je imala članove u italijanskoj vladi. Uveo je Kalvija među masone i obećao mu zaštitu braće iz lože.
Kalvi se upravo Đeliju obratio za pomoć 1978. godine, kada su istražitelji finansijske kontrole Banke Italije hteli detaljno da pregledaju Kalvijeve knjige. Zbog Đelijevog uticaja, istraga je ubrzo prekinuta.
Policija je, koju godinu kasnije, upala i kod Đelija (masonski majstor je već bio na sigurnom u Južnoj Americi). U sefu su pronašli spisak sa svim članovima lože (962 imena), među kojima su bili ministri, vojne i obaveštajne glavešine, policijski komesari i sudije. Naravno, i Kalvi.
U zatvorskoj ćeliji, čekajući suđenje, Kalvi je islednicima izneo mnoge tajne o svojim poslovima s masonskom ložom i Vatikanom. Okrivljen je za devizne prevare i osuđen na četvorogodišnju robiju, ali bio je oslobođen posle žalbe i, začudo, oberučke dočekan u banci i vraćen na stari posao. Besomučno je radio da bi zataškao sve tragove, pokušavajući da nadomesti 800 miliona funti u stranim zajmovima, za koje je znao da su zauvek izgubljeni. Nadbiskup Marčinkus je odbio da mu produži garancije da vrati makar deo novca. Krajem 1982. pobegao je u London. Krio se sve dok nije pronađen obešen za skelu ispod mosta u srcu Londona. Telo mu je bilo otežano kamenjem u džepovima. Nikad nije utvrđeno da li je reč o samoubistvu ili mu je neko drugi presudio.
 
Prilog „Solidarnosti”

Pre nego što je pobegao, rekao je svojim advokatima da je ponudio 50 miliona dolara zabranjenom poljskom sindikalnom pokretu „Solidarnost”, koji je prirastao za srce papi Jovanu Pavlu. Pored toga, tvrdio je da je rimskoj masonskoj loži obezbedio fondove za podmićivanje vodećih političara u Italiji i drugim državama Evrope. Kalvi je upozorio: „Mnogi ljudi bi trebalo da odgovaraju za mnogo šta. Ako čitava stvar izbije na videlo, biće to dovoljno da se započne treći svetski rat.”
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top