Porođajne muke

Moreplovka....

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.023
Usvajanje Strategije za podsticanja rađanja najavljeno je svojevremeno za kraj ovog meseca, ali trenutno nema naznaka ni da će biti dotad usvojena, niti šta bi mogao biti njen konačni sadržaj - Trend starenja nacije i odlaska obrazovanih i preduzetnih predstavlja socijalno i ekonomsko pitanje koje nagoveštava skore probleme u mnogim oblastima
Deveti mesec ističe, a Strategija podsticanja rađanja, ne tako davno najavljena za kraj septembra, nije ni na pomolu. Šta-više, prošle srede (12. septembar) održan je okrugli sto na kome su javnosti, a uglavnom predstavnicima okruga, predstavljeni, kako je to rekao ministar Rasim Ljajić, ciljevi ove Strategije, s jedne strane, kao i priroteti Ministarstva u oblasti populacione politike, s druge.

Ne znači sve ovo, međutim, da je u pitanju neki novi, na brzu brzinu sročen dokument, «isprovociran» između ostalog i onom burnom julskom polemikom oko ukidanja PDV-a za dečju hranu, obuću i odeću.

Ta letnja «frka» samo je, zapravo, iz vladinih fioka izvukla dokument koji je napravljen još prošle godine. Očigledno je da bavljenje tom temom nije bilo planirano, bar ne sad kad su na stolu političara „životno“ važna državna pitanja.

Ali je zato javnost dobila svoju „kosku“ odgovornosti - dokument koji treba da predloži efektna rešenja i mehanizme za fenomen nedovoljnog rađanja dece u Srbiji.

Privlačnost bogatih
Već tri-četiri decenije situacija je slična u svim zemljama Evrope. Dok su od pre desetak godina nordijske zemlje i Francuska uspele da intenzivnom pronatalitetnom politikom poprave svoju situaciju, Italija i Grčka imaju goru demografsku krivulju i od Srbije. Ipak, bogate zemlje Zapada problem rešavaju «usisavanjem», prvenstveno mladih i obrazovanih, ali i radnika iz okruženja za najprljavije poslove, stavljajući periferijske države Evrope pred dodatne teškoće, pojašnjava Mirjana Rašević. Šta više, ekonomijama bogatih i odgovara blago negativna demografska krivulja, jer manjak radnika nadoknađuju prilivom aktivne i učene, a jeftine radne snage.


Ako već neće do kraja septembra, kada će Strategija biti usvojena, nije poznato. Prema rečima Predraga Petrovića, šefa odseka za poslove u oblasti finansijske podrške porodici sa decom u Ministarstvu za rad i socijalnu politiku, osim što treba da se završi već započeta javna rasprava (za koju se, opet, ne zna kad će biti okončana), moraće da se sačeka i da nadležna ministarstva daju svoje mišljenje o merama koje spadaju u njihov resor
Primera radi, u Ministarstvu finansija Ekonomist magazin nije mogao da dobije precizniji odgovor na pitanje da li je uopšte počelo da ispituje opravdanost čuvenog ukidanja bebi PDV-a, nekih poreskih stimulacija i drugih mera iz Strategije koje će se debelo odraziti na državne rashode.

Osim kvaliteta rešenja, za zainteresovane strane ključno je hoće li u ovoj godini Strategija biti na listi političkih prioriteta i, još bitnije, hoće li neke od predviđenih mera direktne finansijske podrške naći mesto u rebalansu budžeta.

Odlaganje
Petrović za Ekonomist magazin objašnjava da je debata oko ukidanja „bebi PDV-a“ bila samo povod da se obelodani predlog Strategije. „Predlog je bio završen još prošle godine, ali usledili su izbori, tehnička vlada, pa nije bilo vremena da se strategija ranije predstavi“ - Petrovićeva je reakcija na konstataciju da vlada nije ni planirala da se „bebećim“ i roditeljskim problemima bavi, bar ne u ovoj godini.
 
Roditeljstvo i karijera
Senad Jašarević, profesor radnog i socijalnog prava na Pravnom fakultetu u Novom Sadu, smatra da ključne činioce za povećanje stope rađanja predstavljaju: a) usklađivanje profesionalnih i porodičnih obaveza; b) finansijska pomoć detetu; c) snižavanje psihološke cene roditeljstva; d) populaciona i zdravstvena edukacija itd. Drugim rečima, gro društvene infrastrukture na državnom i lokalnom nivou mora biti u službi podsticanja nataliteta. Bez uvažavanja svakodnevice i rešavanja problema tradicionalnih kućnih aktivnosti, tako da što manje opterete majku, zaposlena žena dolazi u situaciju da radi dva posla - u preduzeću i kod kuće. „Roditeljstvo jeste i dalje visoko poželjno u Srbiji, ali i drugi ciljevi su takođe dobro kotirani, pre svega oni koji se odnose na karijeru“, upozorava Jašarević.


To odlaganje debate o rađanju dece je iskorišćeno da se svežim demografskim podacima potvrdi poražavajući trend starenja i odumiranja stanovništva. U vreme kad je pisana, Strategija se oslanjala na podatak iz 2002. godine da Srbiji nedostaje 25 odsto stanovništva do nivoa potrebnog za prostu zamenu generacija. Od tada, situacija je pogoršana pa poslednji podaci, iz 2005. godine, pokazuju da manjak narastao na 30 odsto, što znači da je sledeća generacija žena u Srbiji, dakle samo žena, manja za trećinu od postojeće generacije.

Žena u Srbiji prosečno rodi tek 1,45 dece. Prošle godine je rođeno 63.000 beba, dok su 55 godina ranije „rode donele“ 105.000 novorođenčadi. Pre dve godine broj umrlih je za 35.000 nadmašio broj rođenih. Situacije je najkritičnija u malim, nerazvijenim opštinama, posebno u pograničnim područjima. Vojvodina i istočna Srbija već četrdesetak, a Srbija 17 godina beleže negativan prirodni priraštaj. Samo Nemačka, Švajcarska i Japan imaju starije stanovništvo. Trenutno je u Srbiji oko milion i dvesta hiljada stanovnika ili 16,5 odsto starije od 65 godina, dok je mladih do 18 godina tek 16 odsto. Broj mladih koji su, od devedesetih do prošle godine, spas videli u inostranstvu procenjuje na 360 do 450 hiljada.

Ubrzano starenje
Dekada „ekonomije destrukcije“ se u demografskom smislu izrazila na najpogubniji način - očajno dugim odlaganjem prvog porođaja. Danas čak jedna četvrtina žena uzrasta od 30-35 godina nema dete, dok, sa druge strane, tek isto toliki broj žena se na majčinstvo odlučuje u (fertilno najboljoj) dobi između 20 i 25 godina. Negativna demografska kriva se još više „uvila“, pa će i po umerenijoj varijanti demografskog predviđanja, 2050. godine u Srbiji starijih od 80 godina biti trostruko više nego danas i dostići će čak 12 odsto ukupne populacije. Svaki treći žitelj biće iznad šezdesetpete godine. Ovakav razvoj doveo bi do toga da se, na primer, u Vojvodini za 100 godina stanovništvo više nego prepolovi.


„Ljudi pitaju zar nećemo da podižemo natalitet? To nije moguće, jer mi prvo moramo da zaustavimo pad nataliteta“, objašnjava Petrović zašto je osnovni cilj Strategije stacionarno stanovništvo, tj. da sledeća generacija bude makar iste veličine kao prethodna.

Trend starenja nacije i odlaska obrazovanih i preduzetnih je socijalno i ekonomsko pitanje koje nagoveštava skore probleme u održavanju, pogotovo državnog, socijalnog, penzijskog i zdravstvenog sistema. Teškoće za zaposlene u pojedinim profesijama su već počele: sve manji priliv đaka znači i sve manje radnih mesta u školi, pa je prošle godine stimulativnim merama oko 5.000 učitelja, nastavnika i profesora prevremeno napustilo prosvetu.

S tim u vezi, Strategija je zadala nekoliko podciljeva kao što su usklađivanje rada i roditeljstva, ublažavanje ekonomske cene podizanja deteta i snižavanje psihološke cene materinstva, promocija reproduktivnog zdravlja adolescenata, borba protiv neplodnosti ili aktiviranje lokalne samouprave.

Kako to rade Hrvati
Ove vrednosti nisu sporne, ali će se koplja lomiti oko predloga mera i aktivnosti kojima zadati ciljevi treba da se ostvare. Ukidanje PDV-a na dečju hranu, obuću i odeću samo je jedna od spornih stvari za koju, osim ministra finansija, i neki “neutralni” stručnjaci kažu da ne bi dala adekvatne rezultate.

Pokušaji da se preduzmu pronatalitetne mere u Srbiji su sporadični, ocenjuje Mirjana Rašević, upravnica Centra za demografska istraživanja u Beogradu. Kako kaže, nije reč samo o nedostatku novca, mada podsticanje nataliteta košta. U pitanju je i nespremnost političara da se upuste u rešavanje problema koji zahtevaju mnogo stručnosti, napora i strpljenja, dok su rezultati (pogotovo iz ugla pridobijanja novog biračkog tela) vidljiviji tek posle nekoliko decenija. U prilog ovoj raspravi, mogao bi se uzeti, takođe, aktuelni nacrt Predloga populacione politike u Hrvatskoj koji predviđa povlašćene stope PDV-a na bebi potrepštine, ali i jednokratnu pomoć za opremu novorođenog deteta.

Poređenje sadržaja dva, po temi, identična dokumenta iz dve susedne države zanimljivo je iz više razloga. Prvo, hrvatski predlog potvrđuje staro pravilo „koliko para (u državi), toliko muzike“. Istina je da i srpska Strategija navodi više mera direktne i indirektne finansijske pomoći roditeljima, kao što su materinski dodatak za nezaposlene mame, naknada pune zarade u vreme trudničkog bolovanja ili umanjenje dohotka za oporezivanje za iznos naknade za vreme porodiljskog odsustva ili za iznos troškova boravka dece u predškolskim ustanovama. Međutim, hrvatska paleta je daleko šira, naročito u segmentu poreskih olakšica. Ali, u isto vreme, u Hrvatskoj se naročito vodilo računa da ne bude uravnilovke, pa su svi predlozi poreskih olakšica vezani za poresku osnovicu roditelja ili zaposlenih mama. Zanimljivo je, takođe, da se domaća Strategija u dobrom delu bavi jačanjem obrazovnog sistema u segmentu reproduktivnog zdravlja i unapređenjem zdravstvene zaštite žena i dece, dok su Hrvati apsolutno u kategorijama „gospodarstva“, lokalne samouprave, kredita za kupovinu stana i tržišta rada.

Okrugli sto o nacrtu Strategije
“Da bismo dostigli nivo prostog obnavljanja stanovništva, što znači da se jedna generacija nadomesti onom koja je sledi, potrebno je da stopa fertiliteta bude 2,1. To znači da 100 žena treba da rodi 210 dece. Znamo da je to teško dostižan cilj, ali bismo bili zadovoljni i sa stopom fertiliteta od 1,8, pošto je evropski prosek 1,5. Da bismo to postigli, država mora na sebe da prenese veliki deo finansijske odgovornosti”, rekao je Branislav Đurđev, član radne grupe, na okruglom stolu na kojem je predstavljen nacrt Strategije za podsticanje rađanja. Državne mere finansijske pomoći u Strategiji su i povoljniji stambeni krediti i to takvi kojima bi sa povećanjem porodice, bile manje rate otplate kredita. Još jedna mera su povoljni krediti za otpočinjanje biznisa članovima porodice koji imaju više dece, a “najradikalnija” mera je da treće i četvrto dete potpuno odgaja država. Resorni ministar Rasim Ljajić kazao je da je formiran sektor za populacionu politiku koji će se dalje baviti problemom podsticanja rađanja, a ministarstvo rada i socijalne politike predložiće Vladi da se formira poseban nacionalni savet za populacionu politiku.

O novcu kojim bi se finansirale mere za povećanje fertiliteta, na okruglom stolu nije se mnogo govorilo, sem da će svako Ministarstvo da preuzme na sebe resornu oblast. Strategija još nije ušla u skupštinsku proceduru usvajanja, a prvo sledi usvajanje drugih zakona koji treba da budu usaglašeni sa evropskim.


Drugim rečima, hrvatski model je više „kapitalistički“ i kroz njega već sad blago provejava pitanje koje muči brojne bogatije zapadne zemlje: „Ko će da radi uz ovako nizak natalitet“? Ili još banalnije: „Kako olakšati majkama da u isto vreme rade i odgajaju decu“?

Sa druge strane, možda su bebe dobar povod da ova vlada pokaže šta su njeni prioriteti i kako se zapravo brine za sadašnje i buduće građane. Podsećanja radi, 2005. godine je nekoliko narodnih poslanika na ime dnevnica i putnih troškova naplatilo deset miliona dinara. To je, u proseku, dovoljno da se kupi oko 833.000 komada pampers pelena.

Ivana Pavlović, Živan Lazić
 
Eva Braun:
ovo je za 'zenski kutak'

Ajde objasni mi zasto je ovo za zenski kutak?Procitaj tekst.Imas niz problema koji bi se malo popravili usvajanjem strategije.Trend starenja nacije i odlaska obrazovanih i preduzetnih predstavlja socijalno i ekonomsko pitanje koje nagoveštava skore probleme u mnogim oblastima Ali kao sto rehoh morate prvo procitati tekst a ne samo naslov,pa tek onda komentarisati.
 
darkoje:
Mislim da ovakve price samo obeshrabruju mlade da radjaju i budu majke
Pa ja stvarno ne znam shta je to shto bi trebalo da nas ohrabri da radjamo!!! Ja se sigurno necu odluchiti na josh dece ukoliko se neke stvari ne promene, a trebalo bi menjati mnoge.
I uopshte ne osudjujem te mlade koje ne zele da radjaju. A zasto bi to radile, da sutra ne budu mogle da upishu dete u vrtic, jer nema dovoljno mesta; da sutra ne budu mogle da plate shkolovanje za decu, pa kad odrastu da ih neko poshalje da ratuju, ako i to prezive da chuche na birou za nezaposlene, ako i nadju neki posao pa zasnuju svoje porodice da zive kao podstanari...???
Shta danas pored toga moze da se obeca toj nerodjenoj deci? Jedno veliko nishta.
 
no imagination:
Pa ja stvarno ne znam shta je to shto bi trebalo da nas ohrabri da radjamo!!! Ja se sigurno necu odluchiti na josh dece ukoliko se neke stvari ne promene, a trebalo bi menjati mnoge.
I uopshte ne osudjujem te mlade koje ne zele da radjaju. A zasto bi to radile, da sutra ne budu mogle da upishu dete u vrtic, jer nema dovoljno mesta; da sutra ne budu mogle da plate shkolovanje za decu, pa kad odrastu da ih neko poshalje da ratuju, ako i to prezive da chuche na birou za nezaposlene, ako i nadju neki posao pa zasnuju svoje porodice da zive kao podstanari...???
Shta danas pored toga moze da se obeca toj nerodjenoj deci? Jedno veliko nishta.


U pravu si.
Ipak, sta vredi cekati?Kao da ce nekad biti bolje? Mozemo biti ne znam kakvi optimisti da li ce doci pravo vrijeme za osnivanje ili prosirivanje porodice?
Samo da nas obeshrabruju istina je.
 
Molly Bloom:
Naravno, ko ce da cita toliko, ispasce im oci. Zato i jeste takvo stanje u drustvu, svi imaju misljenje o svemu, a niti citaju, niti slusaju, nit' mozak ukljucuju (ako ga i imaju)

A gde se ti tu uklapash, osim shto smo zakljuchili da imash mozak, da ga ukljuchujesh, i da si prochitala ceo uvodni post?
 

Back
Top