4. oktobar - Svetski dan životinja

Poruka
51.038
Bliži se 4. oktobar, Dan zaštite životinja.
U svetu se obeležava prigodnim tv emisijama i demonstracijama čiji je zadatak da prosvetli nas, ljude, i objasni nam da nismo jedina bića na ovoj planeti. To nije nikakav praznik; životinjama je onako, kako su ljudi odlučili da će biti. U svetu se, zapravo, SVAKOG DANA obeležava ovaj datum - konkretnim akcijama koje, uz velike lične žrtve i rizike, vode strastveni pobornici za prava životinja. Eto, pre neki dan je potpisana Berlinska deklaracija koja će potpuno zabraniti eksperimentisanje na primatima, jer se, kroz višedecenijsko istraživanje, ispostavilo da nijedan medikament nije stvoren na osnovu eksperimenata na majmunima. A mučeno je i pobijeno na hiljade zamoraca, pavijana i šimpanzi!
"Tamo negde" se vodi pravi rat ljudi vs. ljudi, u cilju očuvanja onih, koji ne pripadaju njihovoj vrsti. Mi u Srbiji i dalje životinje tretiramo kao niža bića koja služi za klanje, izlaganje u cirkusima i zoološkim vrtovima. Razne kobasicijade, svinjokolji i druga vašarišta sveopšteg ždranja, koja ne samo da su u direktnoj suprotnosti sa idejom zdrave ishrane, već su i sublimacija kiča - proglašavaju se za "kulturne" i "turističke" znamenitosti. Nekontrolisani lov i ubijanje zaštićenih životinjskih vrsta, naročito ptica, sprovode se širom Srbije u cilju dobre zarade kroz zadovoljenje apetita stranaca koji to ne mogu činiti u svojim zemljama jer tamo poštuju zakone. Lokalni moćnici iz mnogih opština organizuju masovno ubijanje pasa i mačaka lutalica - što puškama, što trovanjem. Kafilerije nam liče na klanice. Dakle: životinje ubijamo, jedemo, seciramo u naučno-istraživačke svrhe, zatvaramo u kaveze... Smejemo im se u cirkusima, a ne razmišljamo na koji način se sa njima postupa iza scene.Odlazimo u zoo vrt, koji liči na srednjevekovni kazamat, i mislimo da životinje TAKO treba da žive zarad naše ubeđenosti u superiornost sopstvene vrste: na betonu, u kavezima od desetak kvadrata, bez stimulansa - kao slike mrtve prirode.
Znam, znam... Sad će mnogi reći kako ima i prečih stvari na svetu. Puno je nepravde. Za sve ratove i bedu kriv je isključivo ČOVEK. Pa, može li se čovek učiniti iole ljudskijim? Može, i baš zbog uzročno-posledične veze čovek-priroda, zaštita životinja i jeste važan zadatak i tema za razmišljanje.
Opšte je poznat podatak da su najozloglašenije serijske ubice u detinjstvu bili tlačitelji životinja. S druge strane, psi, mačke i ptice koriste se u terapeutske svrhe u zatvorima i prihvatilištima za zlostavljane žene i decu; pomažu u lečenju poremećaja koncentracije kod ljudi obolelih od kliničke depresije i vraćaju govorne sposobnosti kod osoba koje su pretrpele šlog; pospešuju komunikaciju kod nekih psihijatrijskih bolesnika i autističara. Psiholozi kažu da je to svojevrsna naučna zagonetka, pri čemu se, na primer, zna da predenje mačke direktno utiče na tonus čovekovih mišića i rad amigdale, žlezde zadužene za izazivanje empatije. Nekada se verovalo da životinj nemaju emocije i memoriju. Zabluda! Zoolozi su, naime, utvrdili da to nije tačno. Životinje trpe bol, vole, pamte... I, po svemu sudeći, evolucija nije stala onog trenutka kada se homo erectus preobrazio u homo sapiensa.
I šta sad? Moj odgovor je: na prvom mestu - EDUKACIJA! Učite svoju i tuđu decu da treba poštovati život. Nismo sami na planeti Zemlji; oko nas su milioni drugih bića od kojih zavisi i naš opstanak. Učite decu, a i odrasle, da se plemenitost razvija od malih nogu, kroz kontakt sa životinjama. Gledajte televizijske kanale u kojima se opisuje život u prirodnim staništima i UOČITE RAZLIKU između životinja u kavezima i onih na slobodi. Na drugom mestu: AKTIVIZAM. Uključite se u jedinu aktivnost na svetu koja ne pravi razlike među ljudima razlilčitih polova, veroispovesti, boje kože, političkog i seksualnog opredeljenja. Bićete deo grupe istomišljenika. Naći ćete prijatelje na drugoj strani zemaljske kugle.Osetićete se lepše. Povrh svega, učinićete dobro delo.
 
Lepo rečeno, ali "čovek čoveku je vuk" i to je dokazao u mnogim ratovima, a često i u mirnodopskim uslovima. Pa kada je čovek u stanju da razne gadosti uradi drugom čoveku, onda ovaj prelepi apel za humaniji odnos prema životinjama ostaće samo u lepom sećanju a bez šireg odjeka. Na žalost postali smo, ili smo uvek i bili, destruktivna vrsta, pa makar da smo, kako bi neki rekli, čak i od predobrog Boga stvoreni.
 
stnco:
Lepo rečeno, ali "čovek čoveku je vuk" i to je dokazao u mnogim ratovima, a često i u mirnodopskim uslovima. Pa kada je čovek u stanju da razne gadosti uradi drugom čoveku, onda ovaj prelepi apel za humaniji odnos prema životinjama ostaće samo u lepom sećanju a bez šireg odjeka. Na žalost postali smo, ili smo uvek i bili, destruktivna vrsta, pa makar da smo, kako bi neki rekli, čak i od predobrog Boga stvoreni.


Вукови, жедни крви и суза.
Страх нам је најјаче оружје и са њим се хранимо.
Створитељи и уништитељи.....деструкција и насиље је фундамент људског бића, али док је младо.

Хумани однос према животињама.....хуманији сам према њима него према људима. Стока је веома занимљива реч....тумачи се различито!
 
Ne mozes sve da ih zastitis... Pasa i macaka imamo u izobilju, i stvarno je nuzno ponekad smanjiti njihov broj po gradovima. Sto se tice divljaci, mislim da tu ne treba ostaviti mesta kompromisu, i da kazne moraju biti extremno visoke inace krivolov nikad nece prestati...
Glupo je trositi sredstva na udomljavanje pasa i macaka, mislim da prioritet treba dati divljaci jer nje je sve manje... Inace i psi i macke uticu na smanjenje broja divljaci i plemenitih zivotinja...
 
pre neki dan,zaklali smo svinju..ponestalo mesa u hladnjaku,pa ajde da ga malo dopunimo..100 krpa ziva vaga..malo se opirala ali noz je bio brzi...onda ide surenje,secenje,topljenje cvaraka i secenje svinje na komade...i eto..ukratko tako izgleda to....
ljudima je u genima da jedu zivotinjsko meso...zar je bolja kineska plasticna jakna od dobre kozne jakne...npr.od junece koze...pa kozne cipele...ovako cuvamo prirodu...sve sto je prirodno,dobro je...pa vuneni dzemperi..najbolji za zimu...da ne kazem,perjane jakne...ogulimo guske da bi nam bilo toplo...a mozda je nekima toplije u plastici?...
volim ja zivotinje..imam 2 psa i 6 macaka...i znam kako je hraniti,cuvati,maziti i paziti jos osmoro usta...ali postoje i neke zivotinje koje gajimo da bi dosli do njihovog mesa...ne remetimo prirodu,a sitih smo stomaka.....dok jedem meso,ne zaplacem..bilo bi to previse emocija u mom tanjiru...
 
e da...slazem se za ovo sa experimentima na zivotinjama...nacisti su jedini koji su radili pravu stvar,experimetisali su na ljudima..jedino je tako moguce napredovati u medicini,koliko god to uzasno bilo...ali tako je..nemamo isti sklop organizma kao pacovi ili primati..
 
Hari_Haler:
Ne mozes sve da ih zastitis... Pasa i macaka imamo u izobilju, i stvarno je nuzno ponekad smanjiti njihov broj po gradovima. Sto se tice divljaci, mislim da tu ne treba ostaviti mesta kompromisu, i da kazne moraju biti extremno visoke inace krivolov nikad nece prestati...
Glupo je trositi sredstva na udomljavanje pasa i macaka, mislim da prioritet treba dati divljaci jer nje je sve manje... Inace i psi i macke uticu na smanjenje broja divljaci i plemenitih zivotinja...
zar psi i macke nisu plemeniti...?..sve su zivotinje plemenite ali neke sluze i za ljudsku ishranu..
 
"Kada govorim o duhovnosti, svi s pažnjom slušaju i pitaju kako da se brže razvijaju, kako da procijene koliko su napredovali, kažu da bi voljeli da mogu da procijene koliko su drugi napredovali i takve stvari. Zato vam kažem, napredovati duhovno znači ići ka spoznaji o tome da ne postoji JA I DRUGI, da u stvarnosti postoji samo JEDNO. Duhovni tragalac ne treba da povrjedjuje bića koja on, u ovom trenutku svog duhovnog razvoja, vidi kao druge, jer je u stvarnosti jedno s njima. To je odgovor na pitanje zašto je vegetarijanstvo presudno za duhovni napredak. Onaj ko se ne pridržava vegetarijanstva - sam sebi postavlja prepreke na putu evolicije svijesti. Jer, razlika izmedu životinje, čovjeka i Boga, samo je u nivou njihovih svijesti. Ja ću vam ispričati scene iz jednog filma, a vi sami izvucite zaključke o posljedicama koje izaziva mesna ishrana:

U pitanju je film Ljudi i životinje, pravili su ga zapadnjaci. Autori su htjeli da pokažu kakav stav ljudi na ovoj planeti imaju prema tim našim sustanarima. Prikazano je kako se surovo postupa sa, recimo, bikovima u Španiji, na koridi. Hiljade i hiljade očiju gledaju tu nesrećnu životinju kako je izvježbani ljudi ubadaju kopljima i draže. Ona ništa ne razumije. A ljudi gledaju, tapšu, navijaju. Takodje, možemo da vidimo scene kako pojedini ljudi, kada im jednostavno dosade, izbacuju svoje kućne ljubimce sa visokih spratova pravo dolje na beton.

S druge strane, prikazano je jedno groblje kućnih ljubimaca u Americi. Tamo postoje i grobovi nekih pasa koje je američka vojska koristila u 1. i 2. svjetskom ratu. Tim psima su čak i dali medalje, na njihove grobove dolaze aktivni oficiri, salutiraju, donose cvijeće. Neki ljudi s velikim saosjećanjem za svoje ljubimce plaćaju visoke troškove sahranjivanja pasa, mačaka i drugih bića. Na groblju ljudi plaču, žale te svoje ljubimce kao da im je umro član obitelje, a tako i jeste.

Ali, ako im životinja nije ljubimac, ako nijesu stvorili nikakav odnos prema njoj, onda ih se mnogo ne tiče na koji će način šnicla dospjeti u njihov tanjir, neće praviti pitanje od toga, a ako i pokušate da im kažete, oni će reći da ne mogu da podnesu ni razgovor o tome niti mogu da podnesu pogled na krv. Ali, u ovom filmu možemo da vidimo kako zbog mesa na tanjiru tih <osjetljivih< ljudi životinje moraju da prodju kroz najstrašnije more medjunarodnog transporta. Natrpaju ih u kamione u tolikom broju da nemaju mjesta ni da se pomjere, unutra nemaju svijetla, ni vode, ni hrane, ni dovoljno vazduha. Strašno se boje, ne znaju što im se dešava, kuda ih vode, zašto su na tom strašnom mjestu, niko im nije to objasnio. Ta putovanja ponekad traju dugo, čak danima i u putu uvijek ugine po koja životinja. Kad stignu na cilj, ljudi ih izbacuju kao džakove cimenta: izbacuju iz kamiona te nesrećne životinje na tako okrutan način da to ne možete ni zamisliti. Ukoliko su u putu malaksale ili utrnule i ne mogu same da izadju iz kamiona, onda ih prosto podignu kranom i samo ih ispuste na tlo. Autori filma posebno su snimili jednu brutalnu scenu sa bikom koji je tako kranom izvadjen iz kamiona pa pušten sa velike visine da tresne o tlo. Slomio je butnu kost u padu i nije mogao da ustane. Ljudi su svašta pokušavali ne bi li ga digli na noge , a kad ništa nije pomoglo, sprovodnik transporta naredio je da se biku daju elektošokovi ne bi li ga to podstaklo da ustane i krene. Bez rezultata. Udarali su ga željeznim šipkama dražeći ga da napravi korak dalje. Nije mogao. Na kraju je sprovodnik ovog tovara, u nastojanju da isprovocira bika da ustane, gurnuo životinji prst u oko. Obično ne možete vidjeti suze u očima životinje, ali u ovom filmu se vidi da i one plaču.

U filmu je i mnoštvo brutalnih scena mučenja životinja u Kini. Ne možete ni zamisliti šta im se sve radi samo da bi neki ljudi dobili svoje mesne obroke. Recimo, kamionom se dovezu mačke ili psi na mjesto obrade. Radnici onda uhvate jednu po jednu životinju drvenim makazama, a dok ona vrišti od bola, odrežu joj noge da ne može da pobjegne. Onda živu životinju uvale u kipuću vodu, i brzo je izvade napolje. To rade zato da bi koža spala s lakoćom. Životinja je još živa, cijeli nervni sistem joj je izritiran. Prestravljena je, sva je jedna živa rana, a okrutni ljudi je tada bace u hladnu vodu, gdje se najčešće udavi. Ovako muče te nesrećne životinje zato što ljudi hoće da jedu meso.

Za film su snimljene i scene iz naučnih laboratorija u kojim školovani i visoko obrazovani muče mnoštvo životinja na najrazličitije načine, s izgovorom da će doći do nekih odgovora da pomognu ljudima. Možete vidjeti užasavajuće eksperimente na mačkama u kozmetičke svrhe. Samo detalj: da mačke ne bi vrištale i tako uznemiravale laborante, prvo im se presijeku glasne žice. Kada koristite kozmetičke preparate vi ne vidite bol životinja koji je utkan u te kreme. Kada jedete meso, vi ne osjećate bol, patnju i strah životinja koje su prvo mučene, a potom ubijene - zbog vaše želje da zadovoljite čulo ukusa ili svoju sujetu.

Ima, naravno, i drugih jezivih scena: kako se drže životinje na velikim farmama kao u kancentracionim logorima, i mnogo još toga.

Kako su samo ljudi prekoračili granice!

Zato, jesti ili ne jesti meso nije pitanje da li čovjekov organizam to može da svari. Od najveće važnosti za vašu egzistenciju u ovom kosmosu jeste sljedeće pitanje: da li ste spremni da trpite posljedice te užasne patnje koju uzrokujete drugim bićima? U svijetlu mučenja životinja dajte sami odgovor na pitanje: jesti ili ne jesti meso. To je lična, pojedinačna karmička odgovornost.

Još davno je svetica Mira Bai rekla: Moja patnja je ništa spram onoga, Bože, što ti možes podnijeti kroz patnju tvojih stvorenja koje ljudi muče.

Ovo sam vam ispričao da biste sami mogli uporediti koliko je ko duhovno razvijen. Svako može prosuditi svoj napredak po tome koliko ima ljubavi za sva božja stvorenja. Takodje će vidjeti koliko je napredovao na duhovnoj stazi i po tome koliko voli sebe. Koliko čovjek voli druge i koliko voli sebe, upravo toliko ima ljubavi za našeg sveprisutnog Oca".

(preuzeto iz Iz Tame ka Svetlu - Sri Mahešvaranande)
 
Bože, može li se u Srbiji dogoditi da neko baš toga dana, na primer, završi ogradu iznad kaveza sa medvedima na Kalemegdanu, kako više mecike ne bi ručkale ljude u centru Beograda...
Može li se toga dana dogoditi da usvojimo zakon po kojem kuce mogu da kake na određenim travnatim površinam au gradovima a ne i tamo gde se igraju deca, koliko god da volim kuce, volim i decu...
 
Tako sam i mislila.Dragi paramanand neki ljudi uopšte nisu shvatili pričuBitno je gde životinje vrše nuždu da bi sačuvali čistotu cipela a bol životinja nije važna.I čudo jedno kako primete kaku,a ne povraćke pijanih ili odbačene špriceve narkomana.Čudo jedno!
 
...a ja nisam mislila tako kako si ti protumačila. Moj post i komentar se nadovezivao samo i jedino na prethodni, ostalo nisam komentarisala ne zato što nisam razumela nego zato što nemam šta da dodam. I ko je rekao da je čistoća (mojih) cipela bitnija od bola životinja? Ja svakako nisam (kao što rekoh, toga se uopšte nisam ni dotakla i to su dve potpuno odvojene priče, različite stvari).
 
BettyBlue:
Bože, može li se u Srbiji dogoditi da neko baš toga dana, na primer, završi ogradu iznad kaveza sa medvedima na Kalemegdanu, kako više mecike ne bi ručkale ljude u centru Beograda...
Može li se toga dana dogoditi da usvojimo zakon po kojem kuce mogu da kake na određenim travnatim površinam au gradovima a ne i tamo gde se igraju deca, koliko god da volim kuce, volim i decu...

Sobzirom na to koliko godisnje ljudi u Srbiji pogine u saobracajkama ne znam zasto je taj jedan slucaj izazvao takvo zgrazavanje. Ljudi su daleko opasniji jedni po druge i ovakvi komentari su krajnje bazvezni.

To gde psi kake je odgovornost opet ljudi koji treba da vode racuna o njima. mada je za decu, za koju se svi taaako silno brinu, opasnije to sto se sve manje igraju vec vreme provode pred ekranima zato sto vise niko, od silne brige, nema dovoljno vremena za njih.
 
Hari_Haler:
Ne mozes sve da ih zastitis... Pasa i macaka imamo u izobilju, i stvarno je nuzno ponekad smanjiti njihov broj po gradovima. Sto se tice divljaci, mislim da tu ne treba ostaviti mesta kompromisu, i da kazne moraju biti extremno visoke inace krivolov nikad nece prestati...
Glupo je trositi sredstva na udomljavanje pasa i macaka, mislim da prioritet treba dati divljaci jer nje je sve manje... Inace i psi i macke uticu na smanjenje broja divljaci i plemenitih zivotinja...

"smanjiti njihov broj" kakav ogavan eufemizam! Zivotinje lutalice su odgovornost ljudi. Psi i macke su uopste ljudsku proizvod, pripitomljavanje itakoto, a tu je i cinjenica da su sve zivotinje koje se nadju na ulici posledica ljudske neodovornosti jer su ili samo izbaceni na ulicu (ako bi recimo dosadile "vlasniku", sta su one drugo nego stvar za zabavu koja se odbacuje kada postane nezanimljiva) ili su potomci napustenih zivotinja.

To prebacivanj paznje na divljac i "plemenite" zivotinje(stagod to bilo) je prilicno jeftina strategija. Presvega treba se pomiriti sa cinjenicim da smo odgovorni za gotovo sve sto se desava zivom svetu danas a ocigledno nismo dorasli odgovornosti koju smo nesrecnim sticajem okonosti dobili.

Moja je poruka da treba svako od nas da razmisli koliko sam moze da pomogne resavanju problema i ako zakljuci da ni toliko ne zeli da doprinese da se udalji iz diskusije.
 
Maja Cvj.:
Tako sam i mislila.Dragi paramanand neki ljudi uopšte nisu shvatili pričuBitno je gde životinje vrše nuždu da bi sačuvali čistotu cipela a bol životinja nije važna.I čudo jedno kako primete kaku,a ne povraćke pijanih ili odbačene špriceve narkomana.Čudo jedno!

Upravo tako! A koliko samo istresenih izlucevina iz nosa i usta se nalazi na ulici, ali to je ocigledno "prirodno" za razliku od svega ostalog. Ja moram da pazim gde moj pas staje, da ne bi ugazio u pljuvacku nekog "plemenitog" ljudskog bica, koje ocigledno nije culo za wc i kupatilo koje je i izmisljeno da ljudi ne bi na ulici obavljali sve to. I najvise me izludjuje to sto se ispekcija nacrtala u parkovima dva minuta posto je uveden propis da se izmet mora kupiti, ali zato ih nigde nema kad treba kazniti pljuvace i one koji bacaju djubre van kante. To je tipican primer licemernog bezobrazluka kojeg ovde ima toliko da vec pocinje da gusi. Niko ne kaze da ne treba kupiti za svojim ljubimcem izmet, ali ajmo onda kad smo vec svi tako fini da se malo okrenemo i drugim bitnim stvarima koje prljalju i zagadjuju ovaj grad. Ispade da su sad psi prvi i jedini neprijatelji ovom gradu. Nece biti...
 
Naravno da nisu, to niko nije rekao. Poenta je upravo u tome da svim tim stvarima treba da se bave LJUDI i to ravnopravno u svim slučajevima. Niko životinje nije krivio niti proglašavao za najveće krivce, nego ljude. A to kako se zakoni donose i sprovode ... :roll:
 
„Duša, odnosno Jastvo, ta živa snaga ista je radilo se o mravu ili o čovjeku. Razlika je u pojavi, u fizičkom, mentalnom i duhovnom aspektu. Sva bića potiču iz jednog izvora, iz univerzuma, nadsvijesti. Mi, naše pravo ja, naše jastvo, suština je svega. Zavisno od vrste tijela u kojem boravi, duša vodi odgovarajući život i ima odgovarajuće osjećaje. Život postoji uvijek, pa i u najnižim oblicima, ali razum i svijest se razvijaju postepeno i to od ribe pa nadalje. Istina, i biljke osjećaju, ali ne tako intenzivno kao ribe i više životinje pa je to jedan od razloga zašto mi, kao jogiji, ne jedemo meso. Kažemo kako postoje tri važne stvari: hrana, piće i društvo. Kakvu tečnost uzimate, tako će teći vaš govor. Kakvu hranu jedete, takav će biti vaš um, odnosno Prana. I treće, kakvo društvo i prijatelje imate, takvi postajete.

Trebali bismo znati što jedemo. Svaka vrsta hrane i pića stvara određene kvalitete Prane (životne energije) u nama. Tako Patanđali opisuje tri vrste hrane i tri kvaliteta koji se zovu Gune. Te tri Gune su Satva, Rađas i Tamas. Kontrola ishrane vodi u zdrav i ugodan život te održava dobru Pranu. Tako ćete automatski biti satvični. Hranom možete stvoriti više dobre Prane, ali hranom možete i oštetiti svoju Pranu...

Istina, i biljke osjećaju, ali ne tako intenzivno kao ribe i više životinje. To je jedan od razloga zbog kojih mi kao jogiji ne jedemo meso. Kad se kaže: „Ljubi bližnjeg svog“, tu se ne misli samo na vašu suprugu, roditelje ili đecu, nego na sva živa bića. Najveći čovjek je onaj koji ima razumijevanje i osjeća bol drugih. Iz sebičnosti, radi vlastitog čula ukusa i koristi, uzrokujete da drugi budu ubijeni. Stoga: „Ne ubij“, ne znači samo ne ubij sebe, svoje roditelje ili ljude, već se to odnosi na sve što živi i što se kreće. Što bi bilo kada bi vam došlo pet gladnih tigrova i reklo: „Mi želimo tvoje meso...?“ Ne trebam objašnjavati kakvo bi bilo stanje vašeg duha.

Sva živa bića osjećaju bol i svako želi biti oslobođen bola. Dobra je Karma Joga ako im pomognete na onaj način na koji možete. Koliko životinja pati na ovom svijetu? One prebivaju neđe na isti način kao što glavica luka stoji u vašoj kuhinji. Svakog trenutka možete uzeti nož i prerezati luk. Milioni životinja su u takvoj situaciji i pate. Kome one mogu otići i reći: „Molim te, možeš li nas osloboditi...?“ Ako u jednoj kravljoj porodici imate dijete, tele, i ako neko dođe i hoće ga zaklati, roditelji ne mogu reći: „Ljudi, nemojte mi uzeti dijete“. A ljubav prema đetetu ista je i u čovjeka i u životinje. Osjećaji su isti, ali mi kažemo da smo bolji zato što smo ljudi. A koji su to kvaliteti koji čine čovjeka? Prvo, razumijte tuđu patnju, tuđe osjećaje, tuđi položaj, tuđi život – samo razumijte. Kada to budete razumjeli, tada ćete voljeti i daćete slobodu.
Najviši princip u ljudskom životu je njegov razum, njegov Budi, koji nam daje mogućnost razumijevanja i shvatanja. I ako je Bog tvorac, onda On nije stvorio samo ljude, On je tvorac cijele kreacije. I nije istina da On voli samo ljude, On voli svu svoju đecu. I kada govorimo o čovjeku, govorimo o ljudskom principu, govorimo o shvaćanju i razumijevanju. A razumijevanje ne bi trebalo značiti: „Da, ja sam shvatio da ne bi trebalo ubijati, ali danas imam goste i poslužiću ih nekim mesom...“ I onda zakoljete svoju kozu, i to onu koja vam daje najmanje mlijeka. Dok vam daje mlijeko vi ga pijete, živite od nje, ona je tada kao vaša majka. I kako ste nezahvalni, sada pojedete majku. U tome nema ljudskog principa. Zašto ne mislite o životinjama, zbog čega ne osjećate njihovu bol? Kad u dvorištu vidite malo pile kako šeta, tako živahno, tako slatko i drago, kažete: „O, slatko pile...“ A onda vas zovu na ručak, sjednete za sto i u tanjiru pronađete isto takvo slatko pile. Tada ne razmišljate zbog čega se ono ne miče, zbog čega leži u tanjiru. Kad biste o tome htjeli misliti, ne biste mogli jesti. Kad vidim meso, osjećam bol kao da je to moje vlastito meso. Ko smo mi da drugima uzimamo život koji im je Bog dao? I ko smo mi da remetimo nečiji proces evolucije? I kako onda možemo reći da će nas naš Otac i tvorac voljeti? Što će On to dobro viđeti u vama da bi vam rekao: „Sine, dođi da te zagrlim“. Siguran sam da bi vas se stidio i da bi gledao u pod. I rekao bi: „Bolje da nijesi ni dolazio“.

To je današnja situacija čovječanstva. Mi uglavnom mislimo sebično – da lijepo doćeramo nokte, da se lijepo očešljamo, da dobro jedemo i da imamo dobar krevet. Drugi neka pate, to nije više naš problem. Što može biti gluplje od toga? Zato razmislite, osjetite i razumijte. To će razviti vašu duhovnost i vaše snage. To je znanje koje nazivamo pravim znanjem, mudrošću. Takav način mišljenja sjedinjuje vašu svijest sa kosmičkom sviješću, istinskom sviješću. Ta svijest je iznad kulture, tradicije, religije; ta svijest je svijest realnosti.

Čovjekova dužnost je da bude zaštitnik, ne razoritelj. Kad ispunjava tu dužnost prema drugima i njegov život postaje uspješan. Ako djela suprotno, život mu postaje komplikovan, težak, ponekad nepodnošljiv. Jer, ko djela u skladu s darmom (darma – dužnost, ispravnost), takvog darma štiti, ako čovjek ne štiti darmu, ni darma neće moći da zaštiti njega, prepušten je karmi“.

(Iz predavanja Paramhansa Sri Svami Mahešvaranandađi-ja)
 
Nisam vegetarijanac. Imam dva para kožnih cipela, kožne rukavice i tašnu. Među moju odeću provukla se čak i jedna kožna jakna. Kao devojka rado sam nosila kožne pantalone. (Kožna odeća, pogotovu crna, oduvek je bila fetiš.) Sećam se da sam, za devetnaesti rođendan, dobila okovratnik od srebrne lisice i da mi se svidelo kako "leži" uz moju dugačku, plavu kosu. S druge strane - uvek sam volela životinje. Plakala sam uz "Bambija" i "Mazu i Lunju"; dovlačila kući napuštene mačiće i kuce, hranila ih, lečila, a posle neke zadržavla a druge udomljavala. I životinje su uvek pokazivale bezrezervnu ljubav prema meni. Nikad me nijedan pas-lutalica nije ujeo, nikad me nije ogrebala mačka. Samo jednom, jedan mali tigar.
Da li su ove dve stvari (konzumacija mesa i kožna garderoba nasuprot ljubavi prema životinjama) u suprotnosti? Da li je u pitanju najobičnije licemerje?
Divim se ljudima koji ne jedu meso i jaja, i koji ne piju mleko To je, čini mi se, jedan od najviših oblika nivoa svesti: znati da je pečenje, zapravo, ono ljupko prasence koje je do juče trčkalo okolo... da je onaj lepo pečeni batak nekada bio NOGA! Da ne spominjem razne krajnje odurne delikatese, koji, srećom, nisu zaživeli na našim prostorima: mozak pijanog majmuna ili pseće meso.
Nisam u stanju da vegeterijanstvo sprovedem u svom domu. Moji ukućani trvde da je čovek, u svojoj suštini, od iskona - karnivora. Pozivaju se na knjigu "Ishrana po krvnim grupama", u kojoj se tvrdi da oni, koji imaju 0 grupu, treba pretežno da jedu meso. A ja, kao slabić, koji još uvek, u ovim antipušačkim vremenima, ne može da odoli cigareti pre kafe, uz kafu i posle kafe - priklanjam se većini.
Ali, kožnu jaknu ne nosim. Okovratnik od srebrne lisice odavno sam bacila. Otkako sam imala priliku da u svom stanu, sticajem okolnosti, čuvam leoparda, tigrove i orangutana, shvatila sam da je za svest o dobrobiti životinja - umesto plakanja uz "Bambija" - potrebna prava edukacija. Takođe, i životno iskustvo. Iznad svega, samospoznaja: da li smo dovoljno nesebični da cenimo i ono što nismo mi sami; da li imamo dovoljno empatije da se stavimo "u kožu" drugih ljudi, pa i životinja? Vreme tehnokratske otuđenosti ostavlja malo prostora da se saživimo sa prirodom. Mi smo, kažu, na vrhu lanca ishrane; mi smo mali, ovozemaljski bogovi koji su zacrtali da ukrote tu istu prirodu. Istrebili smo na hiljade životinjskih vrsta. Svakog dana prokockamo život makar jednog psa, koji se, još pre 12000 godina, ponudio da nam bude prijatelj. Smeta nam njegova "kaka", ne sviđa nam se kako izgleda kad poraste, izbacujemo ga na ulicu kada dobijemo bebu. Zahvatili smo i u okean, pa smo delfine, najinteligentije morske sisare, počeli da koristimo kao kamikaze za svoje glupe ratove. Oh, koliko tu ima da se priča... Za stotinu godina - tvrde stručnjaci - čak i ako planeta preživi, neće više biti belih medveda, afričkih slonova, gorila, snežnih leoparda... Ali, što bi se nas - ljude, ovde, u sadašnjem trenutku - to ticalo, kad ionako tada više nećemo biti živi?
U tom smislu, izuzetno mi se dopadaju tekstovi koje je ovde postavio Paramanand. Nastavi, slobodno nas bombarduj!
 
paramanand:
Zato, jesti ili ne jesti meso nije pitanje da li čovjekov organizam to može da svari. Od najveće važnosti za vašu egzistenciju u ovom kosmosu jeste sljedeće pitanje: da li ste spremni da trpite posljedice te užasne patnje koju uzrokujete drugim bićima? U svijetlu mučenja životinja dajte sami odgovor na pitanje: jesti ili ne jesti meso. To je lična, pojedinačna karmička odgovornost.

Ovo si postavio kao da svakom obroku sa mesom prethodi mucenje izivljavanje i seks sa mrtvim zivotinjama. Ako kinezi ili neko drugi na taj nacin ubijaja zivotinje, sta da im radimo, ima i "humanih" nacina, raznim metkovima, maljevima i slicno...
A sam si rekao da i biljke osecaju, tako da ako bi stvarno hteo da budes pravedan i posten ne bi trebalo da jedes nista osim peska i kamenja...izjava
Istina, i biljke osjećaju, ali ne tako intenzivno kao ribe i više životinje.
je vrlo licemerna, i ja je shvatam kao neku vrstu opravdanja...
mislim, kako ti ZNAS sta oseca biljka, a sta oseca zivotinja, i kako se uospte to mere osecanja...

Dakle, JESTE pitanje da covekov organizam mora ili ne mora da jede meso...

I eto, ja sad i pored ljubavi prema zivotinjama ispadoh pogani mesozder, ali sta da radim, to je tako, ljudi su svastojedi, i bum ljudske civilizacije se dogodio kada su ljudi poceli da spremaju meso...
 
Poznato je da životinje imaju svoje sposobnosti i instinkte. Kada nešto treba da se dogodi, one to osjete i nekoliko sati unaprijed. Kada mravi kupe svoja jaja i penju se na drvo, to znači da će uskoro biti kiše. Oni to rade zato što će mravinjak uskoro biti pun vode. Ili, pred zemljotres, psi, krave, mačke, ptice i druge životinje postaju vrlo nervozne i počinju da drhte (sjetite se, ni u jednom cunamiju nije poginula ni jedna, niti jedna, životinja !!!). Isto tako, kada se životinja odredi za klanje i odredi se dan kada će biti zaklana ili prebačena u klanicu, ona to osjeća. Osjeća da će se dogoditi nešto strašno, osjeća bol i strah. Tada se čitav njen organizam mijenja: žlijezde mijenjaju svoj rad i počinju da luče hormone pune straha. I onda životinja biva ubijena. Život je otišao, plamen svijeće je ugašen, ali neutrošeni vosak je ostao. Strah je ostao u mesu i vi to jedete. Može biti da se fizički osjećate snažno, ali psihički ste vrlo slabi. I u vrijeme meditacije, kada udjete duboko u sebe, taj strah vam se pojavljuje. Ili će vam sve to doći u vrijeme smrti: čujete viku, klanje, krike životinja...to je užas.

Ljubav nije pitanje religije nego pitanje humanosti i osjećanja. Joga, koja smatra da je za duhovni napredak neophodno vegetarijanstvo (prije svega kao pitanje humanosti, stanja svijesti, ali i kao pitanje zdravlja), zato nije povezana ni sa jednom pojedinom religijom (treba li reći i to da je joga izvor iz koga su potekle sve religije, svi etički principi? I koliko su mnogi od njih krivo tumačeni, zloupotrijebljeni?). Joga je nešto božansko, nešto što živi u nama i vodi nas ka ljubavi, harmoniji, razumijevanju, toleranciji i čestitom životu.

Patanđali opisuje tri vrste hrane i tri kvaliteta koji se zovu Gune. Te tri Gune su Satva, Rađas i Tamas. Kontrola ishrane vodi u zdrav i ugodan život te održava dobru Pranu. Tako ćete automatski biti satvični. Hranom možete stvoriti više dobre Prane, ali hranom možete i oštetiti svoju Pranu.

Prana je, takođe, jedan od pokazatelja Brame, najvišeg Jastva. Ne govori se o kiseoniku, čistom ili zagađenom vazduhu, već o Prani (Prana – životna energija, kosmička energija). Te Prana čestice nešto su poput atoma. Kad atomi Prane dođu u dodir s nekim objektom, dijele se na dva dijela. Fina energija prodire kroz objekat, a atom pri tome eksplodira i oslobodi se energije. Ta energija ne može biti zaustavljena, neprekidno teče, neprekidno je u pokretu. Određene materije koje nemaju Gune ili nemaju konkretan, određen bioritam (poput kamene, metala), primaju energiju i dalje je prenose onako čistu kako su je primili. Živa bića zadrže tu energiju određeno vrijeme. To se događa zato što u živim bićima postoje određeni kružni procesi. Dok traje to kruženje, energija nije promijenjena, ali je pomiješana s osobinama ili Gunama koje ta bića sadrže. Tatva (element, princip, suština) je ono što je čisto, a Guna je kvalitet. Kada Tatva dođe u dodir s kvalitetima, dolazi do promjene. U okviru živih bića postoje takođe dva kvaliteta. Jednom pripada vegetacija, a drugo su životinje i ljudi. Mi, ili ovaj oblik individualnih bića, imamo različita raspoloženja i ta raspoloženja dodatno mijenjaju energiju. Pritom imamo i različite Čakre, zbog različitog stanja duha. Koje je prvo raspoloženje, prvo stanje duha? To je ego. Ego postoji i u biljkama, ali je u nama intenzivniji. Kada ranije spomenuta energija takne meso, ona se mijenja u negativnu, ali kada takne biljku, ostaje neutralna. Stoga je neuporedivo uputnije jesti vegeterijansku hranu nego meso. U isto vrijeme, onog trenutka kada ubijete životinju, njeno meso umire, a kada umre automatski stvara drugi oblik energije. Ono što ostaje u mesu takođe je mrtva energija koja dalje ima dodatno negativno djelovanje na vašu svijest. I u tome je razlika između biljaka i drugih bića. Biljke su u stanju dalje rasti. Ako odsiječete jednu granu i stavite je u vodu, ona može dalje rasti. Međutim, ako odsiječete nogu kozi i stavite je u vodu, iz te noge neće narasti nova koza. U tome je razlika, u obliku energije zbog koje biljka može rasti, a ostala živa bića ne.

Um se formira od najsuptilnijeg dijela hrane ("hrana koju uzimamo se transformiše na tri različita nivoa: grubi ili najteži dio postaje izmet; dio srednje gustine se transformiše u tkiva, a od najfinijeg dijela se formira um" - čandgoja upanišada). U Bagavad Giti, a i u svakom jogijskom učenju, nalazimo da postoje tri različita mentalna temperamenta - satvičan, rađastičan i tamastičan - nastali zahvaljujući trima različitim vrstama hrane koju jedemo. Satvična hrana čini um mirnim, čistim; rađastična ga uzbuđuje (glavni podsticaji postaju moć i zadovoljstvo); tamastična (kojoj pripada i meso) ga čini lijenim, tromim, bezidejnim, tupim...

Postoje četiri vrste znanja: instinkt (karakterističan za životinje), razum (posjeduju ga samo ljudska bića i jedino po njemu se, u evolucijskom smislu, razlikuju od životinja), intuicija (direktna percepcija istine, jedna vrsta samadija) i nad-svijest, Atma Gjana (konačno Znanje, jedina Stvarnost).

Razum sakuplja informacije, činjenice, generalizuje ih, zaključuje i donosi konačnu odluku. On nas, ako je razvijen i čist (a da bi to bio mora se hraniti satvično - naravno, tu se ne misli samo na fizičku hranu, ali se misli i na nju), sigurnim putem vodi do intuicije, koja nas dalje "predaje" Atma Gjani.
 
paramanand:
Poznato je da životinje imaju svoje sposobnosti i instinkte. Kada nešto treba da se dogodi, one to osjete i nekoliko sati unaprijed. Kada mravi kupe svoja jaja i penju se na drvo, to znači da će uskoro biti kiše. Oni to rade zato što će mravinjak uskoro biti pun vode.

to nije instinkt, insekti i neke zivotinje su sposobne da osete sitne promene u atmosferi kao sto je vlaga ili pritisak...

paramanand:
Ili, pred zemljotres, psi, krave, mačke, ptice i druge životinje postaju vrlo nervozne i počinju da drhte (sjetite se, ni u jednom cunamiju nije poginula ni jedna, niti jedna, životinja !!!).

tacno je da zivotinje mogu da predosete zemljotres, ali opet iskljucivo zbog svojih cula.
a apsolutno NIJE tacno da nijedan zivotinja nije poginula u cunamijima....

paramanand:
Isto tako, kada se životinja odredi za klanje i odredi se dan kada će biti zaklana ili prebačena u klanicu, ona to osjeća. Osjeća da će se dogoditi nešto strašno, osjeća bol i strah. Tada se čitav njen organizam mijenja: žlijezde mijenjaju svoj rad i počinju da luče hormone pune straha. I onda životinja biva ubijena. Život je otišao, plamen svijeće je ugašen, ali neutrošeni vosak je ostao. Strah je ostao u mesu i vi to jedete.

jel to znaci da treba da iznanada ubijes zivotinju, pa nece biti tih strahova i voskova, sta god to bilo?

paramanand:
Može biti da se fizički osjećate snažno, ali psihički ste vrlo slabi. I u vrijeme meditacije, kada udjete duboko u sebe, taj strah vam se pojavljuje. Ili će vam sve to doći u vrijeme smrti: čujete viku, klanje, krike životinja...to je užas.

ne bih rekao da je tako...

i ne dobih odgovor na pitanje o svesti biljaka....
 
Nisam u stanju da vegeterijanstvo sprovedem u svom domu. Moji ukućani trvde da je čovek, u svojoj suštini, od iskona - karnivora. Pozivaju se na knjigu "Ishrana po krvnim grupama", u kojoj se tvrdi da oni, koji imaju 0 grupu, treba pretežno da jedu meso. A ja, kao slabić, koji još uvek, u ovim antipušačkim vremenima, ne može da odoli cigareti pre kafe, uz kafu i posle kafe - priklanjam se većini.


A Vi, možda i neđe sa strane, nekome će sigurno dopasti u ruke, u svom domu držite knjigu "Hrana za misli", čiji je autor Ananda Mitra. Pa, ako zastupate vegetarijanstvo, pozivajte se na nju. Tu se lijepo vidi da je čovjek po svojoj strukturi (priroda ga je takvog stvorila) biljojed.
 
(Priča kaže da je učenik jednog jogija, želeći da se osveti svom učitelju zbog toga što ga je ovaj opomenuo da je svojoj gordosti previše puštio na volju, uhvatio pticu i, držeči je sakrivenu iza leđa, prišao svom učitelju tražeći od njega da pogodi šta drži u ruci. Kada je učitelj tačno odgovorio, zabluđeli učenik je tražio od njega i da pogodi da li je ptica živa ili mrtva, razmišljajući u sebi ovako: ako učitelj kaže da je ptica uginula, pustiće je da odleti, a učitelja će predstaviti kao neznalicu; ako učitelj kaže da je ptica živa, zavrnuće joj šiju i usmrtiti je, tako da će se opet steći utisak da je učitelj bez stvarnog znanja. Jogi je znao šta se dešava u umu njegovog učenika i odgovorio mu je: To da li je ptica živa ili nije, potpuno je u tvojim rukama i zavisi samo od tvoje volje.)

„Tu prastaru priču o učeniku koga su, zbog povrijeđenog ega, napale sumnje u svog učitelja, ispričao sam i na međunarodnoj konferenciji o zaštiti životinja i životne sredine u Parizu. Organizatori skupa su bili veliki ljudi, predvodnici, bivši predsjednici država, pozvani su bili da govore i religijske vođe svijeta i mnogi autoriteti u oblasti zaštite planete od štetnih djejstava civilizacije.
Prilika za tu priču stvorena je za objedom.
Svi nadahnuti govori na konferenciji pokazali su se kao lukavost onog priprostog učenika iz priče koji je biop spreman da iskoristi pticu da bi osvetio povrijeđeni ego i prikazao učiteljeve riječi kao neistinu. ’Pogledajte u svoje tanjire’, rekao sam komšijama za stolom, ’viđećete da ste vi pticu ubili!’ U ovoj civilizaciji ljudi su izgubili povjerenje u riječi svetaca koji oduvijek ponavljaju: ’Ne ubij!’. Neće da prihvate značenje te poruke i posljedice koje proističu iz ubijanja živih bića, ali se ponašaju kao da znaju stvarnost. Njihove su akcije kao u onog slijepca koji hoće ljudima zdravih očiju da odredi šta je zeleno a šta crveno, a ako mu se suprotstavite, on se razjari. I zato vam opet kažem, ljudska darma, ljudska dužnost na ovoj planeti je služenje svim živim bićima.

U čovjekovoj ruci je život ili smrt tolikih bića, pa i planete same. Ukoliko je to ruka lukavca, šta će biti s planetom? Zato vam kažem: ukoliko sam ne želi da pati, čovjek ne treba da nanosi bol drugima, bili oni ljudi ili životinje. Životinje imaju osjećanja, imaju neutaživu težnju ka sreći. Životinje imaju dušu, jer ništa u ovom kosmosu što je živo – nije bez duše.

Neke osobine koje imaju životinje, ljudi nemaju. Recimo, životinje umiju da budu odane preko mogućnosti ljudi, kao majmunica kojoj ugine novorođena beba. Znate li šta radi majmunica kad joj umre beba? Ona se od nje ne odvaja, nosi je svuda sa sobom, bišti je, čisti, ljulja je kao da je živa. Ukoliko i pokušate da joj uzmete mrtvo majmunče, nećete u tome uspjeti. Tek kada rodi novu bebu, majka će se rastati od svog mrtvog đeteta. Takva je ljubav i odanost u životinja. I ko smo mi da tu ojećajnost nipodaštavamo i svojim postupcima izazivamo njihovu patnju i bol?“

(Iz predavanja Pramahans Sri Mahešvaranande)
 

Back
Top